Vilim Ribić, istaknuti sindikalni lider u proteklih tridesetak godina, još nije bacio koplje u trnje. Iako je umirovljen, još uvijek radi u Nezavisnom sindikatu znanosti i visokog obrazovanja, stalno putuje, a aktivirao se i u stranci Socijaldemokrati. Aktualna borba sindikata za veća prava radnika – koja ima uspjeha u predizbornoj godini – samo je jedna tema o kojoj smo razgovarali s Ribićem.

- Iako ste u mirovini, stalno ste zaposleni. Savjetnik ste u sindikatu znanosti i visokog obrazovanja, putujete, aktivni ste u stranci Socijaldemokrati?

- Angažiran sam znatno više od pola radnog vremena za koje primam plaću. Teško je razdvojiti što je baš posao, a što volonterska društvena aktivnost. Sindikalni rad, ako ga se radi s uvjerenjem i strašću, nije posao, već poziv. U sindikatu se ne radi, u njemu se živi, jer je to bunar bez dna. Više ne vodim organizaciju. Trenutno koordiniram gransko kolektivno pregovaranje našeg sindikata. Bitno je da više ne nosim teret odgovornosti. Sada je to ugodnije, s manje stresa.

- Mediji su Vas dosta prozivali kao vječnog sindikalca, da ne kažem foteljaša.

- Što se tiče dugovječnosti, zapravo su me, mimo svoje volje, hvalili, jer su time rekli da sam ostao vjeran cijeli život idejama socijalne pravde, sindikata i demokracije, koje su mom životu podigle smisao. Stalnost i vjernost su vrline. Osim toga, članovi su mi u tajnom glasovanju uvijek davali najviše glasova. Za njih sam radio neprestano 60 do 70 sati tjedno premještajući se iz fotelje u fotelju i tako 30 godina.

- Mediji Vas nisu voljeli?

- Toliko neosnovanih, sustavnih, izmišljenih i apsurdnih napada rijetko je tko u našoj zemlji doživio. Sva sreća, naši su članovi razumjeli o čemu se tu radi. Tješi me jedna indijanska poslovica koja kaže: "Veličina nekog ratnika mjeri se veličinom njegovih neprijatelja". Neki mediji su me sustavno prozivali samo zato jer sam bio na čelu sindikata javnih službenika, uhljeba, tako zovu radne ljude, dakle zaposlenika koji plaće primaju iz proračuna i za čije plaće oni moraju izdvajati poreze. Medijske kuće su također poduzetnici koji moraju isplaćivati plaće novinara i ostvarivati dobit. Kao takvi, po naravi svojih interesa, poistovjetili su svoje materijalne interese s interesima cijelog gospodarstva, smatrajući to čak univerzalnim interesima cijelog društva, pa su njihovi vlasnici po prirodi svojih interesa impregnirani u vulgarno neoliberalne ideologije u kojima javna potrošnja, porezi i sindikati zapravo smetaju.

- Dakle, napadaju Vas iz poslovnih interesa?

- Najviše zarađuju medijske kuće kojima je laž i senzacionalizam modus operandi. Ja sam bio očito dobra roba za njihove komercijalne rezultate. Združeni materijalni interes s pripadajućim svjetonazorom njihovih vlasnika uzrok je animozitetu prema radnim ljudima, sindikatima a pri tome i njihovim čelnicima. Paradoksalno, sindikati su u hrvatskom društvu njegov čestitiji dio. Time je to veći apsurd. Volim reći da se u Remetincu ne bi moglo održati Gospodarsko-socijalno vijeće, iako su tamo prisutni predstavnici dva partnera. Fali jedan, fale sindikati. I protiv drugih sindikata vodile su se tendenciozne kampanje. Sindikati zbog toga doista i trpe, jer ti mediji ipak imaju utjecaj na jedan broj ljudskih glava.

- Mislite da se neki mediji dogovaraju s Vladom, aktualnom vlašću?

- Čini mi se da ne. Barem ne sustavno. Tu se prije radi o neizravnom utjecaju. Mediji imaju svoje poslovne interese i svoja shvaćanja, a politika kada je politikantstvo podilazi medijima. To je jedan od ključnih razloga zašto se Hrvatska ne može izgraditi kao funkcionalna demokracija. Antun Vujić je to nazvao medijskom kolonizacijom politike.  

- Sindikati javnih i državnih službi ove godine imaju uspjeha u pregovaranju. Dođu li do premijera Andreja Plenkovića, povišica je zajamčena.

- Obrnuto je. Kada nešto misli dati, premijer dolazi k nama. U međuvremenu mi i ministri mučimo jedni druge, jer oni nemaju mandat za popuštanje.

Povezane vijesti

• Sindikalci traže hitnu odluku Plenkovića o sudbini Uljanik Grupe
• VIŠE NEMA ALTERNATIVNIH OPCIJA Stečaj s preustrojem jedina je šansa za reanimaciju Uljanika
• Cerovac: Dvije opcije na ročištu o Uljaniku - stečaj ili jamstva i nova odgoda