4. BACKSTAGE LIVE PULA

Melissa Aldana uoči nastupa u Istarskom narodnom kazalištu: "CARICA" KOJU JE OSNAŽILO DJETINJSTVO U ČILEU

Zahvalna sam što imam glazbu, ona me držala na životu i znam zašto radim glazbu. Inače mislim da se nisam puno promijenila, praktički sam ista osoba, ali sam svjesna sebe", poručuje Melissa koja kroz glazbu govori o tom procesu i osjećajima koji se reflektiraju kroz glazbu i koje želi podijeliti s ljudima

| Autor: Željkica MAKANEC
Melissa Aldana: Broj studenata se mijenja. Ne volim učiti stalno iste ljude. Predavanje shvaćam osobno - istovremeno je jako strukturirano, metodički, ali i jednostavno (Snimio Eduardo Pavez Goye)

Melissa Aldana: Broj studenata se mijenja. Ne volim učiti stalno iste ljude. Predavanje shvaćam osobno - istovremeno je jako strukturirano, metodički, ali i jednostavno (Snimio Eduardo Pavez Goye)


Čileansko-američka tenor-saksofonistica nominirana za Grammy, Melissa Aldana velika je zvijezda u usponu karijere i u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula će nastupiti 9. srpnja. Nastup na 4. Backstage Live Pula festivala bit će jedan u nizu na aktualnoj europskoj turneji i to s kvartetom u kojem sviraju također talentirani glazbenici i njeni vjerni suradnici i prijatelji s kojima se druži: Lage Lund (gitara), Pablo Menares (bas) i Kush Abadey (bubanj). Hrvatska joj nije nepoznanica i veseli se boravku u Puli i na plaži.

Hvaljeni album

"Bila sam u Hrvatskoj i Sloveniji mnogo puta. Bivši suprug mi je bio iz Ljubljane pa smo putovali okolo - Lastovo, Zagreb... Uzbuđena sam što ću se vratiti jer je Hrvatska jedno od najljepših mjesta koja sam posjetila i na kojima sam se odlično provela".

Naime, glazbenici na turneji promoviraju hvaljeni novi album "12 Stars" na kojem je Melissa Aldana radila tijekom korone. To je vrijeme iskoristila kako bi ponovno otkrila sebe. Album je objavila za kultnu diskografsku kuću Blue Note.

"Pjesma '12 Stars' se trebala zvati "Goodbye Song". Počela je pandemija i željela sam naučiti svirati klavir. Krenula sam pisati melodiju, išlo je prirodno i nazvala sam je "Goodbye Song" s obzirom na to što sam tada prolazila. No, nisam je završila do kraja 2020. U međuvremenu sam pisala naslanjajući se na ono što sam osjećala. U tom sam se procesu posvetila i tarotu koji me oduvijek zanimao. Postala sam vrlo produhovljena osoba u pandemiji. Oduvijek sam osjećala povezanost i vjerovala u nešto veće, ali sad sam povezanija s tom idejom. Prije si logično nisam mogla objasniti neke stvari koje su mi se dogodile u vezi ili djetinjstvu. Počela sam proučavati tarot, njegovu povijest, što govori o religiji, astrologiji, 12 kuća, 12 mjeseci u godini, putovanju duše, u kojem si dijelu života i to povezati s glazbom", prisjeća se Melissa i napominje kako je proučavala i numerologiju pa je ispalo da je na temelju izračuna njezinog vremena rođenja njena karta - Carica (Empress).

Kruna s 12 zvijezda

Kaže da "Carica" ima puno pozitivnih, ali i negativnih stvari i karme i neke stvari koje su joj se činile strašne imaju smisla. "Carica" na glavi ima krunu s 12 zvijezda, a Melissa je, kaže, u 12 mjeseci jako puno toga prošla, razvod i pandemija su je nagnali da puno vremena provede sama kako bi se samoizliječila. Samim time je počela mijenjati i pjesmu, bez da je o tome razmišljala.

- Kad sam napisala drugi dio pjesme, zaokružila sam 12 mjeseci u 2020. godini, a ispalo je i da sam 12 godina u New Yorku. "Carica" je moj bitak, potraga za onim tko sam zapravo iza svih materijalnih stvari, iza mog djetinjstva...

Osim što je taj proces samootkrivenja prenijela na album, otkrila je, kaže, da je snažnija nego što je mislila i kako je važno biti prisutan u sadašnjem trenutku.

"Zahvalna sam što imam glazbu, ona me držala na životu i znam zašto radim glazbu. Inače, mislim da se nisam puno promijenila, praktički sam ista osoba, ali sam svjesna sebe", poručuje Melissa koja kroz glazbu govori o tom procesu i njenim osjećajima koji se reflektiraju kroz glazbu i koje želi podijeliti s ljudima.

"Tijekom pandemije sam se sprijateljila s mnogim mojim studentima od kojih su mnogi u pedesetim, šezdesetim godinama, dakle mnogo stariji od mene. Govorimo o gotovo istim osobnim borbama iz različitih perspektiva. Sva je glazba povezana time".

Na 12 ne gleda kao na sretan broj nego kao na zaokruženi ciklus - recimo poklopilo se, kaže, i to da je nakon 12 godina u New Yorku kupila i preuredila svoj stan s ušteđevinom od sviranja saksofona o čemu je maštala od kad je došla u New York. Kad se tome pridodaju poslovni uspjesi, album, nastupi, nagrade i ostalo, Melissa je uspješno zatvorila svoj proces i sada se nakon svega voli podsjetiti kako je sve dobro.

"Sve je povezano s albumom. Sada razumijem važnost zajednice, prijateljstva, raditi stvari koje nisu samo za nas".

Tijekom korone je počela pisati i dnevnik kao bih izrazila i proučavala osvoje osjećaje. A i gore spomenuti klavir i dalje vježba svirati, a posebno uživa svirati Bacha. Klavir je bio iza nje i u trenutku razgovora dok se spremala za koncert.

"Kako bih ušla u dubinu kao glazbenica, moram naučiti više stvari. Stvari izvan moje komfort zone, koje su mi nove i mijenjaju perspektivu pa sam tako došla i do Bacha. Promijenio mi pogled na harmoniju. Mnoge stvari koje sviram na saksofonu dolaze od tuda."

Naslovnice podižu ugled

Poznato je da naslovnice podižu ugled, a kada ste jazz glazbenica, onda nije mala stvar pojaviti se na naslovnici DownBeata pa je i taj trenutak dodatno podignuo Melissin ugled u svijetu jazza. Uz sve to, međunarodna Udruga jazz novinara u ovogodišnjem ju je glasovanju proglasila najboljom jazz umjetnicom u usponu karijere. To ni ne čudi jer se Melissa ne oslanja samo na gene, talent i dosadašnju karijeru. Kaže da i dalje jako puno vježba svirati saksofon i to satima kad god stigne i to voli.

Melissa Aldana je jedna od osnivača ARTEMIS-a, all-star kolektiva. Njihov debi album uključuje Aldaninu kompoziciju "Frida" koja je bila posvećena meksičkoj slikarici Fridi Kahlo koju baš kao i vizualnu umjetnost, slavna glazbenica obožava. Frida ju je, kaže, nadahnula tijekom "njenog procesa samootkrivanja kroz umjetnost". Kahlo je bila predmet njenog proslavljenog albuma "Visions (Motéma)" iz 2019. zahvaljujući kojoj je osvojila i prvu nominaciju za Grammy.

Ljubav prema umjetnosti je pokazala i na naslovnicama albuma "12 Stars", kao i na prethodnom "Visions". Napravila ih je Cecile McLorin Salvant, njena najbolja prijateljica i jazz pjevačica koja je znala je sve njene borbe i satima s njom promišljala o naslovnici.

The Estallido Social

"The Estallido Social", serija masovnih prosvjeda i nereda u Čileu 2019., inspirirali su ju za skladbu "Los Ojos de Chile", a za organizaciju "Los Ojos de Chile" (Oči Čilea), održali su i koncert na kojem su skupljali novac za ljude koji su boreći se za svoja prava izgubili vid.

"Nisam bila na prosvjedima jer sam bila u New Yorku, ali činjenica da je milijun ljudi protestiralo mirno, svi su bili tamo, bez obzira na godine. To je bila ogromna poruka. Unatoč tome, bilo je kršenje ljudskih prava, neki su ljudi izgubili vid. Ljudi su tamo stajali za nešto veće. To je bio i primjer za ostatak svijeta - društvo je reklo dosta je **anja i može se dogoditi promjena na bolje ili gore. Čile je primjer da ljudi mogu napraviti razliku", kaže Melissa koja je jako povezana s majkom i sestrom koje žive u Čileu, ali ondje nije bila od 2018. jer je zbog pandemije tamo bilo teško doći. Ali, kaže i zato je jer je svu ušteđevinu potrošila na uređenje stana.

Melissa je u rodnom Santiagu u tinejdžerskoj dobi svirala po tamošnjim klubovima.

"Zvuči čudno, ali bilo je to prirodno da sam tamo, kao da sam već prije bila tamo. Kad pričamo o saksofonu, ne znam ima li to veze s tim da sam imala sreće što sam rano otkrila svoju svrhu zbog stvari koje su se događale i bile teške za dijete i od kojih sam bježala. To je bio moj model za preživljavanje. Nikad nije bilo upitno je li to za mene. Bilo je pitanja koja bi mi tata stavio u glavu, možda bih trebala biti odvjetnica ili nešto slično, ali u mojoj glavi nije nikad bilo upitno hoću li biti dobro kao glazbenica. Znala sam da to želim raditi. Uvijek sam bila jedina žena koja je tamo svirala. Ostali su bili stariji glazbenici. Odrasla sam u macho društvu pa je bilo stvari za koje sam mislila da su normalne, ali nisu bile normalne", prisjeća se i dodaje: "Cijelog života u New Yorku sam željela da me poštuju zbog načina na koji sviram i zbog moje glazbe. Nisam bila ni svjesna da sam toliko jaka, da imam toliki poticaj, stav da me ništa neće zeznuti, baš zbog svega toga u djetinjstvu. U tamošnjim klubovima su me prihvatili, ali i kad sam se preselila u New York, pa još i danas, znalo mi se dogoditi da me odmjere od glave do pete kad uđem u klub. No, kad počnem svirati, sve se promijeni i to je ono što želim. Na koncertima ima puno muškaraca koji prepisuju moj solo, nije bitno što sam žena nego prate ono što radim".

Pijanist Danilo Perez je imao veliki utjecaj na njenu karijeru. Imali su nekoliko poveznica jer je njegova supruga također saksofonistica, a ujedno i studentica njenog oca. U Čileu je otišla u jedan jazz klub na njegov koncert gdje je svirao s Wayneom Shorterom.

"Ne znam od kud mi je bilo toliko osobnosti. Samo sam došla, predstavila se kao Melissa koja svira saksofon i pitala ga bi li došao na moj koncert te večeri. Imala sam 15 godina, prijatelji su mi rekli da sam bila toliko sigurna u sebe. Nije to bila ni stvar ega. Samo sam željela pobjeći. Znala sam da ovisim sama o sebi i da je to možda prilika da odem u Panamu".

Danilo Perez ju je odveo u Panamu na festival i kaže kako je zanimljivo da je sada na Konzervatoriju s ljudima koje je tamo upoznala kad je imala 15 godina. Nakon toga je sve krenulo uzlaznom putanjom s njenim školovanjem i karijerom.

Početak karijere

Pohađala je Berklee College of Music u Bostonu gdje su joj profesori bili uglednici jazza, među ostalima Joe Lovano, George Garzone, Greg Osby i Ralph Peterson. Na Berkleeju je diplomirala 2009., a potom se preselila u New York gdje je studirala kod slavnog saksofonista Georgea Colemana. Poslije je surađivala s uglednim jazz glazbenicima kao što su Jimmy Heath, Peter Bernstein, Kevin Hays, Christian McBride i Jeff "Tain" Watts, a vodi i vlastite sastave s kojima je snimila šest albuma.

S dvadeset i četiri godine (2013.) pobijedila je na natjecanju "Thelonious Monk" u kategoriji jazz saksofonista kao prva žena instrumentalistica i prva južnoamerička glazbenica koja je pobijedila na tom međunarodnom natjecanju.

Posebno je to priznaje i zato jer su među članovima žirija bili Branford Marsalis i Wayne Shorter. Zanimljivo je i to da je njezin otac na istom natjecanju sudjelovao 1991. i bio polufinalist.

Saksofon su naime svirali i njen djed i otac, a ona ga je počela svirati kada je imala šest godina. Stasala je pod snažnim utjecajem umjetnika kao što su Charlie Parker, Cannonball Adderley i Michael Brecker. Na početku je svirala alt saksofon, a nakon što je čula glazbu Sonnyja Rollinsa, posvetila se tenoru.

Danas i sama educira studente i trudi im se prenijeti znanje i iskustvo (na New England Conservatory's Jazz Studies Department).

"Broj studenata se mijenja. Ne volim učiti stalno iste ljude. Predavanje shvaćam osobno - istovremeno je jako strukturirano, metodički, ali i jednostavno. Učim ljude koji ne znaju ništa ni o čemu, s kojima moram biti jako strpljiva i ohrabriti ih kako da odsviraju G na saksofonu. I za mene je lekcija kako da napravim. Ima i ljudi koji su na srednjoj razini. Imam prijatelja odvjetnika u šezdesetim godinama koji nije profesionalni glazbenik, ali poštujem ga jer to voli pa je važno i kako ću njemu pristupiti. Kod mlađih generacija sam primijetila nedostatak strpljenja u procesu. Sve je u izvanjskim stvarima, karijera, kako biti originalan... ali da bi do toga došli, trebaju proći proces. Sa studentima zapravo vježbam, zagrijavam se. Kažem da im neću dati domaću zadaću jer im je zadaća da nauče kako vježbati i da budu strpljivi. Nekad im dođem s onim što ja vježbam pa se borimo zajedno dva sata. Kroz to vide da i netko tko ima karijeru vježba da bi bio bolji i da za to treba vrijeme. Želim im prenijeti alate da misle svojom glavom i rade zato što to vole, a ne zato jer ih je netko tražio. Melissa uz bogatu karijeru i jako puno biciklira i najveća joj je strast kuhanje:

"Stalno kuham. Volim raditi njoke, isprobavati nove recepte. Susjeda ima kuću blizu pa kuhamo zajedno. Volim taj osjećaj zajedništva".

4. Backstage Live Pula festival u INK Pula zatvara 25. srpnja svestrani i nagrađivani glazbenik Ratko Zjača s projektom Nocturnal Four featuring John Riley (Zjaca/Chicco/Bedetti/Riley). Svi koncerti počinju u 21 sat, a ulaznice su u prodaji na blagajni INK i online na www.ink.hr!

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom