Čuvar istarske baštine
Posljednji živući graditelj istarskih bajseva otkrio tajne zanata kako ne bi nestale s njim
(Snimio Zvonimir Guzić)
U Gradskom kazalištu Antonio Coslovich u Umagu predstavljena je knjiga "Zvuk godova – priručnik za izradu istarskog bajsa" Sergia Demarka, posvećena instrumentu duboko ukorijenjenom u tradicijskoj glazbi Istre. Publikacija donosi detaljan prikaz njegova nastanka, od odabira drva do završnih dijelova izrade, a njezina je posebna vrijednost u tome što bilježi znanje i iskustvo čovjeka koji je danas posljednji živući graditelj istarskih bajseva. Demark koji se bavi izradom i restauracijom bajseva, te svira tradicijsku glazbu, tako je odlučio svoje znanje prenijeti na papir i sačuvati od zaborava.
Tradicija kao živa praksa
Predstavljanje knjige u organizaciji umaškog Muzeja nije bilo posvećeno samo objavljivanju stručnog priručnika, nego i očuvanju umijeća koje se desetljećima prenosilo samo radom i iskustvom.
- Ovaj priručnik nije samo zapis o tome kako se izrađuje istarski bajs, nego i način da se sačuva znanje koje se godinama stjecalo kroz rad i iskustvo. Takva su se umijeća tradicionalno prenosila s majstora na učenika, a ako se ne zabilježe, postoji opasnost da s vremenom nestanu. Zato je važno što je Sergio Demark svoje znanje, postupke i iskustvo pretočio u knjigu koja može poslužiti svima koji žele bolje upoznati ovaj instrument, ali i onima koji će se možda odvažiti sami ga izraditi. Na taj način tradicija ne ostaje samo uspomena na prošlost, nego dobiva mogućnost nastaviti živjeti i u budućnosti, istaknula je urednica Sunčana Dežjot.
Pritom je upozorila da očuvanje kulturne baštine ne znači zaustavljanje njezina razvoja. Tradicija, naglasila je, ne smije postati tek predmet zaštite i dokumentiranja, već mora ostati živa praksa koja se prilagođava novim okolnostima.
Demarkov put prema izradi bajseva počeo je iz ljubavi prema drvu, s kojim je odrastao na selu. Prve je korake u izradi bajsa napravio uz pomoć prijatelja i uz mnogo samostalnog istraživanja i učenja jer je u taj posao krenuo bez opsežnog prethodnog iskustva s instrumentom.
Pritom je proučavao i načine rada graditelja gudačkih instrumenata, a stečeno znanje postupno prilagođavao posebnostima istarskog bajsa tako da je s vremenom usavršavao konstrukciju, tražio odgovarajuće materijale i razvijao vlastita rješenja.
Ideja da svoje iskustvo pretoči u knjigu dobila je konkretan oblik nakon što ga je sin potaknuo da zabilježi ono što radi. Demark je u biti shvatio koliko je malo podataka sačuvano o starim instrumentima, njihovim graditeljima i načinu izrade.
– Kad sam počeo raditi na knjizi, najvažnije mi je bilo da znanje o izradi bajsa ne ostane samo u mojim rukama. O starim instrumentima često znamo ponešto, ali ne i tko ih je izradio, kada su nastali i na koji su način napravljeni. Zato sam želio zabilježiti sve što znam, od odabira drva do najsitnijih mjera i detalja izrade. Ako netko jednoga dana poželi napraviti vlastiti bajs, sada ima zapis prema kojem može krenuti s radom, objasnio je Demark.
Do predstavljanja knjige izradio je već niz bajseva, a dio njegova rada obuhvaća i restauraciju starih primjeraka kojima je omogućio nastavak glazbenog života. Posebno mu je drago kada vidi da se instrumenti koje je izradio doista sviraju, a ne ostaju tek predmeti za čuvanje.
Razumljivo i pregledno
Sama knjiga prati cjelokupan proces izrade bajsa, od odabira odgovarajućeg drva i oblikovanja konstrukcije do izrade vrata, mosta, klinova i ostalih dijelova, postavljanja žica te završne obrade. Posebno su vrijedni tehnički crteži koje je izradio sam Demark. Njih 32 detaljno prikazuju pojedine dijelove instrumenta i prate korake njegove izrade.
Uz tekstualne upute i fotografije, crteži su zamišljeni kao praktičan alat budućim graditeljima. Njihova je primjena dodatno olakšana time što su perforirani pa se mogu izdvojiti i koristiti tijekom rada na pojedinim dijelovima instrumenta. Tijekom predavanja prikazan je i kratak film s prikazom Demarkova rada na bajsu.
Urednica Dežjot je u nastavku istaknula da je priprema knjige bila zahtjevna jer je trebalo precizno prenijeti autorovo praktično i tehničko znanje u razumljiv i pregledan tekst. Osim postupka izrade, knjiga donosi i širi kontekst istarskog bajsa, njegovih obilježja, povijesnog razvoja i uloge u tradicijskoj glazbi. Uvršteni su i Demarkovi autobiografski zapisi o izradi prvog instrumenta te restauraciji jednog starog bajsa.
Naziv knjige "Zvuk godova" povezuje izgled i strukturu drva sa zvukom koji instrument proizvodi. Demark je objasnio da se pri izradi istarskog bajsa posebna pozornost posvećuje odabiru drva, ponajprije gorskog javora i smreke. Važni su pritom struktura drva i raspored godova, jer upravo izbor materijala, uz preciznu obradu i iskustvo graditelja, utječe na konačna zvučna svojstva instrumenta.
Izrada jednog bajsa, procijenio je, zahtijeva približno četrdeset dana rada ako se instrumentu svakodnevno posvećuje vrijeme. Posebno zahtjevnim smatra izradu vrata i glave s kutijom za klinove, dok mu je najdraži trenutak onaj kada dovršeni instrument prvi put pusti zvuk.
O važnosti knjige govorio je i recenzent doc. dr. sc. Marko Tončić, koji je posebno pohvalio tehničke crteže i njihovu praktičnu vrijednost. Prema njegovim riječima, riječ je o priručniku koji može pomoći svima koji se žele okušati u izradi bajsa, ali i pokazuje koliko je za takav posao potrebno truda, ponavljanja i ispravljanja pogrešaka.
Lektorica Lorena Monica Kmet istaknula je da knjiga povezuje znanje, iskustvo i emociju. Opisala ju je kao priručnik s dušom, koji može poslužiti kao most između generacija, omogućujući da se stečena znanja primijene i prenesu dalje novim naraštajima.
Antonio Nino Zacchigna, poznavatelj lokalne tradicijske glazbe, podsjetio je na povijest bajsa na umaškom području i njegovu ulogu u različitim glazbenim sastavima. Govorio je o starim sviračima i instrumentima koji su se prenosili generacijama, prateći glazbenike na plesovima, feštama i drugim okupljanjima. Sve to pokazuje da bajs nije samo glazbalo, nego i dio lokalne povijesti i zajedničkog kulturnog identiteta. Demarkova knjiga zato ne dokumentira samo način njegove izrade, već čuva i mogućnost da instrument nastavi živjeti u rukama novih svirača i graditelja.
Iskustvo dostupno svima
Nakon razgovora o knjizi program je zaključen glazbenim nastupom koji je publici omogućio da čuje instrument o kojem se tijekom večeri govorilo. Demark je zasvirao sa svojim prijateljima gunjcima, a pridružili su im se i izvođači povezani s tradicijskom glazbom i folklornim plesom.
Nastup je podsjetio na izvornu ulogu bajsa u glazbenom životu Istre kad je bio pratnja pjevačima i plesnim koracima na svadbama, feštama i drugim društvenim okupljanjima. U programu su sudjelovali i gunjci "Arkul", prepoznatljiva tradicijska glazbena skupina koja djeluje u sklopu kulturno-umjetničkog društva "Renato Pernić" iz Roča.
Objavljivanjem "Zvuka godova" Demark je svoje iskustvo učinio dostupnim svima koji žele bolje upoznati istarski bajs ili se okušati u njegovoj izradi. U vremenu u kojem je takvo znanje sve teže pronaći, zapisani postupci, crteži i osobna svjedočanstva predstavljaju važan doprinos očuvanju umijeća koje bi bez sustavnog prenošenja moglo nestati zajedno sa posljednjim čuvarima ovog vrijednog kulturnog blaga.
