Sve se nadaš da će ti se netko smilovati, a znaš da je šansa tako mala. Želio bih da dođe netko ozbiljan i kaže – ja vas preuzimam. Opet, znaš da je to, ono, nevjerojatno, kaže Grbac

Ima ugodan tenor koji pomalo baca na Matka Jelavića. Glas je to koji postupno osvaja. Ne baca u trans na prvu, poput Miše Kovača ili vječnog Olivera Dragojevića, ali ima svoju publiku, specifičnost i prepoznatljivost. On je ono što većina pjevača na sceni nije - kantautor. Sam, dakle, piše tekstove i glazbu za svoje pjesme. Oblikuje ih po svom ukusu, stvara ih na istarskom dijalektu i štokavskom narječju te na hrvatskom standardnom jeziku. Njegove pjesme su pune sentimenta i života. Samouk je, nema glazbenu školu, ali je unatoč tome sedam puta gostovao na MIK-u. Pobrao je i dvije nagrade: 2012. godine za pjesmu "Stija bin da" od Čakavskog sabora za najbolji tekst, a s pjesmom "Bura" dobio je treću nagradu publike.

Zadnjih godina upao je u stvaralačku krizu. Malo zbog zdravstvenih problema, a nešto zbog posla, nije se baš vidio u glazbi. K tome, punih devet mjeseci nije dobio plaću. Kako živi, pitamo ga. Kaže od ženinog prihoda. Sreća da su djeca velika, pa se žena i on snađu. Situacija oko Uljanika koji je nadomak likvidacije vraća ga u igru. Ironija je to sudbine. Kod njega se jedna životna vrata po svemu sudeći zatvaraju, a druga bi se uz malo sreće ponovno mogla otvoriti. Uljaniku prst dole, glazbi prst gore. Očito je kako je poriv za novim glazbenim stvaranjem koji je ponovno osjetio nekom nevidljivom rukom povezan s Uljanikom na rubu propasti.

Nova pjesma

- Napisao sam i uglazbio pjesmu "Ča smo mi". Pjesma je to o međuljudskim odnosima i vezama između prijatelja i bliskih osoba. Uskoro ću s njom izaći van. Koliko sam nesretan zbog mog Uljanika i svih tih dobrih ljudi, toliko sam sretan sa svojom novom pjesmom. Gledao sam ljude oko sebe, gledao sam što se događa i tako je "Ča smo mi" nastala. Samo su se u jednom trenutku zvijezde poklopile i pjesma je nastala. Onaj njen ključni dio, za samo dvadesetak minuta, rekao nam je naš sugovornik, luda kombinacija brodobravara koji radi u teškim uvjetima teške fizičke poslove te mekog i senzibilnog kantautora koji pjesmama stvara pozitivne emocije te s okolinom komunicira dobrim vibracijama. Onako korpulentnom nitko se ne bi na njega kladio da je u stanju napisati dobar tekst koji ga s adekvatnom glazbom može lansirati blizu vrha istarske glazbene scene. A u jednom je trenutku bio dobar, prepoznavali su ga, na ulici ga pohvalili.  

No, osim što je kantautor i MIK-ovac, Robertino Grbac je i Uljanikovac. Punih 27 godina vjeran je pulskom brodogradilištu. Odnosno, bio je vjeran. I dalje je njegov zaposlenik, ali ne radi. Nema ni što raditi. Bespomoćno gleda njegovo propadanje i nada se. Sve manje, ali se nada da bi ih netko zbog nečega mogao preuzeti. Taj brodobravar koji se ljetima žario u utrobama desetina brodova, godinama se u njima zimama smrzavao.

- Kad bi vani, na limu, bilo 35 stupnjeva, u utrobi broda temperatura ne bi padala ispod 45 stupnjeva. Znoj cijedi s tebe, vrućina ubija, a možeš poginuti svake minute. Nešto ti može past' na glavu ili možeš propast kroz neku rupu, reći će Grbac. Dijelio je sudbinu Uljanika s tisućama šljakera. Sad je brodogradilište na izdisaju. I što sad, kuda, kojim smjerom? U inozemstvo ne želi. Bio je jednom u Hamburgu, davno, prije više od 20 godina kao tehnomontovac.

- Šest mjeseci sam bio tamo i slao sam šolde doma. Bila su to zlatna vremena, kaže Grbac. Umjesto jubilarne nagrade za 20 godina vjernosti Uljaniku, kao i ostali unutar sustava dobit će – slobodne papire. E da je bar neki solidan nogometaš, a ne brodobravar, glazbenik i umjetnik! Potpisao bi neki ugovor, ako ne na milijun, a onda od nekoliko stotina tisuća eura, odigrao sezonu ili dvije te mirno živio do smrti. Životni mu scenarij to, međutim, nije predvidio. Nego, Grbac, kuda, kojim smjerom sada u životu – pitamo ga opet.

Povezane vijesti

• ROSSANDA, BRGIĆ I GRBAC TUŽILI DAMIRA GRÜNBAUMA ZBOG BONUSA: Grünbaum želi iskoristiti suđenje da se objavi koliko su trošili na aute i službene kartice, DOK JE ULJANIK PROPADAO
• JOSIP GRBAC: Svijeće ne palimo da bi pokojnik čitao novine pod zemljom nego što vjerujemo da će uskrsnuti, da će mu duša stići na drugi svijet, a plamen svijeće osvjetljavati put
• JOSIP GRBAC, profesor moralne teologije i umaški župnik: Taj sićušni virus straši nas i boli, ali nas vraća na ono bitno. Da preispitamo vlastita srca, naše misli, osjećaje, čežnje, VRIJEDNOSTI, MOGUĆNOSTI, NAŠU VJERU I NADU