Zamišljali smo posvuda zastavice s logom Kansas City Chiefsa. Barem to, ako ne već pick-upove ispred kojih se peku burgeri, pileća krilca i goveđa rebarca, a sve se zalijeva laganim, gotovo bezalkoholnim pivom. No, u Lanišću nas je dočekala tek jaka bura, hladnoća i pust okačen na banderu u blizini općinske zgrade. Pa zar se tako na Ćićariji pripremaju za Super Bowl, finale sezone profesionalne lige američkog nogometa (NFL) između Chiefsa i Philadelphia Eaglesa, koje će se održati u noći s nedjelje na ponedjeljak?

Očito američki nogomet nije najpopularniji sport u Lanišću, to nam je sada jasno, niti je mještanima posebno stalo do Chiefsa. Logično je naravno upitati se: zašto bi i navijali za tamo neku franšizu iz grada u američkoj saveznoj državi Missouri? Pa zato što je za taj klub prije dvadesetak godina igrao Elvis Grbac, porijeklom iz Lanišća. I nije Grbac bio bilo tko u Chiefsima. Radilo se o glavnom igraču, vođi napada, quarterbacku ili po naški dodavaču, čija su 504 osvojena jarda na jednoj jedinoj utakmici i danas zapisana kao rekord Chiefsa. Važan je to podatak s obzirom da Chiefsi danas u svojim redovima imaju jednog od najboljih qurterbackova ikada u NFL-u Patricka Mahomesa.

 Ali nije Elvis igrao samo za Kansas City. Karijeru profesionalnog američkog nogometaša je započeo 1993. u San Franciscu, odnosno 49-ersima, koji su ga izabrali u osmoj rundi drafta. Već iduće godine s tim je klubom osvojio Super Bowl, ali ne kao glavni dodavač već kao zamjena. Tek u Chiefsima postaje vođa napada, a karijeru završava nakon što je 2001. potpisao zadnji ugovor s Baltimore Ravensima za koje je odigrao samo jednu sezonu. Navodno više nije želio svoju obitelj gnjaviti stalnim selidbama po Americi pa je odlučio u 31. godini zaključiti priču profesionalnog američkog nogometaša.

Po laniško

Buždoni se ne mogu sjetiti kad su zadnji put Grpci bili u Lanišću. Jedan drugoga pitaju kad je to bilo. A onda uglas konstatiraju: "Dugo ih nije bilo." Kada dođu, onda najčešće borave kod Ljiljane i Stanka. I Elvis je prije desetak godina bio u Lanišću sa svojom suprugom i troje djece. Pitamo Stanka kako se sporazumijeva sa svojim nećakom, priča li Elvis hrvatski. "Priča, priča, ali ne baš hrvatski, više po laniško." Otkriva nam i da bi cijela obitelj iz Amerike, a Stanku su u Clevelandu, osim Cecilije, još jedna sestra i brat, mogla ovog ljeta doći u Lanišće na dan, dva, dok bi ostatak odmora trebala provesti u obilasku Istre i Hrvatske. S njima bi trebao doći i Elvis, koji je u sportu ostao kao trener.

Stanko kaže da nikada nije gledao Elvisove utakmice. Nije tada, primjećuje, bilo dostupnih televizijskih programa na kojima bi pratio njegove nastupe. Zna da je riječ o brutalnom sportu u kojem su ozljede česte. Ozljede nisu zaobilazile ni Grpca koji je zbog toga skoro izgubio status glavnog quarterbacka u Chiefsima, ali je na koncu trener ipak dao prednost njemu pred Richom Gannonom koji je prešao u Oakland Raiderse i u prvoj sezoni vodio taj klub do Super Bowla, što navijačima Chiefsa nije baš najbolje sjelo.

Uz Grpca i Ganonna se veže i jedan pomalo bizaran događaj. Naime, magazin People je 1998. proglasio Elvisa najprivlačnijim sportašem godine. Jedan je novinar, međutim, tvrdio da je pritom došlo do zabune, da je fotograf, umjesto ciljanog Gannona, slikao Elvisa pa je uredništvo časopisa na koncu odlučilo Grpca proglasiti najprivlačnijim.

Stanko nam kaže da je Elvis "stvarno bi jak". I nisu za to zaslužni samo naporni treninzi, već i geni. Pravi Ćić. Stanko priznaje da on iz ove perspektive ne može pojmiti koliki je uspjeh ostvario njegov nećak u američkom nogometu. Nije znao ni za spomenuti Elvisov klupski rekord u osvojenim jardima. Kaže da mu sestra Cecilija to nije ispričala. "Znali smo samo da je dodavač", konstatira.

Spominju porijeklo

Jedni se drugima očito ne miješaju u živote. Jer na našu opasku da Grpcima u Americi ne fali šoldi, budući da je Elvis imao milijunske ugovore, Stanko sliježe ramenima i kaže da se nada da je tako. Što se tiče njega i supruge Ljiljane, slažu se da je život u Lanišću odličan. "Kaj bi nam falilo. Penzije su velike…", govore kroz smijeh. "Imamo dvije krave, uzgojimo kakvog junčića, pa malo zasadimo krumpira, pomidora… Da ne, kaj bimo? Propali. Ni zdravo samo u hiži biti", govore. Stanko je i boćar, strastveni lovac… Nažalost, u Lanišću nema oštarija koje nam inače u ovakvim slučajevima služe kao primarni izvor informacija. Tu je tek kafić Rezo koji najčešće radi samo vikendom. Stanko nam govori da u Lanišću danas živi 60-ak ljudi, a da je nekad bilo više od tisuću stanovnika. "Bila su četiri zjoga, mesnica, pekara, milicija, ambulanta, škola… Kad sam ja išao u školu, nas je bilo 120 djece, a sada je šest učenika", zaključuje Stanko Buždon.

Iako Lanišće više nema toliko stanovnika, Elvis Grbac ga je proslavio barem u SAD-u. Nema Elvisove biografije na američkim mrežnim stranicama u kojoj se ne spominje njegovo lanišćansko porijeklo. Još da se u Lanišću nađe i pokoji navijač Chiefsa možda bi i svjetski mediji izvještavali o vrućoj atmosferi u malom istarskom mjestu uoči najgledanijeg sportskog događaja u Americi - Super Bowla.

Povezane vijesti

• Lanišće: Nastavlja se borba za seoska dobra
• "Zvona" za odvojeno prikupljanje otpada i na Ćićariji
• Elvis Grbac u Americi je imao zvjezdani status, magazin People ga je 1998. proglasio najprivlačnijim sportašem godine, a on s ponosom ističe: Ja sam Istrijan!