razgovor s istarskim veteranom

Josip Hrvatin: "Jugoslavija je bila među rijetkim zemljama koja je znala napraviti podmornicu. Prve dvije izgrađene su u Puli"

Život na podmornicama je bio zanimljiv, iako mi se nije ostvarila ona dječačka želja da obiđem i vidim svijet. U vožnjama pod morem se osim instrumenata ništa drugo nije moglo vidjeti. Jedino su nam ponekad delfini pravili društvo i mogli smo ih čuti kako cviču uz podmornicu. Plovili smo po Jadranu i najduži neprekidni boravak pod vodom je bio 10-ak dana

| Autor: Branko BIOČIĆ
Josip Hrvatin

Josip Hrvatin


Josip Hrvatin (75) iz Labina zanimljiv je sugovornik s bogatim i raznovrsnim životnim iskustvom. Otac mu je cijeli radni vijek proveo u Istarskim ugljenokopima Raša gdje je doživio i tešku rudarsku nesreću, a majka je bila domaćica. Nakon završetka Gimnazije u Labinu želio se upisati na Višu pomorsku školu u Rijeci jer je volio putovanja pa je mislio na taj način ploveći obići svijet.

Međutim bolest oca i njegov boravak po bolnicama ponukala ga je da se zainteresira za nastavak školovanja u Vojno pomorskoj akademiji za koju je bio raspisan natječaj u kojem se vidjelo da je školovanje potpuno besplatno. Josip se prisjeća tih dana.

Labinska gimnazija imala je stroge kriterije

- Kolega iz razreda i ja smo se javili na natječaj, bili pozvani na liječnički pregled u Pulu i primljeni smo. Bilo je to u drugom polugodištu četvrtog razreda gimnazije pa smo čak za to polugodište dobili i skromnu stipendiju i novac za školske knjige. Zanimljivo je da o JNA nisam gotovo ništa znao, pa čak ni kako izgleda uniforma iako je Pula u kojoj se nalazila vojska, blizu Labina. Sjećam se da nam je poziv za dolazak u VPA stigao u rujnu 1966. godine u kojem je stajalo da se 29. 9. 1966. javimo u Divulje. Malo smo se raspitivali gdje se nalaze te Divulje, ali osim ponekih približnih nagađanja da je to negdje kraj Splita, pa čak i da je to neki otok kraj Splita, ništa konkretno nismo saznali, pa čak ni u Vojnom odsjeku u Labinu.

Podmornica P-822 "Junak", Napadačka podmornica klase "Heroj", izgrađena 1965.Podmornica P-822 "Junak", Napadačka podmornica klase "Heroj", izgrađena 1965.

Kad smo ujutro izašli iz autobusa u Splitu, razglas sa željezničke stanice, koja se nalazi uz autobusnu stanicu, je objavljivao da sve koji su došli vlakom iz Beograda i Zagreba u VPA, vojni autobus čeka na autobusnoj stanici. I tako smo bez poteškoća došli do Divulja koje se nalaze preko puta splitskog aerodroma, između Splita i Trogira. Do naše generacije je VPA trajala 3 godine i mi smo bili prva generacija kojoj je školovanje trajalo 4 godine. Došlo nas je preko 100 iz svih krajeva Jugoslavije, kaže Hrvatin.

- Prvih nekoliko dana smo opremljeni mornarskom odjećom i obućom, obišli Divulje, kabinete, biblioteku, a nakon toga plovili po Kaštelanskom zaljevu, posjetili Split u kojem smo obišli muzeje, Meštrovićevu galeriju, i nakon sedam dana se ukrcali na jedrenjak "Jadran" te krenuli do Pule i nazad do Podgore te se nakon 7-dnevnog krstarenja vratili u Divulje. Na brodu smo spavali u visaljkama i polako se upoznavali s mornarskim činovima i nekim osnovnim zadacima.

Josip Hrvatin kao kapetan korvete na jednom od dočeka Nove godine u LoriJosip Hrvatin kao kapetan korvete na jednom od dočeka Nove godine u Lori

U Viškom kanalu nas je uhvatila i jaka južina koja je uvjetovala da je jedan broj kandidata odlučio da neće nastaviti školovanje, tako da nas je po povratku 86 položilo zakletvu. Pošto smo bili prva generacija na četverogodišnjem programu, programi nekih predmeta su u potpunosti preuzeti s civilnih fakulteta. To se posebno odnosi na matematiku, elektroniku i elektrotehniku. Ti predmeti su za veliki broj pitomaca bili preteški, tako da je VPA 1970. završio 36 pitomac, govori Josip.

Ističe da je labinska gimnazija imala stroge kriterije pa su njih dvojica Labinjana imali vrlo dobre temelje pa su bili među najboljima u mnoštvu odlikaša koji su stigli iz raznih srednjih škola bivše države. S obzirom da je završio kao prvi po rangu, stekao je pravo zaželjeti na koji tip broda da se ukrca. Tu je opet ulogu odigrala njegova želja za avanturizmom pa je tražio da ide na podmornicu gdje su mogli doći samo dobrovoljci koji su zatim prošli rigorozni liječnički pregled koji je trajao tri dana i bio sveobuhvatan. Pola kandidata je otpalo. Oni koji su prošli nastavili su šestomjesečni podmornički kurs.

Dosta se toga promijenilo 90-ih godina

- Po završetku kursa, postavljeni smo na početne oficirske dužnosti na podmornici. Svaka dužnost je trajala 2-3 godine i za svaku se polaže ispit za samostalno obavljanje. Nakon što sam 4,5 godine bio komandant podmornice Junak P-822 duge 50 metara, dobio sam dužnost u Komandi 88. brigade podmornica koja je imala u sastavu 5 većih i 6 manjih, diverzantskih, podmornica.

Jugoslavija je bila jedna od 12 zemalja u svijetu koja je projektirala i gradila podmornice. Prve dvije, "Sutjeska" i "Neretva" su izgrađene u Uljaniku, a sve preostale veće "Heroj", "Junak", "Uskok", "Sava" i "Drava" te manje diverzantske "Soča", "Kupa", "Una", "Zeta", "Tisa" i "Vardar" u brodogradilištu Split. Život na podmornicama je bio zanimljiv, iako mi se nije ostvarila ona dječačka želja da obiđem i vidim svijet. U vožnjama pod morem se osim instrumenata ništa drugo nije moglo vidjeti. Jedino su nam ponekad delfini pravili društvo i mogli smo ih čuti kako cviču uz podmornicu.

Mladi Josip Hrvatin kao pitomac Vojno pomorske akademijeMladi Josip Hrvatin kao pitomac Vojno pomorske akademije

Plovili smo po Jadranu i najduži neprekidni boravak pod vodom je bio 10-ak dana, opisuje nam sugovornik.

- Hrana konzerve, vode minimum, tako da nema ni umivanja ni brijanja. Međutim povezanost i drugarstvo članova posade, te njihova obučenost je bila vrlo dobra. To je i normalno jer je svako ovisio o svakom. Prilikom nekih vrlo složenih situacija, vidjela se ta spremnost, obučenost, staloženost.

Jednom kad smo imali situaciju prodora vode u bateriju i kad je podmornica propadala sve dublje u Jabučkoj kotlini, dubina ispod nas je bila 1.200 metara, u tom propadanju smo došli do dubine veće od 200 metara, a u akumulatorskoj jami, ispod podnica, voda je ključala i samo se očekivalo da taj "pretis lonac" eksplodira. Međutim u tim trenucima posada izvršava obaveze kao da je na vježbi, bez panike. Izvukli smo se, kaže Josip.

Uz 16 godina redovnog školovanja i studiranja prošao je još jednu godinu više specijalizacije, dvije godine više akademije, izvanredno dvije godine Ekonomskog fakulteta, godinu škole u Kumrovcu i neke tadašnje kurseve.

Osim Kumrovca, i više specijalizacije, sve je bilo uz rad. I tako mu je prošlo dvadeset godina života. Posljednja tri mjeseca u JNA postavljen je za komandanta jedne jedinice u Divuljama, tako da je vojnu karijeru počeo i završio u Divuljama u činu kapetana fregate. Živio je u Splitu međutim dosta se toga promijenilo 90-ih godina kad je Split za njega, a i dosta Splićana postao nešto drugo. Prisjeća se tih turbulentnih vremena.

Sada živi od turizma

- Posebno je bila grozna situacija s upadanjem u stanove i izbacivanjem stanara iz tih stanova. Na prvim višestranačkim izborima sam izabran u Vijeće udruženog rada splitske općine. I tu se odmah u početku vidjelo na što će se izroditi odluka da se Hrvatska osamostali. Iz tog razloga sam odlučio napustiti JNA. Krenuo sam opet u nepoznato. Odlučio sam da odem na more, ali ovaj put na površini. Zadnjim sredstvima koje smo imali uplaćivao sam seminare i ispite koji su se tražili za mogućnost ukrcaja u nekoj kompaniji. Uložio sam molbu za ukrcaj u "Uljanik plovidbu", "Lošinjsku plovidbu" i "Croatia Line", nastavlja.

- Nakon 10 mjeseci gladovanja porodice i mene, pozvala me "Lošinjska plovidba" i ukrcao sam se kao drugi oficir na brod "Cres" koji je plovio po Mediteranu uz primjedbu da će vidjeti hoću li ja to moći izdržati. Meni je to bio hotel s 5 zvjezdica u odnosu na "komfor" na podmornici. Očito nisam napredovao zbog "moralno političke nepodobnosti". Godine 1997., kad se situacija u državi malo sredila postavljen sam za prvog oficira, a nakon godinu i pol (1999.) za zapovjednika. Radni staž i zdravstveno osiguranje sam plaćao za sebe i obitelj, govori Josip.

Potkop za podmornice, Boka kotorskaPotkop za podmornice, Boka kotorska

Dodijeljena mu je mirovina od 1.437 kune. Nikakve žalbe na visinu mirovine nisu mu uvažene i shvaćajući da s time neće moći živjeti, plovio je još 10 godina. Kao zapovjednik imao je relativno dobra primanja te je uz kredit izgradio kuću i sada živi od sredstava dobivenih od turizma. Iz Splita se 1997. preselio u Labin gdje i sada živi. Odlaskom u mirovinu aktivirao se u društvenim djelatnostima.

Evropa postala sluga Amerikancima

- Razočaran sam radom stranaka, pa sam se zarekao da neću biti član ni jedne stranke. Član sam Društva "Josip Broz Tito" Labinštine gdje sam izabran za predsjednika, a 2016. sam izabran i za predsjednika Zajednice društava "Josip Broz Tito" Istarske županije. Pa mi smo ovih tridesetak godina živjeli od onoga što je u Jugoslaviji izgrađeno i od kredita koji je u Hrvatskoj tri puta veći nego što je bio u čitavoj Jugoslaviji. Jugoslavija je bila 24. zemlja u svijetu po BDP-u, a sada smo u Evropi na dnu. Posebno su opljačkani umirovljenici. Ovakve korupcije kakva je kod nas se rijetko viđa. Jedino je možda po tom pitanju jača Ukrajina što sam osjetio ploveći tamo, kaže.

- Zato vjerojatno naš politički vrh i podržava svoje istomišljenike. Još nisam čuo ovog njihovog predsjednika (Ukrajine, Vladimira Zelenskog op. u.) da želi zaštititi svoj narod. Nikada još nije tražio pomoć u iznalaženju mira već samo daj oružje, oružje i novac, novac. Rat je najbolji ambijent za veliku pljačku. Ova nesposobna evropska politička elita je dovela Evropu u veliku krizu i nekada razvijena Evropa je postala obična sluga Amerikancima kojima treba odati priznanje da su vidjeli da je kompletna politička garnitura u Evropi nesposobna i vrlo podložna korupciji, te da će lako jednim udarcem oslabiti i Evropu i Rusiju.

Umjesto da se Evropa dogovarala s Rusijom koja je dio Evrope i koja je na neki način svojim jeftinim plinom i naftom omogućila Evropi da bude konkurentna u svijetu i da napreduje, ona se okrenula SAD-u koji je pljačka s najmanje 30 posto skupljim plinom i naftom. Osim toga svi znamo koliko zemalja u svijetu je ta Amerika upropastila i nikada nije bilo nekih ni najmanjih protesta, a urađeni su mnogi vrlo teški zločini, od Japana, Koreje, Vijetnama, Kampučije, Afganistana, Iraka, Sirije, Libije. U sadašnju propagandu su upregnuta sva sredstva informiranja zapadnih zemalja koje sačinjavaju 15-ak posto svjetskog stanovništva. A za ostale ne možete čuti jer su "demokratski" zabranjene,. Nastavlja svoje promišljanje današnje situacije u svijetu.

Josip Hrvatin rođen u Bartićima nakon Splita živi u Labinu (snimio Branko BIOČIĆ)Josip Hrvatin  (snimio Branko BIOČIĆ)

- Kod nas se sistematski pripremalo stanovništvo za ovakvo stanje u kakvom se nalazimo. Najprije je uništeno sudstvo, a djeca su od prvog razreda učeni, pod izlikom da je sve ranije bilo laž, da onaj sistem nije ništa vrijedio, da smo bili izrabljivani, iako smo uz Sloveniju bili najrazvijeniji između ostalog i koristeći jugoslavensko tržište, da nismo imali nikakva prava, svaka republika je u Saveznoj skupštini mogla uložiti veto na neke odluke što sada u EU nema pravo, da su ustaše bili borci za Hrvatsku, a partizani zločinci koji su ubijali najviše Hrvate.

Sve te laži su kao "istine" prikazivane školskoj djeci koja sada već imaju i 40 godina i koja ne znaju kako se živjelo u Jugoslaviji. Jedna od značajnih ljudskih vrlina, principijelnost, je potpuno zanemarena kod nas. Za sve negativnosti nam je "kriv" bivši sistem i drugi, a mi smo uvijek u pravu. Iz socijalističkog sustava koji je budućnost čovječanstva, mi smo se vratili u najgori dio izrabljivačkog kapitalizma kojeg ljudi neće dugo htjeti tolerirati jer neće dozvoliti da netko živi daleko bolje od njih, a na rezultatima njihovog rada. Zemlja koja bi s ovim svojim potencijalom mogla biti jedna od najpovoljnijih zemalja na svijetu za život, tako sada stalno nazaduje, rasprodaje se i uništava, smatra Josip Hrvatin kojeg u Labinu zovu i Bepi.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater