Ilustracija (Pexels)
Odlučila je to - a kad drugo – jedne kišne nedjeljne večeri. Istuširala se, pa hrabro stala pred ogledalo s kojeg je najprije obrisala vlagu. Dopustila mu da joj prikaže okrutnu istinu svog odraza. Kao da je sama planeta nedavno pojačala gravitaciju: stomak je gore i dalje bio ravan, ali se ispod pupka objesio poput prepunjenog vodenog balona. Stražnjica je izgubila onu mladenačku prpošnost. Podigla je vlažne grudi, koje su se otužno predale čim ih je ispustila iz ruku. Najprije samosažaljenje: i priroda vrši svoj seksizam, preferira muškarce i bolje ih čuva.
Pa odlučnost: treba to dovesti u red, utegnuti se, uteći neminovnim godinama. Nema više dostave hrane. Teretana i zdrava špeža, kudila se nagnute glave dok je fenom sušila kosu. Jer jedno bez drugog ne ide. Sljedeći dan, supermarket: ostala je dosljedna. Umjesto čipsa od paprike, čips od jabuke. Umjesto čokolade, orašasti plodovi, i sejtan umjesto mesa. U kolica je ubacila blitvu – a nije ju voljela, i karfiol – a nije bila sigurna kako se priprema.
Od zabranjenog: nekoliko energetskih pločica i čokoladno mlijeko. Ta pisalo je na njima: "bogato proteinima". Ponosito je stigla na blagajnu, u red parkirala kolica koja su vrvjela životom. Izuzetak među susjedima s mrtvom, procesuiranom hranom. Zadržala dostojanstvo kad ju je blagajnik, sa slušalicama i mikrofonom koji mu je sezao do brkova, upucao cijenom. Zdrava hrana košta, mislila si je, a aparat za kartice joj je na to poručio: odobreno.
Tri tjedna kasnije, i nedjelja nije kišna. Još gore, mamurna. Grižnja savjesti zbog biski koje nije odbila. Tolika da je odlučila ustati i konačno pobacati svu hranu koju nije iskoristila. Salata gnjecavo smeđa, avokado sijed i kremasto pod korom, poriluk uvijen i suh. Tuširanje, i novi susret s ogledalom: gravitacija ne posustaje. Ovoga je puta sjela za radni stol. Kao da piše važan projekt, a ne popis namirnica. U supermarketu će: gledati samo ravno, tražiti samo ono što joj treba.
Ništa "bogato proteinima". Kuhat će svaka dva dana, u velikim količinama, pa u taperverima nositi hranu na posao. Navečer: salata i jogurt. Bila je zadovoljna, znala da od sutra kreće zapravo. Ali to joj se sutra učini još dalekim, a ova večer posljednje što joj je ostalo od starih navika. Pa u to ime, rekla si je i otvorila aplikaciju. Izašla, pa ponovo ušla. Naručila pohanu palačinku. Ne onu s pršutom, nego s piletinom. Ta ima više proteina.