Roditeljstvo se nigdje ne uči. Dobijemo djecu i počnemo ih odgajati prema modelima koje poznajemo iz primarne obitelji i iz usputnih saznanja. Međutim, roditeljstvo se itekako da učiti. To je vještina koja se unaprjeđuje, traži se usklađivanje roditeljskih vještina i kompetencija s potrebama djeteta. Rekla nam je to Jelena Pereša – diplomirana pravnica, stručna radnica u Obiteljskom centru u Puli, savjetnica realitetne terapije, licencirana voditeljica preventivnih programa za roditelje "Rastimo zajedno". Povod za razgovor je prošlotjedni okrugli stol Vijeća za prevenciju kriminaliteta Grada Pule kojim se upozorilo na štetnost fizičkog kažnjavanja djece.

Obiteljski centar od 2008. godine provodi savjetovalište za roditelje i podršku roditeljstvu. To su radionice potpuno strukturirane i namijenjene ciljanim grupacijama roditeljima. U fokusu je uvijek dijete: njegove potrebe, specifičnosti i prava. Konvencija UN-a o pravima djeteta jasno je regulirala da dijete treba biti u sigurnom okruženju, ali i da roditelj ima pravo na podršku.

- Imamo ciljanu radionicu za podršku roditeljima koji su u procesu razvoda ili neposredno nakon njega, veli Pereša i nastavlja. Napravili smo i radionicu samo za očeve, jer je ispalo da se očevi osjećaju marginalizirano i da se općenito stječe dojam da se propagira majčinstvo, premda to nije tako. Uvijek govorimo o ravnopravnom roditeljstvu. Imamo radionice za opću populaciju roditelja, koje se provode po vrtićima, a u Istri nema grada ni općine koja nema licenciranih provoditelja. Ciljanu i specifičnu podršku provodi Obiteljski centar i Dnevni centar za rehabilitaciju Veruda Pula. Velika mi je želja da među nama postoji sinergija i ulaganje, a moram se dotaknuti i teme financiranja. Naime, potrebno je financirati provoditelje kako bi ovi programi bili dostupni svima u momentu kada je osoba spremna za prihvat pomoći - što se zove socijalni menadžment. Treba znati kako prezentirati i privući roditelje, a to se ne radi samo nuđenjem letaka, već velikim angažmanom svih koji se dotiču rada s roditeljima, a sve kako bi oni došli dobrovoljno. Trebamo naći način kako usustaviti radionice, tako da to ne bude povremeno već, po mom prijedlogu, odmah bude u kurikulumu, na početku pedagoške godine, kao i u programu i planu rada Obiteljskog centra. Na taj bi način to bila stalna i jasna ponuda svim roditeljima, s puno entuzijazma navela nam je svoju viziju Pereša, ukazujući na potrebe puno ozbiljnijeg i financijski izdašnijeg pristupa radionicama.

Budući da se nekad prešutno tolerirao odgoj batinama, dok se danas sve glasnije ukazuje na štetnost takvog odgoja, koji je naglasak na današnje roditeljstvo i znači li to da biti danas roditelj zahtjeva kompleksniji pristup odgojnim procesima, zanimalo nas je.

- Odgoj batinama je kraći put discipliniranju djece. Danas imamo permisivni odgoj - odgoj bez discipline i granica, ali je to u krajnjoj liniji zanemarivanje djeteta. S druge strane imamo autoritarni tip odgoj, gdje se često spominju i batine, a one su tjelesno nasilje koje je zabranjeno i to se provlači kroz niz zakona. Batine nisu način discipliniranja djece, jer djeca na taj način postaju i sami nositelji tegoba; depresija, anksioznosti, nasilnog modela kako se rješavaju sukobi. Posljedično imamo i povećan broj vršnjačkog nasilja, kao i povećan broj nasilnog rješavanja problema u obitelji. Sukoba ima, ali on se treba i mora rješavati na nenasilan način", naglašava Pereša.

Povezane vijesti

• DJECA SVE ČEŠĆE TUKU I MALTRETIRAJU SVOJE OSTARJELE RODITELJE ZBOG IMOVINE: Sin me tukao svakodnevno jer želi stan
• Dramske igre kao škola za život
• Sindikat: Izmjene zakona dovest će u pitanje kvalitetu predškolskog odgoja i obrazovanja