Vrhunac intelektualnog stvaralaštva s naših prostora u srednjem vijeku s punim pravom pripisujemo liku u literaturi prisutnome pod imenom Herman Dalmatin. Prema tekstu iz gimnazijskog udžbenika, ovaj učenjak iz 12. stoljeća zauzima vodeću ulogu u prijenosu znanstvenih i filozofskih misli iznjedrenih u arapskoj kulturi na latinski jezik, a "vjerojatno je podrijetlom iz Istre, koji je još za života stekao glas vrsnog prevoditelja i tumača arapskih i grčkih znanstvenih djela iz astronomije, filozofije i matematike". Ove su teme bile novost u tadašnjoj Europi, te su nakon mračnog razdoblja srednjeg vijeka polagano, ali sigurno utkale put humanizmu i renesansi kasnijeg razdoblja.

Herman od Istre

Više je prevedenih djela Hermana nego biografskih podataka o njemu. Znamo da je polazio visoko obrazovanje u Chartresu, Parizu, gdje se susreće s Platonovom filozofijom i kozmologijom, a 1.130-ih putuje Bliskim istokom, gdje je uspio ovladati arapskim jezikom. S tim znanjem dolazi na Pirinejski poluotok, gdje su baš tada pokretani programi prevođenja arapskih tekstova na latinski.

Tamo, naime, Herman upoznaje tadašnju latinsku Europu s antičkim grčkim znanjima preko arapskih prijevoda, ali i s osnovnim postavkama arapske, odnosno muslimanske kulture i vjerskih načela. Ono što, međutim, upada u oko jest činjenica kako se prvi tekstovi koje Herman prevodi tiču korelacije položaja planeta na zvjezdanom nebu s događajima na Zemlji. Arapski učenjaci zlatnoga doba te civilizacije (8. – 10. stoljeće) ozbiljno su se bavili tim pitanjima, nadovezujući se na antičko helenističko učenje "apotelesmatika", koju danas, pojednostavljeno, zovemo astrologijom.

Herman prema crtežu Mateja Pariškog iz 12. stoljeća

Interesantno je da o Hermanovom istarskom podrijetlu doznajemo upravo iz uvodnog dijela njegovog prijevoda arapskog astrološkog teksta nazvanog "Introductiorum maius in astronomiam", Ebu Mašara el-Belhije, ili Albumasara, perzijskoga učenjaka iz 9. stoljeća. Herman o sebi tamo piše da je rođen u „središnjoj Istri“ u sastavu "njegove domovine Koruške (Carinthia)". Od tuda i njegov naziv Herman Koruški u određenim izvorima, a spominje se i Herman Slaven, Herman Drugi i Herman Dalmatinac. Ovo posljednje najvjerojatnije dolazi radi toga što je središnja Istra na koju se misli bila pored rijeke Raše, istočno od koje se od rimskih vremena protezala Provincija Dalmacija, a tradicija takvoga nazivlja je preživjela do 12. stoljeća.

Hermanovo originalno djelo, "Rasprava o bitima" (zadnji put izdano u Puli 1990. u ediciji "Istra kroz stoljeća"), jest prirodnoznanstvena filozofska rasprava temeljena na antičkim znanjima. Što je sasvim normalno u tadašnjem stadiju nauke, djelo obiluje astrološkom simbolikom i personifikaciji značenja nebeskih tijela, a ovdje često citira djela arapskih autora. O Hermanu se dosta pisalo, a mene je, za ovu priliku, interesirala Hermanova fascinacija tom antičkom ezoterijom. Stoga, da vidimo s kakvim se temama Herman susretao prilikom prevođenja astroloških rasprava učenjaka koji su pisali na arapskome jeziku.

Proricanje godine

Jedno od prvih djela koje je Herman preveo bio je tekst "Fatidica" (Proročica) autora Sehila ibn Bišra, astrologa židovskog podrijetla s prijelaza s 8. na 9. stoljeće. Ibn Bišr, između ostaloga, u tekstu govori o "Gospodaru godine", kojega su astrolozi vezivali za prvi stupanj znaka Ovna, odnosno vrijeme oko 20. ožujka kada Sunce ulazi u taj znak. Ujedno, taj datum odgovara i proljetnoj ravnodnevnici. U Hermanovom prijevodu čitamo da "nakon što se pažljivo uočio Sunčev ulazak u prvu točku [stupanj] Ovna, u isti sat valja ustanoviti ascendent, utvrditi glavne točke na kružnici i zabilježiti mjesta planeta po cijelom krugu. Dakle, među tim [planetima] izabrat će se za gospodara godine onaj koji za sebe uzme ponajviše od svih dostojanstava ascendenta". Ova je metoda imala za cilj proročki definirati kvalitetu naredne godine ovisno o kvaliteti stanja u kojem se taj planet - Gospodar godine nalazi, i to za širu zajednicu, ili čovječanstvo, u tzv. mundanoj astrologiji.

Dio Hermanovog prijevoda djela perzijskog astrologa Ebu Mašara, iz izdanja tiskanog u Augsburgu 1489. godine

Druga metoda tiče se proricanja sudbine pojedinaca u tzv. natalnoj astrologiji. Ranije spomenuti Ebu Mašar u tekstovima koje je Herman prevodio pisao je da se metoda pronalaska Gospodara godine veže za Solarni povratak, astrološki događaj u kojem Sunce dođe na isti stupanj u kojemu se ono nalazilo prilikom rođenja osobe čija se natalna karta čita. Zatim se radi više-manje isti postupak malo prije opisan u slučaju proljetne ravnodnevnice, i dobiva se tumačenje kvalitete pojedinčeve godine. Za onoga kojemu je termin Solarni povratak nepotrebna komplikacija, radi se, naravno o rođendanu pojedinca.

Za većinu antičkih naroda novu je godinu određivalo vrijeme proljetne ravnodnevnice, kada nastupa buđenje prirode, a za većinu pojedinaca nova godina s najpersonalnijim feelingom jest njihov rođendan. Nama ostalima, sretna Nova 2023.!

Povezane vijesti

• Priča o jednoj od mnogih nestalih Pula: ZABORAVLJENA ČETVRT SV. POLIKARPA
• CIVILNI HIDROAVIONSKI PROMET U PULI Prije 88 godina: Od Pule do Venecije avionom za 50 minuta
• Pulski aerodrom bio je važna točka lovačke avijacije u najzapadnijem dijelu protuzračne obrane Jugoslavije. BIO JE I ŠTIT TITOVE REZIDENCIJE NA BRIONIMA