Album "Satori in Berlin" govori o velikoj borbi Istoka i Zapada, ostajanju vjernom sebi unatoč okolini koja to ne potiče, izdaji, usamljenosti, ludilu i na kraju prihvaćanju", kaže Vanja Zaimović čija glazba proizlazi iz njezine rane poezije, tako da je i glazba najviše fokusirana na riječi, to jest, na pričanje priče kroz glazbu
Vanja Zaimović: Na Novi Zeland sam otišla da se maknem iz Berlina, na kraju, u tom trenutku me počeo gušiti. Sada sam opet u Berlinu
Album "Satori in Berlin" objavila je Vanja Zaimović, mlada pulska kantautorica trenutno s berlinskom adresom. Album je snimljen u Donau Studiosu u Berlinu, a u deset pjesama kronološki govori o dvije godine od dana dolaska u Berlin 2016. godine pa sve do odlaska na Novi Zeland u siječnju 2019.
Za masteriranje i miksanje albuma zaslužan je Rafael Estrela, koji je album producirao. Svidjele su mu se Vanjine pjesme pa joj je ponudio da ih ona snimi u njegovom kućnom studiju. "Općenito smo se dobro složili po glazbenom pitanju, jer dijelimo sličan glazbeni ukus", kaže Vanja.
"Album govori o velikoj borbi Istoka i Zapada, ostajanju vjernom sebi unatoč okolini koja to ne potiče, izdaji, usamljenosti, ludilu i na kraju prihvaćanju", kaže Vanja Zaimović čija glazba proizlazi iz njezine rane poezije, tako da je i glazba najviše fokusirana na riječi, to jest, na pričanje priče kroz glazbu.
Vanja Zaimović je rođena i odrasla u Puli, a živjela je u Zagrebu, Berlinu i Aucklandu.
Kao najveće glazbene uzore ističe Joni Mitchell, a jako voli i Leonarda Cohena, Dylana, Jacquesa Brela, Nick Cavea… Taj utjecaj se itekako osjeća i na ovom albumu kojeg se može preslušati digitalno.
Ono što odmah upada u uši slušajući njene pjesme, je i njen karakterističan glas koji zvuči nekako "muški". Vanja Zaimović kaže da je njen glas jednostavno takav, ali i da su ljudi taj njen glas znali zamijeniti za muški glas slušajući ju.
Također, slušajući album stiče se dojam da joj je bilo jako važno da ga snimi, kao da je htjela to nešto izbaciti iz sebe. Vanja Zaimović odgovara potvrdno.
"Te pjesme su kao duhovi koji me opsjedaju, i kada sam ih napokon snimila, kao da sam uspjela skinuti neki teret sa sebe. Imam ih još dosta koje moram snimiti, jer imam još jedan album s pjesmama koje su nastale u Puli koje još nisam snimila, tako da su ti duhovi još tu. Mislim da su to neke priče, ili osjećaji, frustracije, koje svi na neki način moramo iskomunicirati; neki ljudi ih iskomuniciraju psihijatru, a ja zasad samo kroz pisanje", obrazlaže ona.
Satori iz naslova referira se na iznenadno prosvjetljenje, i vezano je za budizam, no Vanja Zaimović upozorava da je naslov zapravo preuzela od romana koji je davno pročitala, a to je "Satori u Parizu" Jacka Kerouaca.
- Mislim da mi se jednostavno oduvijek sviđala ta riječ; ali i značenje koje nosi. Za mene predstavlja onaj trenutak iznenadnog uvida, kada ti je napokon sve jasno i znaš što trebaš napraviti sljedeće u životu, nakon dugog perioda zbunjenosti i rezignacije, opisuje ona.
Može li se cijeli život ostati vjeran, odnosno vjerna sebi, kao što kaže u opisu albuma? Netko davno reče da se sve mijenja...
- Rekla bih da treba ostati vjeran sebi, ali uz mijenjanje. Općenito ne volim umjetnike koji stalno rade istu stvar, volim kada se mijenjaju kroz godine. Tako, da bi ostao vjeran sebi, treba se mijenjati, ali ne izdati onu srž sebe, koju si jednom davno sam sa sobom etablirao.
Nekoliko pjesama s albuma su postale i spotovi, a mlada pulska glazbenica trenutno radi na još par spotova te snima jedan koji bi se uskoro trebao pojaviti. Trenutno radi i na novom albumu čemu je najviše posvećena, a nakon što se stabilizira ova situacija s koronom, htjela bi što više nastupati i dalje nastaviti pisati.
Poeziju i prozu inače piše od tinejdžerskih dana, a 2015. je prevela neke od tih pjesama na engleski i uglazbila ih.
- Nakon par mjeseci održala sam kratki koncert u Fotostudiju KaPula u Rojcu za širi krug prijatelja i tako je sve krenulo. Provela sam par godina u Kazalištu Dr. Inat također i tamo sam zapravo upoznala sve ljude s kojima se i danas družim u Puli. Također sam održala par poetskih performansa s prijateljima, čitanje poezije uz glazbu i performans, prisjeća se.
Osim glazbe, poezije, kazališta i performansa, zanimaju je film i montiranje, pa nekad slaže videa za YouTube ili za prijatelje ako im treba montažer.
U Berlin je otišla jer joj je, kaže, bilo potrebno da živi u sredini gdje ima vise sadržaja, gdje su joj dostupni restorani svih kuhinja svijeta i gdje je miks ljudi koje se može upoznati raznovrstan, i gdje može raditi i živjeti na engleskom, a to joj Berlin pruža. Potom je potegnula sve do Novog Zelanda.
- Na Novi Zeland sam otišla da se maknem iz Berlina, na kraju, u tom trenutku me počeo gušiti. Sada sam opet u Berlinu i puno mi je bolje nego prije, kaže ona.