Ilustracija (Arhiva)
Kćerka koja je došla u posjet i vidjela majku, nagovorila ju je da ode potražiti pomoć. Bojala se za majčin život. "Bilo mi je teško, bolno, ali otišla sam. S utvrđenim teškim tjelesnim povredama i gomilom masnica po cijelom tijelu, prijavila sam sina policiji. Zbog toga mi je teško i danas, ali mi je ujedno i lakše. Bilo je to ispravno. Žao mi je samo da to nisam učinila ranije", kaže majka
"Patila sam u tišini, bila je to moja sramota. Sin me tukao, gotovo svakodnevno, bez razloga. Jer sam ga nervirala ili? Ne znam ni sama. Batine su bile moj križ. Masnice u svim bojama na mojem tijelu svjedoci tog križa. Ali bio je to moj sin, ja sam ga rodila, zato nisam pružala otpor. Za to sam znala samo ja, a kasnije i kćerka koja mi je došla u posjet i koja me, kada me vidjela, odmah i nagovorila da odem potražiti pomoć. Bojala se za moj život i pitala čekam li da me ubije ili što? Bilo mi je teško, bolno, ali otišla sam. S utvrđenim teškim tjelesnim povredama i gomilom masnica po cijelom tijelu, prijavila sam ga policiji. Zbog toga mi je teško i danas, ali mi je ujedno i lakše. Bilo je to ispravno. Žao mi je samo da to nisam učinila ranije", dio je priče naše neimenovane starije sugrađanke, jedne od ne tako rijetkih starijih žena koje trpe obiteljsko nasilje u tišini. Jer o tome se ne govori. Ili vrlo rijetko.
Žene šute zbog djece
Ovih dana obilježen je Međunarodni dan starijih osoba. Bila je to prigoda da se zagrebe i u ovu problematiku. Okupljene oko Sindikata umirovljenika Istre, 15-ak je starijih žena na prigodnom okruglom stolu iznijelo iskustva poznanika i bilo složno u stavu da nasilje ne treba trpjeti, niti držati za sebe bez obzira od koga dolazilo.
- Žene, pogotovo kada su djeca u pitanju, spremne su na žrtvu, spremne su trpjeti. A još kada su u poznijoj dobi, kada im je radni vijek završio, kada se okrenu obitelji, tek tada ne bi trebale šutjeti, trebaju dići svoj glas. No, one šute, spremne su otrpjeti nasilje. Tu nije samo pitanje fizičkog nasilja, u velikom broju slučajeva govorimo o psihičkom, koje je u nekim slučajevima još bolnije. Pritom mislim na zanemarivanje starih roditelja, ne dovođenje unuka da ih vide, rekla je o ovom problemu predsjednica pulskog SUH-a Mirjana Dika-Dužman.
Istaknula je i veliki problem nepokretnih starih osoba, o kojima se djeca ne žele brinuti, ali bi željeli njihovu imovinu. Tada ih smještaju u razne ustanove, uzimaju imovinu i dalje više ne brinu o svojim starim roditeljima.
- Postoji tu i verbalno nasilje koje također svi toleriraju, a u biti nije normalno ponašanje i ne bi se to smjelo dozvoliti. Tako se na žene svi izderavaju, viču im da ništa ne znaju, da šute, da su glupe i nesposobne. Kada su radile, sve je bilo u redu, a kada završe radni vijek i postanu bolesne i bespomoćne, tada ih djeca zaboravljaju, misle da se s njima ne mora niti pričati, da ne moraju niti jesti, niti piti pa, iako su unutar obitelji, sjede zaboravljene i zanemarene. Neke završe i u staračkom domu, gdje imaju njegu, ali nemaju društveni život, djeca ih ne posjećuju, nemaju nikoga da ih pita žele li gledati televiziju, slušati radio, pročitati kakvu dobru knjigu… Svi zaboravljaju da, čak i ako su nepokretne, ako ih tijelo više ne sluša, intelekt je živ, radi i treba mu poticaja kao i svakoj drugoj osobi, treba mu socijalni kontakt da bi i dalje funkcionirao, živio, rezimirala je Dika -Dužman.
Zabrana prilaska za kćerku
A o tome koliko se nasilja događa starijim ženama, ali uglavnom unutar četiri zida, zorno govore razna svjedočanstva upravo okupljenih žena.
- Nasilje se ne događa tamo daleko u nekoj stranoj državi. Ima toga puno više oko nas nego što itko može zamisliti. Moja je susjeda jedna od zlostavljanih žena. Kćerka ju je toliko tukla i maltretirala da je od drugog susjeda, inače pravnika po struci, zatražila pomoć i on joj je sastavio zahtjev i predao policiji za zabranu prilaska. Tu je zabranu i dobila, ali ona vrijedi određeni vremenski period. Po isteku tog roka, na dan kada je zabrana istekla, kćerka je došla i opet je istukla mamu, jedna je od strašnih priča koja se mogla čuti.
Okupljene žene su se složile da sve dolazi, a na žalost, i ostaje u obitelji, pa tako smatraju da ona djeca koja su gledala nasilje među supružnicima češće isto ponašanje primjenjuju prema svojim roditeljima.
Statistika kaže i da žene žive duže od muževa, koji im za života ipak služe kao svojevrsna zaštita, jer se djeca prema očevima drugačije odnose. No, onog trena kada muževi umru, djeca se okome na majke. Jedan od glavnih okidača je sve češće - imovinske prirode. Kako kažu umirovljenice, one su s elegancijom došle do mirovine, dok su sadašnje generacije jako opterećene poslom, bez radnog vremena, s neizvjesnom budućnošću i novcem kojeg nikad
dosta. Stoga i oni imaju sve manje vremena odgajati svoju djecu, pa im samo guraju mobitele u ruke da roditelji budu što slobodniji, škole su ostale samo obrazovne, nisu više i odgojne ustanove, pa je i budućnost i svrha obitelji postala vrlo neizvjesna.
- Jedna starija gospođa ostala je udovica s dva sina. Jedan se ne želi uopće miješati, dok drugi želi stan pa je tuče, a ona trpi i brine se samo o tome "što će selo reći". Majka k'o majka! I ona je bila zaštićena dok je imala muža, a kada je umro, ostala je nezaštićena, ispričala je jedna sugovornica, a druga se nadovezala primjerima o zlostavljanju majki od strane djece narkomana i alkoholičara. I dok je alkoholičar sklon fizičkom zlostavljanju majke, narkoman je uselio majci u stan, gdje dovodi svoju ekipu, a majka mu ne može ništa, što od straha, što od sramote. Šuti i pati u tišini!
SIGURNOJ KUĆI SAMO DESETAK PRIJAVA - NASILJE SE SKRIVA UNUTAR ČETIRI ZIDA Černjul: Žele se riješiti roditelja da dođu do stana
O nasilju nad starijim osobama, uglavnom ženama, se i ne govori previše. A toga ima i to sve više, prema riječima Jadranke Černjul iz Sigurne kuće Istre. No, slaže se i ona "starije osobe nasilje drže za sebe". Zadnjih desetak godina pomoć Sigurne kuće Istra zatražilo je tek desetak zlostavljanih žena starijih od 50 godina. No, to je samo onaj dio koji je prijavljen, veliki dio je i dalje skriven unutar četiri
zida.
- Pa vidite i sada, sigurno se oko nas i sada događa nasilje i to nad starijim ženama, ali o tome nitko ne govori, to nitko ne prijavljuje. Problem jesu djeca alkoholičari ili narkomani. Imamo primjer gdje je jedan istukao majku zbog 10 kuna, nakon što je sve što je mogao već odnio iz kuće i prodao, nakon što je ostatak više puta porazbijao, a novac uzimao iz novčanika. Kada nije više imao što, htio je i tih 10 kuna, ustvrdila je Černjul.
Osim droge i alkohola, danas je sve više primjera da djeca od roditelja traže novac jer ili uopće ne rade ili im je ono što zarade - četiri, pet, šest tisuća kuna - premalo i traže od roditelja još.
- Ispada da se žele roditelja fizički riješiti da dođu do nekretnina i na taj način osiguraju novac. To sve eskalira i završava tako što djeca na roditelje, najčešće majke, dižu ruku. Fizička bol kod majki još nekako i prođe, ali ostaje strahovita psihička bol koja ostavlja doživotni ožiljak. Učiniti prvi korak, prijaviti policiji, je najteže i obično to bude na nečiji nagovor, mahom drugog djeteta. Kod nas je još uvijek u pitanju mentalitet, odgoj i svi se nađu pred dilemom kako mama može prijaviti svoje dijete, čak i kada je zlostavljač, a da se istovremeno ne pitaju zašto se dijete ne osjeća krivo što je diglo ruku na roditelja kod kojeg živi i koje ga hrani, rezimirala je Černjul.
Slučajeva ima, a redom ih se u Sigurnoj kući svi sjećaju. Poput 80-godišnje bakice koja je patila od demencije, a da djeca nisu prepoznala dijagnozu, već ih je ona živcirala što im "skriva" stvari i zato su je tukli. I tu pomoći, na žalost, nema, jer će se te žene vratiti u svoj dom, na zalasku su života i žele te svoje pozne godine provesti u miru u svojoj kući. Bez obzira na sve.
Osim fizičkog, vrlo teško je i psihičko maltretiranje, a najčešće je, kažu nam naše sugovornice, uskraćivanje posjeta djece i unuka. Primjer je iz Pule gdje kćerka svaki mjesec traži od majke novac, iako majka ima mirovinu svega 2.000 kuna. Ukoliko joj ne da novac, kćerka joj ne želi dovesti unuka, a onda ta žena odlazi svakodnevno pred vrtić, virka preko ograde ne bi li bar nakratko vidjela svoje unuče. Sve do iduće mirovine.
- Kada su djeca u pitanju, žene su i inače vrlo nerealne, stalno ih brane, pa tako i kod nasilja. Muževi su puno realniji, mnogo puta kažu da će se odreći djece, što majke ne bi nikad niti pomislile. I zato trpe i pate u tišini, zaključuje Černjul.
Institucije se moraju uskladiti
Podaci za Istarsku županiju govore da je tijekom 2017. godine na području PU istarske evidentirano 283 kaznenih djela s elementima nasilja među članovima obitelji, od čega je 87 kaznenih djela "nasilje u obitelji", što je porast za trećinu u odnosu na 2016. godinu.
Zabrinjava trend nasilnih ponašanja u mladenačkim vezama, ali i nasilje nad starcima. Uspješna borba protiv obiteljskog nasilja pretpostavlja dobro usklađeno i koordinirano djelovanje više ključnih sustava, prije svega policije, socijalne skrbi, pravosuđa i zdravstva, uz suradnju nevladinih organizacija koje se bave obiteljskim nasiljem. (Sandra ZRINIĆ TERLEVIĆ)