Gradski wc-i, posebice ljeti, učestala su tema, ima ih, nema ih dovoljno, plaća se, prljavo je, ima vrata, nema vrata, zaglavljuje se, čeka se red, gužva, što i nije (samo) pulska tema/priča, već nešto puno šire.

U Puli je očito već i u prošlosti bio prisutan manjak wc-a, ako je suditi po nekim, eufemistički rečeno »ne baš finim stihovima« na tu temu. Iako su ti stihovi na talijanskom književnom, po nekim »konstrukcijama«, a što je potvrdio i kolega novinar Silvio Forza, jedan od najboljih poznavatelja istrovenetskog, »bacaju« na istrovenetski. Te pjesmice, ne baš »fine«, ukratko, kazuju da je u tim nužnicima bilo jako malo prostora i da se nisu mogli zaključavati. Što je aktualno na nekim mjestima i danas, a o čemu je već puno puta pisano. Evo, čak i »ne fine« pjesme prikazuju načine življenja i običaje jednoga grada kroz vrijeme (ukratko, stihovi ukazuju da treba brzo »obaviti« u wc-u, jer se ne može zaključati, ali je (bio) - besplatan).

Osim priča o wc-ima, brojne su i priče o raznim lokalitetima i njihovim nazivima. Vremenom se mijenjaju isto tako i priče o određenim lokalitetima. Više smo puta pisali o porijeklu naziva Monte Turco, što, kako tvrde razni eksperti ima i nema veze s Turcima, a jedna od varijanti, kako nam je svojevremeno bio ukazao čitatelj Denis, bila je i ta da je brdo dobilo ime po Geranium platypetalum Turco, što su geranije iliti đirani, budući da je navedeno da ih je tada bilo puno na toj lokaciji. Po drugoj varijanti dobio je ime po Turcima, a po trećoj, radi se o iskrivljenoj inačici izgovaranja Turtian.

Zanimljiva je i priča o pulskoj Punti. Literatura navodi da je u srednjem vijeku postojao most, u potezu do današnjeg autobusnog kolodvora u Šijani. Jednom smo prilikom pisali da je talijanski naziv bio Ponte della febbre, a jedan od hrvatskih naziva bio je Mostine. U blizini trga, gdje su danas park i benzinska postaja, u austrijsko je doba bila ledina, a pod Italijom zabavni park i Piazza della legna, gdje se prodavalo drvo za ogrjev. Puno toga se izmijenilo kroz godine i desetljeća, a nazivi su nerijetko i preslik slika i prilika grada.

Povezane vijesti

• Defile po Giardinima, školski sendvič i pokretne stepenice
• Avionske priče. O sarmi i kajmaku. Možda
• Kako je ružičasta ljepotica trebala biti gradski šoping centar