„Početkom proljeća 1945. u Poreštini je, kao i u cijeloj Istri, oživio poletan borbeni duh, prožet željom da se zemlja oslobodi od njemačke okupacije i fašističkog terora iluzorne Mussolinijeve republike. Saveznici su njemačke vojne snage tukli na svim frontovima, a Jugoslavenska armija je pobjedonosno napredovala goneći Nijemce prema Rijeci, Istri i Trstu. Fašistima, zaštićenim njemačkom vojskom, ništa nije preostalo, osim mogućnosti da vrše odmazde nad hrvatskim pučanstvom Poreštine. To su im bile posljednje akcije pred neizbježivim porazom“.

Tako piše Ivan Klarić u članku „Osnivanje i djelovanje Komande mjesta KNOO-a Poreč“, objavljenom u Zborniku Poreštine, 1971. godine, izdavača Ogranka Matice hrvatske i Zavičajnog muzeja Poreštine.

Prigoda je u čast Dana oslobođenja Poreča prenijeti ono što se tih dana događalo u Poreču, a opisao Ivan Klarić.

Duga i teška borba u Gradini

- U takvim prilikama u ožujku 1945. Komanda mjesta KNOO-a Poreč, piše Klarić, bila je pojačana na 40-50 boraca. Tada je pod njenom upravom bila organizirana četa od tri voda. Za komandira je postavljen Stevo Miloš iz sela Mugeba, a za komandire vodova Remigio Bazzara iz Poreča, Anton Ćus iz Fuškulina i Ivan Rajko iz Gradine. Svi su spomenuti komandiri bili na svojoj dužnosti sve do kraja rata, kada je, malo po njegovu završetku u srpnju 1945. Komanda mjesta rasformirana.

Ova je jedinica Komande mjesta u travnju 1945. napala Nijemce u selu Gradina. Komanda mjesta bila je obaviještena da Nijemci idu u pomoć svojoj jedinici koja se borila protiv partizana kod Rovinjskog Sela. Borci jedinice Komande mjesta čekali su u zasjedi Nijemce koji su se kretali u koloni u streljačkom stroju, i napali ih sa sjeverne strane Gradine, na cesti koja vodi prema Limu. Borba je bila duga i teška. Partizana je bilo oko 20, a Nijemaca, koji su i s oružjem bili nadmoćniji, oko 25. Posljednji i najžešći okršaj vodio se u samom selu koje su Nijemci bili spalili još 1944. Na kraju sukoba partizani su se povukli pošto su neprijatelja uspjeli zadržati da ne bi mogao pružiti potrebnu pomoć svojima u okršaju kod Rovinjskog Sela. Nijemci su pretrpjeli znatne gubitke, imali su doista ranjenih, a jedinica Komande mjesta nije imala nikakvih gubitaka, niti jedan drug nije bio ranjen.

Predaja pilota u vili Gržini

Dvadeset i petog travnja 1945. točno u 23 sata noću došlo je do pregovora između Komande mjesta KNOO-a Poreč i Komande neprijateljskog izviđačkog garnizona, koji je bio smješten u vili Gržini, južno uz obalu nedaleko od Poreča, današnji hotel Bellevue. Pregovore je s partizanske strane vodio Ivan Klarić, komandant Komande mjesta i drugarica Ita Radetić, rođena Rigo iz Vabrige, u kući Giovannija Bazzare iz Poreča. Svih trideset vojnika predali su se s potpunom ratnom spremom. To su bili mladi ljudi od 20-30 godina, iz Trsta, piloti propale talijanske regularne vojske. Oni su vrlo rado prihvatili pregovore bez ikakvih uvjeta kako bi što lakše pobjegli od Nijemaca.

(Arhiva)

Kada su ujutro vojnicima donijeli hranu, garnizon je bio prazan, bez ljudi i oružja. Zbog gubitka ovog izviđačkog centra u vili Gržini, koji je inače bio jako utvrđen, Nijemci nisu mogli s uspjehom odbijati napade na Poreč s mora i iz aviona (…).

Povlačenje Nijemaca s Poreštine

Čim su Nijemci osjetili da su na području Poreštine postali potpuno ugroženi, oni su poslije pada svojih garnizona u vili Gržini i u Vrsaru stalno bili u pripremi. Zbog toga su noću, prije zore, 28. travnja 1945. skupa sa svim svojim garnizonima Poreštine napustili Poreč i krenuli prema Trstu. Tako je Poreština prva u Istri potpuno bila oslobođena od njemačke okupacije. Neprijatelj je, povlačeći se iz Poreča, namjeravao minama uništiti porečku obalu. Minirana je bila sva obala od rta koji zatvara porečku luku s južne strane, uz porečki poluotok sve do Peškere, zatim lukobrani i otok Sv. Nikole. Na obali koja je izgrađena od kamena, bile su postavljene velike mine, a uz obalu koja nije bila izgrađena, minska polja s manjim minama. Minsko polje bilo je i uz gradski zid sa sjeverne strane Eufrazijeve bazilike. Mine su bile postavljene da se spriječi bilo kakav napad ili iskrcavanje s morske strane u Poreč. U tu svrhu su bila određena četiri vojnika da po odlasku njemačke komande iz grada upale mine i da se, po obavljenom poslu, povuku za svojom jedinicom prema Trstu.

Komanda mjesta KNOO-a Poreč sa svojom jedinicom bila je 28. travnja 1945. stacionirana u stanciji Vergotini kod Vrsara. Istoga dana, u 8 sati krenula je prema Mugebi jugoistočno od Poreča da se pripremi za preuzimanje grada, jer je raspolagala podacima o kretanju Nijemaca. Njemačka komanda, napuštajući Poreč nije uspjela minama srušiti obalu. Giovanni Bazzara, doznavši što namjeravaju napraviti Nijemci – građanstvo je zbog toga bilo u paničnom strahu – uspio se povezati s njemačkim vojnicima koji su bili zaduženi da zapale mine. On je te vojnike uspio nagovoriti, pod uvjetom da će im biti spašeni životi, da stupe u pregovore s Komandom mjesta KNOO-a Poreč, koja se sve više približavala Poreču. Tako je starodrevni grad spašen od potpunog rušenja.

Regrutiranje vojnih obveznika

Komanda mjesta je sa svojom jedinicom ušla u Poreč u 9 sati 29. travnja 1945. Po dolasku u grad ona je u njemu uspostavila svoju vlast, a ogranke svoje jedinice postavila je u Vrsaru, Višnjanu, Kašteliru i Vižinadi (…).

Prvi zadatak koji je Komanda mjesta obavila u oslobođenom Poreču bio je regrutirati vojne obveznike. To isto su vršili borci njene jedinice koji su bili smješteni u većim mjestima po Poreštini. Prijavljeni su obveznici odmah nakon liječničkog pregleda upućivani u operativne jedinice jer su se još vodile borbe za oslobođenje Rijeke, Trsta, Pule, Pazina, Ilirske Bistrice i drugih krajeva naše zemlje (…).

U prvim mjesecima poslije oslobođenja, u vrijeme savezničke okupacije Trsta i Pule, Komanda je mjesta sa svojim jedinicama vršila veliku ulogu u učvršćivanju narodne vlasti. Znatnu je pomoć ona pružila organima narodne sigurnosti u borbi protiv raznih diverzanata, razbijača tekovine borbe za priključenje Istre domovini Hrvatskoj i Jugoslaviji, zatim protiv propagatora koji su radili za optaciju i priključenje Istre Italiji.

Komanda mjesta KNOO-a Poreč

U prosincu 1943. godine kod sela Gornji Jakići u šumi zvanoj Rušnjak na Poreštini osnovana je partizanska stanica br. 6. Ona je odlukom Operativnog štaba za Istru u travnju 1944. prerasla u jedinicu Komande mjesta Kotarskog narodnooslobodilačkog odbora (KNOO) Poreč. U početku je brojila trideset boraca, za njenog komandanta imenovan je Ivan Štifanić, zvani Kapural, iz sela Štifanići kod Baderne.

U rujnu 1944. za komandanta jedinice Komande mjesta imenovan je Ivan Klarić, zvani Zvane, iz Kloštra.

Jedinica Komande mjesta Poreč nije bila operativna, bila je posebna pozadinska jedinica, koja je djelovala samo na Poreštini.

Povezane vijesti

• Uz blagdan Velike Gospe nadnaravni događaj u supetarskoj crkvi na Badnjak 1721. godine: IKONA CRNE GOSPE JASNOGORSKE PROPLAKALA U SRCU ISTRE
• Istarska duhanska priča počela je još krajem 19. stoljeća: SAMO JOŠ KANFANAR MOTA CIGARETE
• ZRCALO VREMENA: Prvi put u svojoj povijesti narod Istre uzeo kormilo u svoje ruke