Temelj zdrave zajednice

Labinski volonteri daruju sebe, svoje vrijeme i energiju onima kojima je njihova pomoć potrebna: Najveća nagrada je kada nekome vratimo osmijeh na lice

Mene je posebno impresionirao posjet Domu za starije u Nedešćini, kada sam vidjela tu njihovu sreću i osmijeh da smo im došli. Družili smo se s tim starim, nemoćnim i bolesnim ljudima sat vremena i ja sam bila ispunjena. U radu s djecom s teškoćama u razvoju ispunjava me njihov osmijeh koji mi daje dodatnu energiju za rad s njima i pomaganje u udruzi. Koliko sam ja njih usrećila, oni su mene još više, kaže volonterka Milena Blažina iz Smolići

| Autor: Branko Biočić
Volonteri Martina Miletić, Dean Batelić, Milena Blažina, Barbara Škopac i Morin Kudić

Volonteri Martina Miletić, Dean Batelić, Milena Blažina, Barbara Škopac i Morin Kudić


Volontirati. Već prva tri slova ovog dragocjenog glagola u sebi sadržavaju "starter pack" svakoga tko voli pomagati i ima volju to i činiti. Riječ je o ljudima koji ne moraju imati super talente ni super znanja ili imati sve vrijeme ovoga svijeta, svatko ima nešto podijeliti i svatko može naći malo vremena, i to je to!

Volonteri su temelj jedne zdrave zajednice. Nebitno kojoj udruzi ili ustanovi pomažu, netko se nađe u sportu, netko u radu s djecom, netko u fizičkom radu. Netko zna kuhati, netko je dobar za računalom, netko vozi, netko pjeva, drugi vole životinje, ali svatko, baš svatko od njih pridonosi dobrobiti korisnika i zajednice, ali i vlastitoj dobrobiti. To su generatori pozitivne energije i promjene u društvu.

ggVolonterke i skladištu robe

- Nijedna udruga ne bi opstala bez njih, pa tako ni mi. U realizaciji svih naših programa 2022. godine pomoglo nam je 139 volontera i zajedno su uložili 2.856 volonterskih sati u sve naše aktivnosti kojih je bilo više od dvjesto. Pokrivamo čitavu Labinštinu, a provodimo osam programa, humanitarno-socijalni, službu traženja, prvu pomoć, dobrovoljno davanje krvi, pripremu i odgovor na krizne situacije, zdravlje, prevenciju i sigurnost, rad s mladima i volonterima te razvoj organizacije. Struktura volontera je uistinu raznolika, od učenika do umirovljenika, najstarija volonterka ima 95 godina, od spontanih koji se pojave u jednoj akciji do dugogodišnjih i aktivnih, a 72 posto volontera prošle godine bile su žene. Bez svih njih, a zaposlene smo dvije djelatnice, realizirali bismo jedno veliko ništa ili vrlo malo. U biti, i aktivnosti se planiraju naslijepo, nikad ne znamo koliko će se volontera odazvati jer ljudi rade, imaju svoje obitelji i obveze, netko ne može zbog zdravlja i slično, ali uvijek se stvari poslože i stvori se ekipa koja povuče. Uistinu imamo sreće da imamo privržene i zapravo fenomenalne ljude, govori Morin Kudić, ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa u Labinu u sklopu kojeg djeluju volonteri.

Za nama je mjesec prosinac koji se vezuje uz darivanje i pomaganje i čitavo se društvo senzibilizira u tom smjeru pa Morin nastavlja.

- Naše su aktivnosti tijekom prosinca inače pojačane, imamo podjelu bonova i paketa kupljenih iz humanitarne akcije Solidarnost na djelu, koja se provodi već 50 godina i kojom smo lani prikupili 27.717 kuna ili 3.679 eura i pomogli više od 150 obitelji i samaca. To nisu paketi velike vrijednosti, ali i gesta pažnje i suosjećanja znamo da je podjednako značajna. Iako planirana u zadnji tren, lani je fenomenalna bila i prosinačka akcija Udruženja obrtnika Labina kada je 14 ugostitelja s Labinštine kuhalo blagdanske marende pa smo tijekom sedam dana dijelili po sto i više marendi dnevno. Korisnici su bili oduševljeni, jedan je za maneštru rekao da nikad nešto bolje nije jeo, što mu i vjerujemo jer nije vješt u kuhanju, živi sam i nije odavde, kaže ravnateljica.

ggPodjela blagdanskih marendi

- Sjajna je bila i akcija Judo kluba Meto iz Labina, kojom su prikupili i donirali nam 204,2 kilograma hrane i 22 kilograma higijenskih potrepština za socijalnu samoposlugu. Kraj godine obilježila je i akcija u suradnji s udrugom Savršen krug iz Zagreba koja je još u tijeku, a ispunjavamo konkretne manje potrebe za 50 krajnjih korisnika. Bili smo prisutni i na Labinskoj božićnoj bajci s našom kućicom s plišancima i novogodišnjim ukrasima te tijekom osam dana prikupili smo 7.996 kuna ili 1.061 euro za našu socijalnu samoposlugu. U prosincu smo nakon pandemijske pauze opet započeli s programom "Sretni zajedno", kojim posjećujemo korisnike ustanova na Labinštini. To je prekrasan program u koji se rado uključuju stariji volonteri, a uključuje druženje s korisnicima, radnu terapiju te usluge šišanja i pedikure. Uza sve to, kontinuirano pružamo humanitarnu pomoć i pomoć u integraciji, prije svega tečajem učenja hrvatskoga jezika, osobama raseljenim iz Ukrajine. Imali smo 103 evidentirane osobe od kojih je do kraja godine ostala 41 osoba, od toga 15 maloljetnika. Dobar dio naših Ukrajinaca sjajno se snašao, rade, djeca su upisana u vrtiće i škole a dio njih nam i volontira, ističe Morin.

Korisnici njihovog humanitarno-socijalnog programa nisu samo korisnici pomoći zajamčene minimalne naknade Centra za socijalnu skrb, već nerijetko i osobe "na rubu" socijale, višečlane obitelji, umirovljenici s malim mirovinama, netko tko se zbog bolesti ili iznenadnih troškova nalazi u depriviranom položaju i slični. Prije dvije godine (izvješće za 2022. je u pripremi) bilo je 428 krajnjih korisnika na Labinštini od kojih 120 samaca i 88 obitelji. Vremena su teška i već krajem godine bili su pojačani upiti za pomoći u hrani i ostalim potrepštinama. Zato u javnosti u labinskom Crvenom križu vole ponavljati da im je hrana ili financijska pomoć za hranu najpotrebnija.

ggKlub maldih nosi stolice za korisnika

- Socijalna samoposluga pokriva tek dio potreba korisnika, a s obzirom na njihov broj, nismo im u mogućnosti kontinuirano pomagati i moramo trijažirati kome je trenutna situacija teža, što je teško i nezahvalno. Jedna od svijetlih točaka je posredništvo u lancu doniranja hrane, kojim se bez plaćanja PDV-a trgovcima, ugostiteljima i ostalima koji rade s hranom omogućava doniranje hrane pred istek roka udrugama i ustanovama. Labinsko društvo Crvenog križa upisano je u registar posrednika još 2016., a na Labinštini su donatori upisani u sustav posredništva samo Müller i Spar. Iskreno se nadamo da će povećana potreba za hranom doprijeti do trgovaca i ugostitelja na način da se formalizira ta mogućnost zadovoljenja potreba ljudi otežane životne situacije na Labinštini, zaključuje ravnateljica Crvenog križa Morin Kudić.

ggMorin Kudić

Nije njihov humanitarno-socijalni program jedini koji je za volontere radno intenzivan. Svakog mjeseca na akcijama darivanja krvi volonteri pomažu u pripremi objava za društvene mreže te rade s darivateljima na akciji ali i pripremaju roštilj pri godišnjoj dodjeli priznanja, petkom pomažu u radu Kluba mladih, educiraju se i treniraju kao članovi osnovne jedinice interventnog tima za slučaj izvanrednih situacija (18 volontera). Sad kreću s pripremom za natjecanje iz prve pomoći koje se nije održalo od pandemije. Volonteri pomažu i pri prijevozu i montaži bolničkih kreveta, lani su ih izdali 38, a korisnika tog programa je više od 120. Bez volontera ne bi bilo ni Ljetnog kampa prijateljstva "Duga" u Tunarici, lani su imali dva kampa s 53 djece, članove Kluba mladih uključuju u radionice po vrtićima i javne prezentacije prve pomoći, a da ne pričamo o kriznim situacijama. Iza nas su poplava, pandemija, potres, rat u Ukrajini i sati i sati prikupljanja i pružanja humanitarne pomoći putem apela. Radi se puno, još dobro i stižu, ali gdje god se nalazili, uvijek vide novi vrh, novi izazov redovito popraćen novom preprekom, jer su vremena uistinu teška a logistika je otežana birokracijom.

Martina Miletić iz Raše volontira već 12 godina, a dvije ture odradila je nakon potresa u Petrinji i Sisku.

- Naše priče krenu s porukom ravnateljice na viber grupi volontera gdje nas je 80-ak. Onaj tko je slobodan, ne radi i ima vremena i volje, odmah uskače gdje treba krenuti u akciju. Teško je odlučiti ne pomoći onome kome je pomoć potrebna i tko je zatraži. Osobno mi je jako drago pomoći nekome, nikad ne znaš hoće li jednoga dana i tebi trebati pomoć, a dobro se uvijek dobrim vraća. Teško je u današnje vrijeme vidjeti kako neki ljudi žive, posebice u nehigijenskim uvjetima. Putem Crvenog križa mi dođemo do takvih obitelji, donesemo pomoć u hrani ili higijenskim potrepštinama, kućanskim aparatima, krevetima, ali nekad ni ne možemo ući u kuću i ostvariti osobni kontakt s tim ljudima jer oni to ne žele. Žele samo da im ostavimo pomoć.

Na Banovini je bilo drugačije, spavala sam šest dana pod istim krovom, u dvorani s 40-ak osoba koje su izgubile krov nad glavom. Bilo je tu od djece do staraca pa i čitavih obitelji. Na Labinštini pamtim slučaj s tročlanom obitelji za koju smo na poziv Centra za socijalnu skrb sudjelovali u kompletnom čišćenju cijelog domaćinstva. Uvjeti u kojim su živjeli nisu bili ljudski pa smo morali izbaciti sav stari namještaj, sve očistiti i uz pomoć donacija građana nabavili smo im drugi namještaj, prisjeća se Martina.

Kaže da nikad ne znaš kako će ljudi reagirati, tko će biti zahvalan, a tko neće.

- Nisu svi zahvalni, ali to se od njih ni ne očekuje. Ljudi zapnu u poteškoće iz raznoraznih razloga, netko zbog djetinjstva, drugi zbog karaktera, okoline ili socijalnih prilika. Jednostavno su zapeli u životu i često takvi ljudi odbijaju pomoć i osuđivani su od sredine u kojoj žive. Živimo u vremenima kada je moderno reći da svatko sebi bira život i da je svatko odgovoran za sebe. To nas ne smije učiniti sebičnim jer ponekad je i težak karakter vrsta socijalne bolesti, trebaš pomoć a odbijaš druge svojim ponašanjem. Istovremeno sustav ne nudi pomoć pa su takvi ljudi zapeli u sustavu, kaže Martina.

Milena Blažina, volonterka iz Smolići pored Labina, volontira od 2014. u Crvenom križu i Udruzi za djecu s poteškoćama u razvoju "Krilo Labina".

- Mene je posebno impresionirao posjet Domu za starije u Nedešćini, kada sam vidjela tu njihovu sreću i osmijeh da smo im došli. Družili smo se s tim starim, nemoćnim i bolesnim ljudima sat vremena i ja sam bila ispunjena. U radu s djecom s teškoćama u razvoju ispunjava me njihov osmijeh koji mi daje dodatnu energiju za rad s njima i pomaganje u udruzi. Koliko sam ja njih usrećila, oni su mene još više. Kod volontiranja najveća je nagrada nekome vratiti osmijeh na lice, kaže Milena koja, unatoč svojim zdravstvenim problemima i specifičnoj obiteljskom situaciji, pronalazi volju, vrijeme i energiju da pomaže drugima.

ggUčenje hrvatskog jezika za Ukrajince

Dean Batelić iz Labina počeo je volontirati prije tri godine.

- Radim to sa srcem, darujem svoje vrijeme a kao volonter vidim sebe ljepše u ogledalu. Na terenu ima svega, mi pomažemo koliko možemo, ali sustav bi se više trebao brinuti o tim ljudima i rješavati njihove probleme. Volontiranje mi je duševna hrana a ekipa s kojoj radim je top. Sjećam se starice koja je umrla sa 102 godine, oduševila me jednostavnošću. Slabo je vidjela, ruka joj se tresla, ali je bila samostalna i voljela je s nama razgovarati. Živjela je sama, a doživljaj joj je bio kada bi joj netko došao. I za nas je bio doživljaj doći k njoj, donijeli bismo joj hranu i kućne potrepštine, a za Božić kao i ostalima panetone, priča Dean koji često montira i bolesničke krevete po stanovima za starije i teško bolesne sugrađane.

Volonteri kažu, ali usprkos svemu, imamo sreće što živimo i radimo upravo na Labinštini. Štošta bi bilo neizvedivo ne samo bez volontera, već i bez tako suosjećajnih i pozitivno-prkosnih građana. I kako onda zahvaliti ljudima na ljudskosti jer rade ono što uopće ne trebaju raditi, što imaju dobru volju u svijetu u kojem se dobra volja cijedi na kapaljku, u vrijeme kada je vrijeme valuta koja bi probila strop bilo kojoj tečajnoj listi? Nema tog aplauza, svaki je pretih, upravo su oni topla ljudska priča. Hvala im od srca.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter