Grad nemoćan riješiti problem
Nedosanjani san Rovinja: Umjesto novog luksuznog hotela, ispod crkve svete Eufemije zjapi "crna rupa"
Sadašnji izgled prostora nekadašnjeg hotela ne pruža nimalo lijepu sliku s jednog od najljepših vidikovaca (Snimio Aldo Pokrajac)
Posljednjih godina Grada Rovinj je riješio ili rješava velike infrastrukturne projekte. Najprije je rekonstruiran plato oko crkve sv. Eufemije, jedan od najljepših vidikovaca Rovinja, s kojeg je kao na dlanu atraktivni akvatorij s otocima i Zlatnim rtom.
Potom je ove godine započela rekonstrukcija središnjeg Trga maršala Tita. Na kraju su nakon 22 godine angažirani stručnjaci s Fakulteta za promet zagrebačkog Sveučilišta, koji su se sa nadležnim gradskim službama uhvatili u koštac s kaotičnim prometom, posebno u ljetnim mjesecima.
Burna prošlost
Sadašnja gradska uprava je tako ušla u srž gradskih infrastrukturnih projekata koji su se godinama gurali pod tepih. Ipak jednu crnu rupu nije u stanju začepiti jer je riječ o privatnoj investiciji za koju nema naznaka da će krenuti. Riječ je o ruševini nastaloj rušenjem depandansi nekadašnjeg hotela Rovinj, koji se nalazio na idealnom mjestu, južnoj padini neposredno ispod platoa oko crkve Sv. Eufemije. Tako svakom turistu koji dolazi promatrati rovinjske otoke pada u oči najveći nesklad u generacijama sačuvanom urbanitetu grada.
Povijest hotela Rovinj seže u 60-te godine prošlog stoljeća kada je tada moćni PIK Beograd počeo ulagati u Rovinj, u vrijeme Jugoslavije omiljeno ljetovalište Beograđana. Uz ostalo, za oko im je zapelo atraktivno područje oko napuštene granične karaule koja je bila u vlasništvu tadašnjeg Ministarstva obrane. Nakon što je beogradski Poljoprivredno industrijski kombinat, koji je, među ostalim, Rovinj opskrbljivao mesom i mesnim prerađevinama, preuzeo karaulu oko nje je počeo graditi depandanse koje su pokrivene kosim krovovima i crvenim crijepom kako tako uklapale u povijesnu jezgru. U oko su jedino padale terase soba bez kojih se nije mogao realizirati hotel. U podzemlju nekadašnjeg gradskog groblja nalazila se i poznata diskoteka Monte.
Početkom uspostave hrvatske države, kada je iznenada započeo postupak privatizacije hrvatske privrede, hotel su odlukom Radničkog savjeta preuzeli radnici. Uz ostalo u njegovom sastavu bili su poslovni prostori na Trgu Garibaldi, atraktivni restoran Brodić, Mliječni restoran i kultna kavana Viecija Batana. Novi poslovni subjekt imao je u Poreču i veliki restoran Marafor. Sve su to bili uhodani objekti koji su nastavili funkcionirati i u vrijeme rata. Hotel s tri zvjezdice, 72 sobe i 145 ležajeva je, kao i drugi, postao utočište za izbjeglice.
Od 1992. hotel se fuzionirao s tvrtkom Ugoturist, nastalom formiranjem posebnog poduzeća od beogradskog odmarališta Avala u jednoj od najljepših rovinjskih uvali Valdaliso iza rovinjske bolnice. Na kraju to je dioničko društvo s udjelima zaposlenih koji nisu mogli otplaćivati dionice preuzelo građevinsko poduzeće Aldo Rismondo, koje je osnovalo novu tvrtku za turizam Rovinjturist. Nakon odlaska izbjeglica valjalo je preurediti hotel Vala, kako se bio nazvao skidanjem prvog slova dotadašnjeg naziva Avala. Sa središnjom hotelskom zgradom, dvije velike depandanse i autokampom stvoren je novi resort Valdaliso, današnji Amarin, koji je mogao primiti oko dvije tisuće turista.
Spašavao Rovinjturist
Za opsežne radove u Valdalisu Rovinjturist se zadužio u Istarskoj banci. Da bi mogao servisirati kredit 2001. je prodao hotel Rovinj Puljaninu Josipu Johnu Brajkoviću, koji se upravo bio vratio iz Australije, gdje se bavio građevinarstvom. On je vidio koje mogućnosti pruža pozicija na kojoj se nalazi hotel. Nakon što je promijenio nekoliko direktora angažirao je jednoga koji je bio dobro pozicioniran u HDZ-u. Ovaj se odmah upustio u rizičan posao rušenja depandansi kako bi se na istom mjestu izgradili novi suvremeniji objekti.
Ti radovi, koji su se vjerojatno htjeli prikazati kao rekonstrukcija postojećih, nisu mogli proći nezapaženo, pa je građevinska inspekcija zabranila gradnju i zatražila uklanjanje već podignutih zidova. Tako su od nekadašnjih depandansi ostali samo temelji. Skinut je i krov aneksa kasarne. I tako to ruglo stoji već 20-ak godina.
Za nekoliko godina za hotel, sada sa samo jednom zgradom, bivšom karaulom, zainteresirao se američki biznismen Gavin Susman, koji je u Rovinju već bio obnovio nekoliko kuća, a na području Calandra, blizu zaštićene uvale Cisterna, izgradio jednu poljsku vilu. Susman je imao izvrsne poslovne reference pa mu je vremešni Brajković prodao veći dio dionica svoje tvrtke. Gradski oci su odahnuli jer se činilo da će se rupa ispod crkve sv. Eufemije uspjeti popuniti. Zbog osjetljivog položaja Grad Rovinj je raspisao javni natječaj za idejno rješenje novog hotela. Natječaj je provele komora arhitekata te je iznjedrio smjelo avangardno rješenje riječkog dvojca Randić&Turato, u Istri poznatih po projektiranju osnovne škole i dvorane ne Velom vrhu, najpoznatijoj po enormnom utrošku električne energije za grijanje i klimatizaciju.
Avangardni projekt
I idejno rješenje hotela Rovinj je u nekoliko razina, pokrivenog crvenim krovom, na vanjskoj strani trebalo biti obloženo velikim staklenim površinama. Na moderno rješenje je potpisivanjem peticije ustala grupa studenata u Italiji, koja se nazvala grupa Baluota, po plaži ispod hotela. Puno je Rovinjaca potpisalo njihovu peticiju, a o izgledu hotela mogli su se izjasniti i čitatelji Glasa Istre, koji je kontraverzan avangardni izgled hotela u skladnoj povijesnoj jezgri uvrstio u svoju dnevnu anketu. Od 3.600 pristiglih glasova gotovo su sva bila protiv gradnje hotela u predloženom obliku.
Međutim, Grad Rovinj je već bio pokrenuo izradu Detaljnog urbanističkog rješenja područja na koje se nalazio hotel Rovinj, čiji je autor sada bio samo Saša Randić. Na javnoj raspravi, održanoj u velikoj dvorani Doma kulture, skupilo se toliko građana da ih je dio ostao u hodniku. Rasprava je održana u naelektriziranom ozračju. Protiv gradnje hotela bili su brojni rovinjski oporbeni političari, arhitekti i građevinari, a najdalje je otišao Rastko Švalba, poznati riječki povjesničar umjetnosti i rovinjski vikendaš, proglasivši ovaj projekt udar na skladni stari grad.
Uvjerljiv je bio i povjesničar Antonio Paoletich, koji je nastojao dokazati da je na kraju ulice Sv. Križa bila postavljena kamena ploča s natpisom »Non plus ultra«, iza koje se nije moglo graditi. Naime, nakon tadašnjih i sadašnjih kuća uz Ulicu sv. Križa iza hotela nalazi se staro gradsko groblje. Tako je podno velebne crkve sv. Eufemije nekad bila zelena livada na kojoj su se rado igrali mladi Rovinjci. Nakon što je većina autohtonih Rovinjaca u egzodusu napustila svoj grad, JNA je 1948. na livadi izgradila graničnu kasarnu, kako bi nadzirala akvatorij Rovinja. Gradu nije prijetio vanjski neprijatelj pa je zadatak graničara bio zaustavljanje ljudi koji su se barkama nastojali domoći Zapada. I pored svega Gradsko vijeće, u kojoj je IDS imao apsolutnu većinu, izglasao je DPU, čime je put izgradnji hotela bio otvoren.
Traže rješenje
Na web stranici tvrtke Proficio, koja je vlasnik zemljišta gdje bi trebao biti izgrađen novi hotel, piše da je Hotel Rovinj smješten uz more, ispod crkve sv. Eufemije u srcu starog grada Rovinja. Proficio je hotel kupio u lošem stanju, sa samo 16 soba u funkciji. Nakon javnog natječaja koji je organizirao Grad Rovinj, žiri predvođen istaknutim stručnjacima odabrao je ono renomiranog arhitektonskog ureda Randić & Turato.
Hotel Rovinj, navodi se, bit će potpuno renoviran i pretvoren u luksuzni hotel s nekoliko restorana i barova. Tek 2015. godine ostvareni su svi preduvjeti za dovršenje projekta. U tijeku je proces pribavljanja dozvola za gradnju, a očekuje se kako će se uskoro novi hotel Rovinj besprijekorno uklopiti u postojeću vizuru Rovinja, povezujući tradicionalne crvene krovove susjednih zgrada s travnatom površinom koja okružuje obližnju crkvu. Tragom tog teksta poslali smo pismo upravi tvrtke koja je brzo odgovorila.
»Trgovačko društvo Hotel Rovinj d.o.o. ishodilo je 2012. godine lokacijsku, a ne građevinsku dozvolu. Osnova za izdavanje lokacijske dozvole bio je projekt arhitektonskog biroa Randić&Turato koji je na javnom natječaju za idejno rješenje hotela, između 26 ukupno prijavljenih projekata, izabralo vijeće prominentnih profesora arhitekture i konzervatora. Na žalost, na izdanu lokacijsku dozvolu naknadno su se žalili susjedi i pravosudni sustav presudio je u njihovu korist - još jednom odgađajući provođenje ovog projekta. Sukladno navedenom, obavijest o izdanoj lokacijskoj dozvoli uklonjena je s web stranica prije dvije godine. Vaš nam je e-mail ukazao da je prijašnji sadržaj naše web stranice zaista još uvijek vidljiv putem tražilice i tzv. priručnog web sadržaja, koji ćemo sada ukloniti.
Najvažnije za naglasiti je da je društvo Proficio posvećeno Hotelu Rovinj te predano radi na iznalaženju rješenja u ograničavajućem kontekstu lokaliteta, a vezano uz dobivanje administrativnih privola potrebnih za početak rada. Sve druge turističke investicije koje vodimo normalno posluju i nadamo se da ćemo, uz naš puni angažman koji ostaje neupitan, konačno savladati sve prepreke kako bi projekt Hotel Rovinj zaživio u skoroj budućnosti, poručili su nam iz Proficija.
Gradilište ograđeno
S obzirom na to da se o hotelu Rovinj s vremena na vrijeme postavljaju vijećnička pitanja zatražili smo mišljenje gradonačelnika Rovinja Marka Paliage, koji je zatekao ovu neugodnu situaciju u prvom, a vjerojatno će je ispratiti i na kraju drugoga mandata.
- Do danas nismo zaprimili nikakve nove zahtjeve ili nova rješenja koja bi upućivala na to da će investitor krenuti dalje s tim projektom. Grad Rovinj nema zapravo instrumenata kojima bi mogli utjecati na investitora, no s naše strane svakako postoji namjera da s potencijalnim investitorima razgovaramo, ako postoji potreba da se promijeni plan. Svi smo svjesni da danas ispred crkve sv. Eufemije neke se stvari koje su predviđene planom apsolutno ne mogu izvesti, kao što je primjerice podzemna garaža. U nekoliko navrata su nam bile prezentirane različite varijante i ideje, no do danas osim jednog ciljanog sastanka u Ministarstvu kulture ništa se ozbiljno nije pokrenuto po tom pitanju. U svakom slučaju, otvoreni smo za razgovor, te se nadam da će se što skorije doći do nekog rješenja i do novog projekta, odgovorio nam je gradonačelnik Marko Paliaga.
Valja napomenuti da su prilikom donošenje detaljnog urbanističkog plana područja hotela Rovinj izražavane skepse arhitekata i inženjera građevinarstva da se objekt takvog volumena i komponenata, posebno velikih staklenih površina, ne može izgraditi na tom prostoru. Posebno stoga što se do hotela stiže uskom Švalbinom ulicom kojem se ne mogu kretati veliki strojevi i dizalice. Investitori su međutim tvrdili da će se materijal otpremati i dopremati maonama ispred plaže Baluota, a potom dizalicama prebacivati do hotela. Da bi pokazali da se nešto radi, gradilište je ograđeno platnom na kojim je otisnut budući izgled hotela.
Po svemu sudeći hotel Rovinj će u predloženom obliku ostati nedosanjan san. Što će se s njime zbivati veliko je pitanje. Vlasnik tvrtke Proficio Gavin Susman, koji je u Hrvatskoj i okolnim zemljama ostvario nekoliko poduzetničkih poduhvata, odavno se vratio u SAD iz kojega je došao. Prema njegovom LinkedIn profilu i dalje se predstavlja kao investitor privatnog kapitala aktivan diljem srednje Europe, Izraela i Sjedinjenih Država. Od 1998. osniva i vodi tvrtku Colgate McCallum Advisors u Dallasu, Texas, koja se bavi ulaganjima i upravljanjem nekretninama, usmjerenim na stambene zajednice s više obitelji. Istovremeno je postao suosnivač i izvršni direktor društva Proficio d.d., javno kotiranog hrvatskog poduzeća posvećenog održivom uvažavanju vrijednosti poticanjem i podržavanjem inovacija i poduzetništva.
Teško je i nabrojati u koliko je poslovnih poduhvata sudjelovao. U Istri je najviše poznat kao predsjednik Nadzornog odbora Arenaturista, pulske hotelijerske kuće koja posjeduje četrnaest hotela i odmarališta. U vrijeme kada je nadzirao ovo je društvo bilo u vlasništvu Expandia fonda te je pod sumnjivim okolnostima preko Zagrebačke burze prodano talijanskoj poduzetničkoj obitelji Biasuzzi za smiješnu svotu. Talijani, koji su se bavili izgradnjom apartmana na obali regije Friuli, su na preprodaji sadašnjim vlasnicima Arenaturista masno zaradili.
Utopistička ideja
Kad je riječ o turizmu Susmanove su reference Pine Beach Pakoštane, u kojem je predsjednik nadzornog odbora. Proficio reklamira ovaj resort kao vodeći hrvatski All inclusive resort, koji nudi opuštanje i zabavu za cijelu obitelj. Smješten u prirodnoj uvali s prekrasnom prirodnom pješčanom plažom, diči se iskonskom ljepotom i autentičnim mediteranskim ambijentom. Preko Proficija u Rovinju upravlja vlastitim apartmanima i heritrage hotelom Angelo d’Oro. Uz sve ove reference, potpori istarskog IDS-a i tadašnje vrhuške, Susman nije uspio ostvariti projekt hotela Rovinj, pa je, nakon toliko godina neizvjesno hoće li ga u predloženoj ili nešto reduciranoj verziji ostvariti.
Komparirajući projekt sličnim ostvarenim u zadnje vrijeme na istarskoj obali može se procijeniti da bi trebalo uložiti oko 30 milijuna eura. Hotel na idealnom mjestu, u zaklonu od bure s izvrsnom mikroklimom mogao bi raditi tijekom cijele godina. Oko njega su dva najpoznatija rovinjska restorana Monte i Puntulina. Predviđena garaža više nije ni potrebna jer nekoliko heritrage hotela u starom gradu funkcioniraju prijevozom električnih dostavnih vozila.
Prilikom javne rasprave o Detaljnom urbanističko planu područja hotela Rovinj članovi inicijative mladih aktivista Baluota su predložili pomalo utopističku ideju da Grad Rovinj otkupi prostor te ga pretvori u javnu površinu, kao što je i bio prije izgradnje granične karaule. Rovinjski studenti, koji su predvodili udrugu Baluota, tražili su prijem kod tadašnjeg gradonačelnika. U pomoć je bio pozvan i tada neprikosnoveni Ivan Nino Jakovčić, koji je mlade okupljene oko Baluota nazvao »konzervama koje se šutiraju po cesti«. Nakon agonije i trakavice s hotelom Rovinj danas bi i najvatreniji protivnici gradnje u avangardnoj obliku bili vjerojatno zadovoljni da se i takav izgradio. Bilo bi to manje zlo od sadašnje rupe koja bode oči Rovinjaca i njihovih brojnih gostiju sa platoa crkve sv. Eufemije i s mora.
Impresivna karijera vlasnika Proficija
Susman je poznat i kao suvlasnik i predsjednik nadzornog odbora tvrtke Adriatic Media, zajednički pothvat hrvatskih internetskih medija s tvrtkom Warburg Pincus osnivanjem portala Net.hr, sada u vlasništvu RTL televizije. Susman je nadalje bio suosnivač nekoliko fondova, među njima Srednjoeuropskog fonda za restrukturiranje Croesus sa sjedištem u Budimpešti. Bio je i suvlasnik i predsjednik Nadzornog odbora hrvatskog proizvođača električnih kabela Elka. Potom je bio i član nadzornog odbora Končara, hrvatske tvrtka za proizvodnju i prijenos električne energije.
Bio je i suvlasnik i član uprave tvrtke Chrudim, mađarske tvrtke za distribuciju tiska, koja ima 12.000 prodajnih mjesta, uključujući 400 vlastitih maloprodajnih trgovina Relay i Inmedio. Spominje se i da je bio suvlasnik i član nadzornog odbora češkog proizvođača opeke kupljenog u partnerstvu s Erste bankom. Potom i suvlasnik i predsjednik nadzornog odbora Pragoexport, tvrtke sa sjedištem u Češkoj sa značajnim posjedom nekretnina u središtu Praga. Bio je i član nadzornog odbora češkog proizvođača digitalnih medija GZ Media. Potom i član nadzornog odbora mađarskog zajedničkog ulaganja s Globalnim fondom za okoliš Greenergy. Bio je i predsjednik nadzornog odbora Dresdner Kleinwort Benson.
Najveći poduzetnički projekt bio mu je Iskon Internet,tada vodeći hrvatski pružatelj usluga interneta, telefona i kablovske televizije, kojem je bio suvlasnik i predsjednik nadzornog odbora. U ovom i kasnijim projektima Susmanu se pridružila tadašnja životna družica Ivana Šoljan, kćerka poznatog književnika Antuna Šoljana, koji je često boravio u Rovinju, gdje je imao svoju kuću. Ivana Šoljan je bila vrsna novinarka i kolumnistica pa je u to vrijeme bila član uprave Hrvatskog telekoma.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
