PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Marina

Ilustracija (Pixabay)

Ilustracija (Pixabay)


Pomorska večer ponedjeljkom. Kao što su neki trčali na gledanje "Dinastije" ili na "Bolji život", ja sam trčala odslušati tu emisiju. Slušati gdje su pomorci, s kojeg mjesta se javljaju i onda ta mjesta tražiti po atlasu.

Brod koji je obilježio dobar dio mog života bila je Marina. Putovala sam njome često do Zadra. Stabilna i uvijek puna čađe. Usidrena na pulskoj rivi, na riječkom gatu. Na Marini sam se osjećala kao da putujem najelegantnijim brodom iz romana Agathe Christie. Imala je restoran, spavaće kabine, salon i ležaljke na palubi. Osjećaj kao da se voziš najstarijim putničkim brodom na svijetu s plovidbenom dozvolom.

Jednog putovanja se posebno sjećam. Putovala sam zajedno s pitomcima Zrakoplovne akademije JNA iz Zadra. Gužva na brodu, zima. Zajedno sjedimo u salonu. Tad sam još pila kavu sa šećerom, a oni su većinom bili pušači. Stavila sam vrećicu šećera u pepeljaru. Njihov ljubazan ton kojim me mole da praznu vrećicu šećera stavim ispod svoje šalice od kave. Lekcija iz bontona.

Volim more. Ima nešto u njemu što me opušta, što mi daje snagu za dalje kad mi je teško. Đir do Galebovih stijena. Zimsko nebo iznad njih. Orion, Perzej, zvijezda Danica.

A more sluša sluša pa se smije pa šuti pa se smije i zagrli me more oko vrata…

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater