ZAPAŽANJA ROVINJSKE PSIHOLOGINJE 

Djeca više ne znaju držati olovku u ruci! Ne postoje bez online povezivanja i koriste nove izraze. Zna li tko uopće što je to "šipanje"?

| Autor: Jelena MILOVIĆ
Fotografija je ilustracija - na njoj nisu djeca iz ovog teksta

Fotografija je ilustracija - na njoj nisu djeca iz ovog teksta


Psihologinja Nataša Bajić Peteh protivnica je korištenja mobitela u školama, a za to, povrh svega, ima i gomilu profesionalnih razloga. Naša je sugovornica, naime, školska psihologinja u OŠ Jurja Dobrile u Rovinju i primjećuje da je pretjerano korištenje mobitela postao velik problem među školarcima u ustanovi u kojoj je zaposlena.

- Mi smo zabranu mobitela već ranije uveli u naš pravilnik. Potičemo djecu na socijalizaciju, druženje i razgovor, a imamo čak i društvene igre, recimo šah, sve samo ne mobitele, veli nam uvodno Bajić Peteh.

Problemu ovisnosti o mobitelima, koja je sve više prisutna kod djece, svjedoci smo svi.

Nataša Bajić PetehNataša Bajić Peteh

- Imam osjećaj da bi, kad bi im se oduzeo mobitel, oni to doživjeli kao oduzimanje njihovog identiteta. Oni više ne postoje bez bilo kakvog online povezivanja, a sve kod njih, zbog prevelike upotrebe mobitela, pati. Kod prvašića koji nam dolaze na predupise uočavamo probleme u grafomotorici, nemogućnosti pravilnog držanja olovke. Naime, više od 70 posto djece ne drži olovku kako treba, a iz godine u godinu vidi se pad grafomotoričkih sposobnosti i jezičnog izražavanja. U djece od petog razreda nadalje sve više primjećujemo da iz matematike, fizike i kemije dobivaju pozitivne ocjene, dok je sve više negativnih ocjena iz povijesti i geografije, gdje je puno teksta i treba se koncentrirati da bi se povezivalo, navodi Bajić Peteh.

Razgovor današnje djece uvelike se razlikuje od razgovora starijih generacija u njihovo doba.

- Oni danas razgovaraju skraćenicama, puno je tu anglizama. Trebalo nam je neko vrijeme da shvatimo da izraz "shipamo" znači da su u vezi, izvedenicom iz izraza "relationship". Komunikacija im je u konačnici oskudna, lakše će sve to napraviti preko interneta. A najgora strana svega su aplikacije za grupe, u kojima jedni druge, umjesto da potiču - sramote. To nam je veliki problem, a za taj trend, mogu reći, primjećujemo, ne da ne pada, nego samo raste. Zabrana korištenja mobitela u školi, s tim u vezi, može imati mali utjecaj, jer čim oni izađu iz škole, prepušteni su sebi i roditeljima koji bi to trebali kontrolirati. Neki roditelji to uspješno, a neki manje uspješno kontroliraju. Budući da svi, na neki način, kao društvo, sudjelujemo u odgoju djece, njihov razvoj bi nas itekako trebao zanimati, a direktno uključeni imaju i poseban vid odgovornosti, ističe Bajić Peteh i dodaje:

- Prosvjetni djelatnici bi trebali biti dosljedni u provedbi zabrane korištenja mobitela, kontrolirati sve na isti način da se ne bi događalo da neki zatvaraju oči. I dalje stojim kod stava da sve kreće od kuće, tako da ulica samo nadograđuje, a obitelj odgaja. Mišljenja sam da mobitel djetetu treba dati što kasnije, da bi im se omogućilo da čim više odrastaju zdravo i kroz igru. Roditelji trebaju kontrolirati koliko su djeca na mobitelu, što tamo rade, a bez obzira na dozu djetetove privatnosti, roditelj je onaj koji daje i koji oduzima. Izvan svake pameti smatram pitanje roditelja: kako da mu oduzmem mobitel? Odgovor je vrlo jednostavan; na isti način kako ste mu ga dali, jer ste vi ti koji kontrolirate djecu. Svijet ide dalje, tehnologija je napredna i ja sam svjesna da su oni rođeni s time, kao mi nekada s televizorima u boji, ali treba dozirati mobitel i znati sve njegove pozitivne i negativne strane. Ponajviše je važno komunicirati s djecom, ali dati im lekciju i vlastitim primjerom. Kada dijete nešto pita, a vi mu ne odgovarate i odgađate odgovoriti jer i sami surfate po mobitelu, loš ste primjer. Izazovno jeste, ali moramo se tome prilagoditi i doskočiti, savjetuje psihologinja Nataša Bajić Peteh.

Na koncu, razgovor zaključuje poražavajućim podatkom, iznoseći jedno istraživanje iz 2021. godine na svjetskoj razini.

Naime, prema tom istraživanju, a koje se prvenstveno bavilo stanjem djece, uz naglasak na mentalno zdravlje, došlo se do podatka koji zvuči gotovo nezamislivo: roditelji s djecom provedu samo sedam minuta dnevno, a odnosi se na kvalitetno provedeno vrijeme, bez mobitela, razgovarajući. Tu je izuzeto vrijeme u kojem se djeca, recimo, razvoze na raznorazne aktivnosti ili je riječ o pasivno provedenim zajedničkim trenucima.

Sedam minuta zvuči kao da se šalimo, premda u tome nema ništa smiješno.

- Među djecom ima empatije, pogotovo kod manje djece koja još nisu u tolikoj mjeri izložena negativnim utjecajima moderne tehnologije, a nešto od toga ostaje u djeci i kasnije. Ali da u manjem obliku ima empatije, nažalost, da. Mi pokušavamo s djecom raditi, s onom koja imaju socijalizacijskih i poteškoća u ponašanju da bi se naučili boljim obrascima komunikacije i ponašanja, da bismo preko njih pokušali utjecati na grupu. Postigli smo da nam djeca dolaze i prijavljuju negativne pojave i ponašanja preko aplikacija. I mali je pomak dobar jer će se, svjedočeći
posljedicama kroz sankcije, možda zavrtjeti onaj drugi krug, gdje će dijete ipak povući ručnu, zaključuje psihologinja Nataša Bajić Peteh.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater