Generacija osmaša 1957./1958.
Generacija osmaša 1957./58. OŠ "Vladimir Gortan" iz Žminja proslavila je 65. godišnjicu završetka osmogodišnjeg obrazovanja.
- Godina je 1958. Krenuli smo u život pun nepoznanica i zamki. Što izabrati, kojim putem krenuti? Kako se nakon života na selu, okruženi livadama i pašnjacima, prilagoditi na gradski asfalt, kako iz skromnog roditeljskog doma krenuti u novi nepoznat način života, bez znanca i prijatelja. Prvi put sami, uplašeni i nesnalažljivi, ali odlučni da uspijemo, odlučni da stvaramo bolji život, s vjerom u ljepšu budućnost. I uspjeli smo. Evo nas ovdje danas, 65 godina kasnije, nakon 65 godina rada i nadanja, radosti i briga, ljubavi i tuge. Uspjeli smo bez skandala, bez kriminala, uspjeli smo poštenim radom izgraditi sebe i pridonijeti razvoju drage nam Istre i Hrvatske, uspjeli smo odgojivši mnoge kćeri, sinove, unuke i praunuke, uspjeli smo jer smo ostali ljudi.
Tijekom 65 godina doživjeli smo zastrašujuće promjene koje nije doživjela ni jedna generacija. Od tablice i krede kojom smo mi počeli do računala i pametnih mobitela kojim se služe danas mlade generacije. Od nebrige roditelja za naš uspjeh u školi, jer je bila važnija stoka na ispaši, okopavanje krumpira i prskanje vinograda, do danas roditeljima bitne karijere i ambicija, do petica u svjedodžbama njihovih kćeri i sinova, pritom narušavajući njihovo bezbrižno djetinjstvo i toplinu doma. Od IB (ići bosonog) do IT (inteligentne tehnologije).
Od prijatelja i susjeda postali smo slučajni znanci. Baš zato mi smo danas zajedno da se prisjetimo dragih nam prijatelja koji nisu mogli nazočiti susretu, da dragim prijateljima koji nisu među nama zapalimo svijeću i odamo počast, da se prisjetimo događaja iz djetinjstva, zabavimo se i uživamo u istarskim delicijama, slavimo život i prijateljstvo i ponesemo kućama lijepe uspomene do ponovnog susreta, piše nam Franko Križman, jedan od slavljenika, i šalje zajedničku fotografiju. Čestitke svima iz generacije.