PIŠE VANESA BEGIĆ

Periferija je centar

(Z. STRAHINJA)

(Z. STRAHINJA)


Gradska struktura, naseljenost pojedinih gradskih kvartova te vrsta stanovništva koja živi u tim kvartovima sve je više podložna promjenama. Nekada je najviše djece pohađalo škole u užoj gradskoj jezgri, gdje su bila i po tri, četiri paralelna razreda. Izgradnjom perifernih naselja, struktura stanovništva se podosta promijenila, te su sada škole u kvartovima nešto udaljenijim od centra grada one s najvećim brojem učenika.

Starogradska jezgra sve više postaje stara i što se tiče same dobne strukture svojih stanovnika, tamo ima sve manje djece, neki su stanovi postali samo apartmani za ljetne mjesece, a mlade su obitelji otišle put periferije. Nekadašnja su takozvana naselja-spavaonice postala najživlje mjesto stanovanja za mnoge obitelji, mjesta gdje se nalazi najveća koncentracija mladih, gdje gotovo da i nema kuće/zgrade bez barem jednog djeteta.

Tako se mijenja i cjelokupna struktura škola. Škole u najužem centru već godinama imaju po jedan do najviše dva paralelna razreda, a one nešto udaljenije nerijetko tri ili četiri. Štoviše, šuška se i o mogućem otvorenju još jedne osnovne škole u Puli u širem prigradskom naselju. S druge strane, škole izvan grada, u manjim mjestima u okolici grada, već godinama stagniraju što se tiče broja učenika, te tu nema većih promjena. Skokom nekoliko desetljeća unazad vidimo da su učitelji, posebice u prigradskim školama i u onim seoskim (danas se gotovo i ne koristi riječ selo, sve su to ili predgrađa, prigradski kvartovi, mjesta, stancije), dolazili po dekretu, a bolja, sigurnija radna mjesta bila su ona u užoj gradskoj jezgri. Sada najviše djece, a time i sigurnija radna mjesta za školske djelatnike, ima na periferiji. A grad sve pustiji, i što se tiče trgovina, škola, djece… Sve se odvija negdje vani, negdje dalje, drugdje.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter