Jazzbina Pula vratila se u subotu navečer u Kotač, mali prostor za neočekivano velike stvari, poput koncerta projekta Eksterminator ‘81 koji predvodi Toni Starešinić.

U velikom stilu

Starešinićev treći povratak u Kotač u kratko vrijeme, nakon nastupa s Mangrooveom i Zmaj Orko Starom, bio je opet uspješan, djelomično i zbog sjajne ekipe s kojom je ovaj put došao. Počeli su žestoko, tako su i završili, s dva medleyja s po dvije pjesme. Prvi je bio medley pjesama Mangroovea i smjesta osvojio publiku, da bi se na kraju vratili selekciji grupe Chui, i tako priveli kraju koncert u velikom stilu, kao što je i počeo.

Toni Starešinić (Snimio Mladen Radić)

Između toga našlo se mjesta za neke malo eksperimentalnije zvukove, dugačke skladbe, što je uključivalo promociju pjesama s friško objavljenog albuma.

Zvukovi sintisajzera koji vuču na osamdesete odavno su Starešinićev znak raspoznavanja, kao da to nije dovoljno još i ovaj novi projekt naziva Eksterminator ‘81 što je naziv, ili dio naziva najmanje tri niskobudžetna filma iz tog desetljeća. Ta zarazna, čarobna estetika zvuka koji nekako nađe načina da se stalno iznova uvuče pod kožu onima koji su s njime odrasli jedan je od aduta ovog trija. Drugi su neuništivi Starešinićev entuzijazam koji je vidljiv i u njegovim pokretima i grimasama jer je očito kako uživa, udubljen, zadovoljan svojim djelom dok pogledima komunicira s ostatkom benda i ništa ga ne može izbaciti iz takta. Zna on koju tipku na jednoj od četiri klavijature treba pritisnuti i kako će izaći na kraj s tereminom koji mu je iza leđa. Sve je to savršeno iskoordinirano, ali ne robotski, iako je glazba takva – futuristička, svemirska, spremna za neki SF spektakl ili barem akcijski film. Već to pokazuje što se događa kada je netko ne samo dobar u onom što radi, nego radi to što želi. To se ne može odglumiti, kada se spoje entuzijazam i iskustvo dolazi se do nečeg ovakvog što publika ne može a da ne osjeti. U trenutku više nije važno koliko je ljudi u klubu, oni koji su na pozornici sviraju jer žive za to. Ista situacija je s Andrejom Jakušem, koliko god da je trubu malo neobično vidjeti u ovoj kombinaciji, ali to funkcionira, no u sredini je fantastični "tornado" Janko Novoselić. Ovo je jedan od slučajeva kada nijedna hiperbola nije pretjerivanje, zbilja je sjajan i opet, ne toliko zbog tehnike, koliko zbog pristupa, vidljivog uživanja u tome što radi žestoko, energično, rekli bi Englezi "kao da mu bubnjevi duguju novac", tako da se ne štedi. Uvijek je lijepo vidjeti profesionalce na djelu.

Zaobilaznice

Eksterminatori tako koračaju nekim poznatim stazama koje proširuju, malo skreću s puta ili traže zaobilaznice. Zapravo, oni su kao u nekoj misiji. Dopalo mi se što uspijevaju biti prijemčivi, glazbeno se ne zatvaraju iako je jasno da ih zanima istraživanje novih prostora. Kao što ime benda može sugeriati, oni uništavaju ali zapravo stvaraju. Drugim riječima, znaju u toj želji da ostanu vjerni polazištu i otkriju nove predjele pronaći ravnotežu.

Povezane vijesti

• Klub Kotač otvara se u Rojcu
• Munchies Soundsystem pobjednici ShowClasha
• Kotač "vrti" filmove, muziku, fotografije…