Riječka grupa Grad na sceni je od 1985. Doduše, ne kontinuirano već se povremeno okupe pa se raziđu, ali tu su. Od jedne od najboljih pjesama u povijesti hrvatskog rocka "Ima li nešto", preko skladbi kao što su "America", "Biti normalan", "Nebo" ostavili su trag na sceni i opet se okupili nakon 12 godina.

Kako je opet bilo vratiti se na scenu ispričao nam je Dean Škaljac koji je i dalje vokal grupe Grad i piše pjesme, a tu su gitaristi Orijen Modrušan i Igor Stevanović, basist Sergej Hofman i bubnjar Branko Kovačić. Objavili su i nove pjesme "Sjever" i "Deset" koje prate spotovi, a mogu se pogledati na YouTubeu i uvjeriti se da je to onaj stari Grad, i dalje ispunjen dobrim, promišljenim tekstovima i glazbom.

Povratnički koncert

- Kako to da ste se opet okupili? Postoji li neki poseban razlog da se svako malo pojavite na sceni, pa se povučete, pa se opet vratite?

- Nemam neko logično objašnjenje za taj fenomen. Ovo nam je drugo uskrsnuće u ovom stoljeću i ne znam... Valjda se okupimo kad se skupi kritična masa nekih ideja, glazbenih skica u glavi, tema, a i kad se zaželimo jedni drugih. Orijen, Stiv i ja smo prije svega prijatelji od djetinjstva.

- Koji su planovi za ovu reinkarnaciju?

- Dio njih smo već ostvarili, a to je u prvom redu bio povratnički koncert kojim smo ljude podsjetili na naše pjesme i pripremili na buduće. Kasnije su uslijedili još neki nastupi, ali zbog Covida ni izbliza nisu toliko mnogobrojni koliko smo očekivali. Uz to, snimili smo pet novih komada u studiju GIS u Kastvu s Matejom Zecom kao producentom iz čega su se nastala dva singla "Deset" i "Sjever" za koje smo snimili i spot u režiji naše darovite sugrađanke Stephany Stephan.

Grupa Grad nekad davno (Snimio Damir Krizmanić Kriza)

- Što vam je ostalo u najljepšem sjećanju iz ovih prethodnih okupljanja?

- Meni je osobno bio najdraži koncert povodom 30 godina benda u Stereu. Rijetko dobra atmosfera koja je često spajala sve glasove u jedan, fantastično pozitivno iskustvo.

- U "Ima li nešto" govorili ste između ostalog i o vodi koja je došla do grla. To je bilo prije 30 godina, a kako biste danas napisali te stihove, je li u međuvremenu došlo do nekog simboličkog potopa?

- Vjerujem da bih danas mogao iste stihove napisati. Sve te situacije i promišljanja su itekako moguće i danas, ali je sve više i nekih drugih tema, uglavnom zbog nagomilane kilometraže. U tom procesu neke pjesme mi se same ''bace pod noge'', doslovno ih uberem. Za neke mi treba više i tu ima prekrajanja i manipulacija. Neke su uspješnije, a ima i onih gdje se malo ''izvučem'', ali sve se pjevaju savršeno i slogovi su, bez obzira o čemu govore, totalno u ritmu pjesme. Vokalna linija se ne mijenja ni zbog čega pa ako moram pjevati ''zvjezdice'' (u pjesmi "U balonu") da ne narušim ritam, onda to i činim.

Malo romantike

- Ovo "Sve bih ih pobio" u pjesmi "Deset" zvuči prilično jako. Kako su ti stihovi, a i cijela pjesma nastali?

- To je jedna klasična, lirska ljubavna pjesma. Mogla bi biti zabavnjak ili neš' drugo, a mi smo ubacili klasične metafore: kraljevstva, zlato, vatru, vodu, u jednu nabrijanu, dinamičnu, ali melodičnu rock pjesmu. Malo romantike nikad ne može škoditi, haha.

- Pjesma "Sjever" zanimljiva je zbog teme kojom se bavi, ali volio bih da vi objasnite o čemu se tu radi. Na početku spota spominje se papa Franjo, kakav je vaš odnos prema njemu i onom što on predstavlja?

- Interesantno je da osobno nisam vjernik, ali taj čovjek otkad se pojavio ima moje iskrene simpatije i divim se njegovoj hrabrosti, širini i energiji. Zato dok sam na netu proučavao materijale o migrantima, često sam nailazio na njegova promišljanja o tom problemu i odlučio se za jednu njegovu poznatu izreku koja, po meni, upravo pogađa u srž problema s migrantima, a to je naš strah. I to je vjerojatno onaj iskonski strah od stranaca, gubitka teritorija koji seže daleko u prošlost i zato je tako sveobuhvatan, iskren i lako prelazi u otvorenu mržnju i nažalost često i vrlo prihvatljiv u javnosti. Tekst naravno, ne govori direktno o tim problemima, jer niti nećemo pametovati, niti možemo ponuditi rješenja, samo pričamo priču o dva brata koji sad imaju samo jedan drugog i taj neizvjesni put. I taj papin citat je na početku kao zec da slušatelje navede na tu priču, jer većina nikad ne bi povezala, što mi je sasvim razumljivo.

- Kome zapravo šaljete te poruke, pitate li se ikada sluša li netko i razmišlja o tome što pjevate? Kada slušam pjesme kao što su "Biti normalan" čini mi se da vam pisanje pjesama dođe kao nekakva terapija?

- Pa evo možda se dio odgovora nalazi već u tvom pitanju. Definitivno pisanje, komponiranje, zajednička suradnja na aranžmanima, sitnim detaljima ima terapijski učinak na sve nas. Ima nešto u stvaranju. Nama super, a nekad, ali samo ponekad, se i zapitamo da li i kako to neko doživljava, ali tu smo uvijek u nekakvom sukobu interesa jer smo i izvođači, ali i uživamo u tome kao fanovi samih sebe i iz iskustva znamo da ljudi uvijek izaberu nešto drugo. "Biti normalan" je pjesma nastala 1996. i pjeva isključivo o PTSP-u i problemima koje su ti ljudi imali s vraćanjem u ''normalno''.

Grad kojem dugujem

- Koliko vaše inspiracije dugujete Rijeci, gradu u kojem živite?

- To smo isto otpjevali u pjesmi "Eni": ''...Grad koji izmišlja sve moje kratke priče / grad kojem dugujem / sve moje sne / moje sne, moje sne...''

- Da malo okrenemo priču na opuštenije teme, kako se zabavljate kada ne pišete i ne skladate?

- Osobno se najbolje osjećam u prirodi, šumi, brdu, što dalje od Grada...

Povezane vijesti

• POGLEDAJTE SPOT / DANIEL MOSCARDA PJESMU "S TOBON BIT": Pop modernijeg zvuka i čakavština
• Marinella Malić vratila se pjesmom "Ne možeš protiv ljubavi"
• POGLEDAJTE VIDEO / Bruno Krajcar i Marija Husar Rimac u pjesmi "Tebe žeđa duša moja"