Nije bilo sumnje da će još jedan, čak nije ni toliko bitno koji po redu, nastup Marca Ribota na Jazzbini izazvati pažnju ljubitelja glazbe, pa je tako bilo i ovaj put na terasi Circola gdje cijenjeni glazbenik zasvirao i zapjevao kao dio projekta Ceramic Dog.

Omiljene teme

Koliko je Ribot cijenjen u ovim krajevima, pokazao je, između ostalog, njegov solo nastup u rasprodanoj dvorani Circola prošle jeseni. Ovaj put Ribot je većinom pokazao svoju drugu, žešću stranu, ostavši vjeran nesuzdržanim političkim porukama. Datum održavanja koncerta poklopio se s proslavom 250 godina nezavisnosti Sjedinjenih Američkih Država, odakle Ribot dolazi.

- Drago mi je da smo ovdje i da ne moramo gledati onaj budalasti spektakl na TV-u, cinično je komentirao Ribot kojem nije trebalo dugo da dođe na svoje omiljene teme - prošlogodišnje predsjedničke izbore u SAD-u, političko nasilje, ubojstvo Charlieja Kirka i njegova zloupotreba, antifašizam... Na »O bella ciao« se ovaj put osvrnuo samo jednim usputnim stihom.

Onima kojima baš i nije bilo do politike, mogli su se prepustiti žestokoj svirci i snazi kompletnog benda. Uz Ribota na gitari i za mikrofonom, tu su i Shahzad Ismaily, jedan od najtraženijih multiinstrumentalista današnjice, te iznimni bubnjar Ches Smith. Hoćemo li to zvati avangardom, eksperimentalnim zvukom, jazzom, punkom (ili jazz punkom), rockom, bluesom ili kojim god drugim imenom, na kraju koncerta više jednostavno nije važno. Važno je da su nas ova trojica protresla, iako su u srednjem dijelu usporili i malo omekšali, no kraju su se vratili furioznom ritmu i natjerali publiku da ustane sa stolica i pokaže oduševljenje. Osmijeh se pojavio čak i na licu inače smrtno ozbiljnog Ribota koji je valjda shvatio da je nakon toliko pojavljivanja u Puli i okolici došao među svoje. Radi se ipak o jednom glazbeniku o čijoj svirci ne treba donositi zaključke prije nego što ga se čuje uživo. Čini se da za njega ne postoji ta stilska »planina« koju on ne može proći. Ako je on odlučio što želi napraviti i kakav zvuk želi dobiti u određenom trenutku, ništa, ali baš ništa ga u tome neće spriječiti, nikakvo kalkuliranje sa stilovima ili pravljenje ikakvih kompromisa. Kao ni smetnje s pojačalom.

Dan nezavisnoti i Dan borca

Dvojac ga slijedi u stopu i na trenutke koncert podsjeća na kompoziciju pomahnitalog vlaka za koji se pitate može li se zaustaviti? U toj utrci i želji da se misija izvrši, bubnjara neće spriječiti ni komadi bubnjarskog seta koji padaju s pozornice. Roadie je imao pune ruka posla. No, nema popuštanja, a entuzijazam koji pokazuje trojac je nevjerojatan. Oni su u tome do kraja, pa iako ponekad znaju zvučati pomalo grubo, sirovo (i to ne mislim u lošem smislu), znaju pokazati i svoju melodičniju, opuštenu stranu. Imaju i žestoke stvari koje s druge strane zvuče prijemčivo, čak i zarazno, a tu prije svega mislim na odličan instrumental »Human sacrifice«, a da u njima ima osjećaja i da se politički glazbeni aktivizam ne mora svoditi samo na parole, pokazuje također odlična »Palestine«.

Za kraj Ribotov osmijeh i, možda, u pozadini dogovor s organizatorom da dođe opet, jer, doći će sigurno. Ovaj put ne samo da je u Puli na svoj način proslavio Dan nezavisnosti nego i (nekadašnji) Dan borca. Uz to, puni naziv manifestacije je Jazzbina Rebirth, kao podsjetnik na to da se Jazzbina vratila, i to uspješno, prije točno godinu dana, a pokretač i organizator Željko Marković neadvno je prebolio tešku upalu pluća. Živi bili do idućeg događaja, a to je 19. rujna kada dolazi australski The Necks.

Povezane vijesti

• The Messthetics & James Brandon Lewis večeras u dvorištu Rojca
• Na Jazzbini nastupili The Messthetics & James Brandon Lewis
• Trio Eksterminator ‘81: Još jedna uspješno obavljena misija