Bila jednom ulica medija. Više od ulice

(Foto Grad Pula)

Riva. Koliko se govori i piše o njezinoj revitalizaciji i revalorizaciji, o tom važnom pulskom dijelu, kvartu, koji vraća Pulu moru, koju čini Pulu morskim gradom, ne u smislu plaža, mora i slično, već u smislu povezanosti, razvoja pomorskih linija, samoga identiteta i slično.

Stalno su "u điru" neki planovi, ali sve se to slabo pokreće, za pesimiste, dok za optimiste ipak se kreće. Riva ljeti zaživi, donekle, velika većina objekta radi uglavnom sezonski, a zimi, sresti nekoga tamo je gotovo kao dobiti loto.

No, priče o Rivi iz prošlosti, davne i ne tako davne - a znamo da je vrijeme relativno, su brojne i raznovrsne. Stariji kolege uvijek spominju kultnu Kavanu na obali, gdje su se održavali kolegiji i donosile (važne) odluke. Bilo je to negdje do početka devedesetih.

Kada sam počela raditi, 1994., ta se kavana samo spominjala. Tada su se kultni i intelektualni sastanci dobrog dijela pripadnika ulice medija, kakvom je tada bila Riva - na kućnom broju 10 Glas Istre i kad iznad Radio Pula, a na broju 4 La Voce del Popolo - održavali u Kandlerovoj ulici, u Dva Ferala.

Mnogi od onih koji su tamo zalazili i raspravljali o politici i društvu, nažalost više nisu među nama, a niti poimanje novinarstva - pisanog, radijskog te djelovanje glazbenih urednika i slično, nije više kao tada, čast izuzecima, kada se ta profesija živjela na posve drugi način.

I Riva je tada bila ulica novinara, posebice na kućnom broju 10, brojni poznati i manje poznati glazbenici dolazili su do Radio Pule, na snimanja, gdje bi ih dočekivao nezaboravni Aldo, koji je s jednakim strpljenjem i entuzijazmom pristupao primjerice djeci iz glazbenog vrtića ili velikanima hrvatske glazbene scene.

Susreti na stepenicama, brzinska razmjena informacija, u doba kada se nije lajkalo, šeralo i kada je vijest bila kraljica novinarstva. Svi pod istim krovom uz dobru ćakulu i glazbu.

Ovih je dana, preciznije, sredinom tjedna, bilo točno deset godina od kada je Radio Pula pronašao novi krov nad glavom, zajedno s televizijom, a naše novine su još dva puta mijenjale sjedište - od totalne periferije do centra.

U međuvremenu su se "rodile" svakakve mreže, svakakve pameti - umjetne i telefonske, ljudskih kreativnih rasprava poput onih u kultnim kavanama sve manje, žurbe sve više, nije sve tako crno, dakako, a uspomena povijest piše.