Pogranični život
Fulvio Tomizza u "Stablu snova" otvara priču o identitetu, vjeri i nepripadanju
(Arhiva Glasa Istre)
U izvrsnom prijevodu Lorene Monica Kmet te u izdanju Gradske knjižnice Umag nedavno je ugledao svjetlo dana prijevod djela "Stablo snova" (L’albero dei sogni). U originalu je to roman istarskoga talijanskog književnika Fulvija Tomizze, objavljen 1969. godine. Tomizza je rođen u Istri, u blizini Umaga, u Materadi, a u svojim djelima često piše o životu na istarskom prostoru, ljudima koji su rastrgani između različitih kultura te o osjećaju nepripadanja.
Glavni lik romana je Stefano Marcovich, mladić iz mjesta Juricani, koji se nalazi između dvaju svjetova – talijanskog i slavenskog. Njegovo odrastanje obilježavaju obiteljski odnosi, posebno složen odnos s ocem, ali i osjećaj nesigurnosti, krivnje i nepripadanja. Radnja se nastavlja na roman "La quinta stagione", odnosno djelo koje je u nas prevedeno 1990. godine kao "Peto godišnje doba", a Stefano odlazi put Kopra u sjemenište.
Roman je, po mišljenju mnogih čitatelja, izrazito autobiografski, pa se u liku Stefana mogu prepoznati razne pojedinosti iz Tomizzina života. Brojne epizode iz Tomizzina života i stvaralaštva, naime, korespondiraju s osobinama koje je "poklonio" glavnome liku. Kako veli Sanja Roić u vrlo zanimljivom i nadasve sadržajnom pogovoru, "taj je roman pak napisan u prvom licu kao svojevrsna ‘očajnička autobiografija’, zapravo metaautobiografija, jer su protagonist i osobe oko njega književni likovi, a i stvarni su događaji slobodno interpretirani".
Tomizzu je oduvijek karakterizirao poseban književni rukopis, prepoznatljivi stil, deskripcije i naracija, a kritika je odmah po objavljivanju visoko ocijenila ovaj roman. Prevoditeljica je uspjela sjajno prenijeti stil, jezičnu specifičnost, pogranični milje, ali i bogat kulturni sloj uronjen u povijesne činjenice koji čini bit ovoga romana.
Roman je to koji iziskuje pažljivog čitatelja, sposobnog interpretirati sve specifičnosti koje autor donosi. Kako veli Sanja Roić, "stranice posvećene boravku u Beogradu dragocjen su prilog književnoj slici južnoslavenskog svijeta iz perspektive mladog Talijana sredinom pedesetih godina".
Pisac kroz unutarnja razmišljanja glavnog lika prikazuje njegovu potragu za vlastitim identitetom i mjesto koje želi pronaći između različitih jezika, kultura i vrijednosti.
Važne teme romana su odrastanje, obitelj, identitet, pripadnost, krivnja, vjera i život između dviju kultura. Posebno je zanimljiv položaj mladog čovjeka koji ne može jednostavno pripadati samo jednom svijetu. Upravo zbog toga roman nije samo priča o jednom mladiću, nego i o složenom istarskom prostoru i ljudima.
"Stablo snova" vrlo osobno i iskreno prikazuje unutarnji svijet mladog čovjeka. Tomizza je pokazao kako povijest i političke promjene mogu snažno utjecati na osobni život, obitelj i osjećaj vlastitog identiteta. Za roman je 1969. godine dobio prestižnu nagradu Viareggio za književnost.
Urednik je Neven Ušumović, lektorica Tihana Dežjot Alessio, a za stručnu redakturu pobrinula se Sanja Roić.
Povezane vijesti
