Nakon uspješnog povratničkog hepeninga sa Stevenom Bernsteinom i Sexmobom, Jazzbina je preksinoć nastavila svoj novi život u dvorištu Rojca jednako uspješnim nastupom The Messtheticsa i Jamesa Brandona Lewisa. Organizator i pokretač Željko Marković još jednom je pokazao da zna koga treba dovesti kako bi zaintrigirao pulsku publiku koja se opet stiskala u dvorištu i pritom uživala.

Idealan izbor

Jer, kako ne bi - bend je ovo koji daje sve od sebe, ne štedi se i to pokazuje u kratkim skladbama u kojima nema mjesta za beskonačna sola. Sve je brzo i ide kao na traci, čak i one sporije stvari koje uspijevaju zadržati dušu i atmosferu, no ipak je ova četvorka najbolja kada je najenergičnija, brza, pogotovo fenomenalni gitarist Anthony Pirog. Da ga netko samo promatra, a ne sluša, pomislio bi da je na nekom rock ili metal koncertu jer toliko je brz i čini se da mu je to na neki način prirodno okruženje i stanje svijesti. Takav je i Lewis koji doslovce »cijedi« svoj saksofon i sebe samog, ulažeći i izvlačeći zadnji atom energije, i upravo njegov saksofon daje poseban štih sporijim pjesmama. Potpuno posvećen onom što radi, trebalo mu je nekih pola sata prije no što se usudio nasmijati jer je ipak bilo teško ostati imun na pozitivnu vibru publike koja je nimalo suzdržano cijelo vrijeme pokazivala oduševljenje. Muzika Lewisa i Messthethticsa je takva da trese, lupa i udara, ali ne u onom eksperimentalnom »teškom« smislu. Ovo su jazz i blues u spoju s rockom i taj spoj preuzima najbolje od sva tri žanra. Ako ste od onih koji ne vole sjediti na koncertima i traže nešto što će ih ponijeti, natjerati da poskakuju, ovo je više nego idealan izbor. Sjajan je to tip koncerta za širu publiku kao i za one koji znaju, primjerice, da su dobro raspoloženi basist Joe Lally i još raspoloženiji bubnjar Brendan Canty koji su došli iz utjecajne posthardcore grupe Fugazi.

- Svirajte nešto od Fugazija!, dobacio im je netko.

- Nećemo. Nisu svi članovi ovdje, uzvratio je nasmiješeni Canty koji je bio zadužen za komunikaciju s publikom.

The Messthetics & James Brandon Lewis bili su u svakom slučaju otkriće za pulsku publiku, barem za one koji ih nisu prije slušali, i sjajno je što smo ih uspjeli vidjeti ovdje. Jazzerski profesionalizam i rockersku energiju odlično su spojili i »detonirali« u dvorištu Rojca, dobivši zauzvrat najbolju moguću podršku publike. Bilo je teško ostati miran na taktove ove četvorke čak i kada su se ponekad približili atmosferi sentiša. Ne čude zato pohvale i nagrade koje su članovi sastava dobili u dosadašnjoj karijeri, no što je najvažnije, takav sastav smo u najboljem izdanju imali prilike vidjeti upravo u Puli. Dobro je, hoćemo još.

(Snimio Željko Marković)

Odlični Puljani

Cijelom doživljaju valja pridružiti i nastup pulskog trija SOUR koji je odličnim instrumentalima, među kojima pogotovo ističem zadnju skladbu, zabavljao publiku dok se auditorij punio. Sastav čine basist Vedran Unukić, bubnjar Fredi Poropat i gitarist Arsen Pliško.

Povezane vijesti

• The Messthetics & James Brandon Lewis večeras u dvorištu Rojca
• O filmovima "Zečji nasip" i "Svi operateri su trenutno zauzeti"
• Oduševljenje i stajaće ovacije za Sudar Percussion Trio na završnici BaRoMus Festivala