Tragom zahtjeva Unija

Evo zanimljivog prijedloga kako značajno približiti Istru i otoke Cres i Lošinj

Stanovnici južne Istre i njihovi gosti koji žele posjetiti krasna mjestašca Cresa, a naročito Lošinja i njegovih otočića, moraju prijeći gotovo 130 kilometara. Kada bi postojala trajektna veza između luke Kuje (Ližnjan) i luke Martinšćica, ta razdaljina bi se svela na svega 30-ak kilometara

| Autor: Livio Nefat
Dio otočana s Unija želi se pripojiti Istri zbog loših brodskih linija s Rijekom (foto: PGŽ)

Dio otočana s Unija želi se pripojiti Istri zbog loših brodskih linija s Rijekom (foto: PGŽ)


Prije godinu dana objavljen je u Glasu Istre moj članak pod naslovom "Povratak južne Istre zaboravljenim susjedima" u kojem sam se referirao na stanovnike otoka cresko-lošinjskog arhipelaga. Vrlo detaljno, uz pomoć zemljopisnih karata, prikazao sam u prometnom smislu apsurdnu situaciju, a ta je da stanovnici južne Istre i njihovi gosti koji žele posjetiti krasna mjestašca Cresa, a naročito Lošinja i njegovih okolnih otočića, moraju prijeći gotovo 130 kilometara do na primjer luke Martinšćice. Istovremeno, kada bi postojala trajektna veza između luke Kuje (Ližnjan) i luke Martinšćica, ta razdaljina bi se svela na svega tridesetak kilometara. Osobito ako želimo napraviti jednodnevni izlet, ta razlika od 200 kilometara je ključna. Za današnje prilike puno prevelika. Nepotrebno prevelika.

I turisti i domaći putnici

U tom članku obrazložio sam što bi trebalo učiniti i kolik bi potencijalni broj putnika i vozila mogao biti. Pojednostavljeno, trebalo bi: izgraditi malo trajektno pristanište u uvali Kuje, malo dograditi postojeću luku u Martinšćici i, naravno, uspostaviti trajektnu liniju između tih dviju luka. S obzirom na novu litoralizaciju koju je posljednjih par godina vrlo uspješno (za svaku pohvalu) učinilo Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, to bi bio relativno sitan zahvat. De facto bi luke Kuje i Martinšćica imale funkciju satelitskih luka u odnosu na Brestovu i Porozine i time izrazito pomogle rasterećenju te trajektne linije. Koristi od ovakve trajektne veze bi u sezoni bile višestruke i očite.

Za opravdanost prometa trajektom tijekom cijele godine jako su važni domaći putnici. To su na primjer obrtnici iz južne Istre koji bi svojim uslugama mogli servisirati sve potrebe Cresa, Lošinja i okolnih otočića. Tu su srednjoškolci i studenti s tih otoka i otočića koji bi mogli pohađati srednje škole i fakultete u Puli. Tu su liječnici specijalisti i Opća bolnica u Puli, koji bi mogli zadovoljiti znatan dio potreba stanovnika tih otoka za zdravstvenim uslugama. Trgovački centri Pule i ljetne predstave u Areni bi mogli biti sastavni dio zadovoljavanja kulturnih potreba tih otočana na brz i lagan način (u prometnom smislu). Nije zanemariv niti broj stanovnika južne Istre koji će koristeći ovaj trajekt s vremena na vrijeme otići svojim automobilima na izlet na Cres, Lošinj i okolne otočiće.

Pješčana Uvala iz Pule u Medulin

Uvjeren sam da je ovaj projekt tehnički ostvariv i da je ekonomsko-financijski isplativ. On je win-win kombinacija za sve sudionike. Ovim bi se projektom nakon jednog stoljeća južna Istra uspješno vratila zaboravljenim dragim susjedima na otocima cresko-lošinjskog arhipelaga. Nadamo se da i ti otočani isto misle i osjećaju prema nama.

Za kraj, da nedvosmisleno i potpuno razjasnimo, kako ne bi bilo nikakvih dilema, ovo razmišljanje i svi ovi planovi zasnivaju se na - logistici. Ne govorimo, ne diramo niti se ni na koji način petljamo u administrativno ustrojstvo lokalnih zajednica, kao ni u općinske, županijske i ine granice. Valja se prisjetiti da mi u Puli imamo već jedan presedan - odcjepljenje Mjesne zajednice/odbora Pješčana Uvala od Grada Pule i pripojenje Općini Medulin. Ne vidim nikakav problem niti prepreku da se na isti demokratski način ne udovolji stanovnicima Unija ako žele prijeći u Istarsku županiju.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter