piše vanesa Begić
Od četvrtka do četvrtka
Ilustracija (Arhiva Glasa Istre)
U tijeku su posljednje pripreme za ovogodišnji, 71. Pulski filmski festival. Iako nije jubilarni - bilo je to prošle godine, interes za ovu manifestaciju i za film pod vedrim nebom i pod zvijezdama velik je od kada festival postoji. Premda su se mnoge stvari promijenile. Države, svjetonazori, razvoj tehnologije, od kućnih crno-bijelih tv prijemnika do najmodernijih uređaja.
Ove godine manifestacija ima novo "ruho", odnosno raspored. Festival traje od četvrtka do četvrtka, a ne od subote do subote, da bi, kako su rekli organizatori, cijeli jedan vikend bio u znaku sedme umjetnosti. Dio vjerne publike kaže da je tradicija da festival počinje u subotu, a dio mlađih se upitao zašto nije za novi početak odabran petak, pa onda nastavljati feštati do kasno u noć idućeg petka. No, za ocjenu te promjene termina treba vidjeti odjek kod publike, uživo i, tko zna, možda jednoga dana postane to i nova tradicija, kada smo već u eri novog novog i sličnih konstrukcija.
Mnogi ljudi već godinama uzimaju godišnji odmor u doba festivala, neki su postali u međuvremenu i penzići jer žele pogledati na miru sve filmove, pa i one kasne. A uz posao, to baš i nije lako. Festivalske lokacije ostale su iste, uključujući i Ambrelu, gdje mahom odlazi mlađa publika.
Ta manifestacija je u Puli puno više od festivala, a pošto svi (donekle) živimo u prošlosti, rado se vraćamo uspomenama i tome kako je sve nekada bilo ljepše, jednostavnije i kako se više uživalo u zbivanjima i kulturnim manifestacijama.
Pulska publika i film se vole oduvijek možda i zbog razloga što je Pula imala oduvijek kinodvorane, godinama čak četiri aktivna kina, imala je i ljetno kino na Valkanama, kino na Kaštelu. Filmskih je lokacija zbilja bilo puno kroz godine i na taj se način razvila i filmska publika. Što se nastavlja i sada programima Kina Valli "Pulica u kaputu" i projekcijama za djecu, potom senzornim projekcijama, onima za umirovljenike…
Iako nema više onih prizora (masovnog) preskakanja ograde, pravih piknika (urbane legende vele da su se jele u Areni i punjene paprike, a legende kao legende, vječne su), masovnog iščekivanja vatrometa ispred Arene (nema više vatrometa), festival ima svoj šarm. Kada smo kod vatrometa, godinama su bili prigovori zbog traume koji prouzrokuje kod kućnih ljubimaca i pomora ptica, a s druge strane, masa ljudi ispred Arene koja očekuje vatromet bila je prilično velika. Što je i donekle kontradiktorno. No, sada su neka nova vremena.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
