(Snimio Zvonimir Guzić)
U ugodnom ambijentu Kuće kaštela u Momjanu održano je zanimljivo predavanje i glazbena prezentacija pod naslovom »Glazbeni instrumenti za ranu glazbu«. Predavač i izvođač Marino Kranjac, priznati glazbenik iz Kopra, publici je približio bogatu povijest i razvoj instrumenata koji su oblikovali europsku glazbenu tradiciju od srednjovjekovnih korijena do kasnih inovacija.
Kroz spoj teorije i živog muziciranja, Kranjac je pokazao kako su izgledali i zvučili prethodnici današnje violine, gitare, klarineta i brojnih drugih instrumenata, te kako su se stoljećima mijenjali i usavršavali. U njegovim rukama oživjele su zaboravljene melodije i drevni instrumenti, dok su priče o njihovu podrijetlu i razvoju pružile zanimljiv uvid u tisućljetnu glazbenu baštinu.
U dugogodišnjem istraživanju rane glazbe Kranjac je pronašao brojne dodirne točke s tradicionalnom istarskom glazbom. Prema njegovim riječima, i neka tradicijska istarska glazbala mogu se svrstati u skupinu instrumenata rane glazbe.
(Snimio Zvonimir Guzić)
– Kao samouki istraživač primijetio sam da se vrlo malo pažnje posvećuje ranoj glazbi i instrumentima toga razdoblja, zbog čega je bilo izuzetno teško doći do relevantnih informacija, istaknuo je Kranjac. Dodao je kako je kroz kontakte sa stranim glazbenicima i povjesničarima u Italiji, sudjelovanje na stručnim tečajevima te kroz rasprave sa slovenskim glazbenim stručnjacima stekao dragocjena saznanja o temi kojom se bavi. Radi se o dugom tisućljetnom povijesnom razdoblju, od petog pa sve do 16. stoljeća i dalje, pojasnio je predavač, napomenuvši da se danas najpoznatija škola za ranu glazbu »Schola cantorum« nalazi u švicarskom Baselu.
Utvrdivši da je većina starih instrumenata na Zapad i u naše krajeve stigla posredstvom Arapa s Bliskog istoka preko Turske, te drugim putem preko Maura iz sjeverne Afrike i Iberijskog poluotoka, Kranjac se osvrnuo na razvoj i širenje glazbala kroz stoljeća.
Kao prvo, predstavio je rebec, glazbalo koje se smatra pretečom violine i najstarijim gudačkim instrumentom zapadne civilizacije. Rebec se u Europi pojavio krajem 8.stoljeća, a u uporabi je bio više od šest stoljeća, sve do pojave violine u 16. stoljeću. Kranjac je istaknuo da se u 12. stoljeću, kao prijelazni oblik između rebeca i violine, pojavila viella, instrument nastao u Španjolskoj koji su često koristili i trubaduri.
(Snimio Zvonimir Guzić)
Violina, kakvu poznajemo danas, pojavila se oko 1550-70. godine, isprva kao renesansna, zatim barokna violina, od koje je proizašla klasična, moderna verzija.
- Violina je nastala kao sobni instrument, no s vremenom se razvijala i modificirala kako bi se postigao snažniji zvuk, pogodan za izvođenje u većim prostorima poput velikih kazališnih i opernih kuća, pojasnio je glazbeni stručnjak.
Zatim je predavanje prešlo na trzalačke instrumente, među kojima je Kranjac posebno istaknuo lutnju kao najstariji poznati instrument te vrste. Lutnja se u Europi pojavila krajem 9. stoljeća, a njezina je popularnost trajala sve do kraja baroknog razdoblja, odnosno do 17. stoljeća. Uz lutnju se spominje i gittern iz 13 stoljeća, također među prvim trzalačkim instrumentima koji se smatra pretečom današnje gitare. Prije moderne gitare poznata je i renesansna iz 16. stoljeća, zatim barokna gitara, koja je predstavljala važnu fazu u razvoju suvremene gitare.
(Snimio Zvonimir Guzić)
U nastavku predavanja posjetitelji su doznali i to da je salterio vrlo staro glazbalo podrijetlom s Dalekog istoka koje se može svirati na više načina – udaraljkama, gudalom ili prstima. Na principu udaranja po žicama postupno su se razvili instrumenti s tipkama, sve do današnjeg klavira. Primjerak koji je Kranjac predstavio u Momjanu replika je izrađena prema motivu s freske iz crkve pokraj Novog Mesta.
Posebno zanimljive bile su francuske gajde, na koje je Kranjac nadogradio mih istarske koze, budući da je taj mijeh znatno veći od originalne male vreće kakva se koristila u staroj Francuskoj. Takva prilagodba, pojasnio je, omogućuje lakše sviranje i veći protok zraka.
- Na prostoru Balkana postoji više od dvadeset vrsta gajdi, a otprilike isti broj može se pronaći i na području Italije, dodao je predavač.
(Snimio Zvonimir Guzić)
Govoreći o puhačkim instrumentima, Kranjac je istaknuo da je razvoj započeo s jednostavnim klarinetom izrađenim od trstike, s nekoliko rupica, zvanim u Istri piskalić, koji se i danas može pronaći jer je vrlo jednostavan za izradu. Kasnije se, prelaskom s trstike na drvo, razvila forma koja je dovela do današnjeg izgleda klarineta. Među drevnim puhačkim instrumentima istaknuo je i istarske roženice ili sopele iz familije šalmaja, prethodnika današnje oboe, zadržavajući pritom dio svog karakterističnog zvuka i načina sviranja.
Najsloženiji od svih instrumenata bila je takozvana »mehanička violina«, žičani instrument s ručnim pogonom poznatiji pod engleskim nazivom »hurdy-gurdy«. Instrument nema klasično gudalo, već kolo koje zamjenjuje njegovu funkciju, dok mehanizam s tipkama omogućuje sviranje melodije i stvaranje ritmičke pratnje.
(Snimio Zvonimir Guzić)
Tijekom predavanja Kranjac je cijelo vrijeme demonstrirao zvuk svakog instrumenta, svirajući i objašnjavajući njihove osobitosti. Na kraju je, uz renesansnu gitaru, otpjevao i jedan popularni napjev iz tog vremena, čime je publici dočarao ugođaj glazbenog svijeta srednjeg vijeka i renesanse.
Kranjac je prije deset godina osnovao i prvi ansambl za ranu glazbu na ovom području Cappella Justinopolitana s kojim je 2022. godine objavio i album »Il bello antico«.