Bit će žestoko, vruće i veselo, najavio je na početku preksinoćnog koncerta Prljavog kazališta u pulskoj Areni Mladen Bodalec. Već je 11 godina prošlo od prvog nastupa Prljavaca u ovom prostoru, doživjeli su oni trvenja unutar benda koja im nisu naštetila te su samo pokazala da Prljavo kazalište kao brand funkcionira samo ako su Jajo, Bodalec i Kex za kormilom kao udarni ešalon ovog inače prilično kompaktnog sastava. Zna se tko je tu glavni, ali inače svi dobiju svoj zasluženi dio pod svjetlima reflektora i djeluju kao vrlo povezana ekipa.
Nije bilo sumnje da će povratak u Pulu proći odlično, pogotovo nakon uspješnog nastupa u Cave Romane u Vinkuranu prije koju godinu. I dalje imaju fanove, a njihovi hitovi ne gube na sjaju unatoč patini vremena koja ih prekriva. Zapravo, taj prolazak vremena im samo daje dodatnu dozu privlačnosti i šarma jer su se ljudima zavukli u uho. Kada dolazite na koncert Prljavog kazališta, znate da neće otići zakinuti za neke od pjesama i znate da ćete dobiti priliku jasno i glasno ponoviti koje su boje bile Marinine oči.
Nakon naklona na početku Prljavci otvaraju koncert sa setom žestica da razdrmaju publiku i podsjete da ima snage u njima. »Ne zovi mama doktora«, »Crno-bijeli svijet« i »Pisma ljubavna« tu su i da najave zabavu koja slijedi i podsjete da Bodalec savršeno može otpjevati (i) pjesme koje je pjevao Davorin Bogović, ako je uopće ikad bilo sumnje u to. Nažalost, taj brzi dio jednako brzo se usmjeri prema laganicama, jer izgleda da publika preferira balade. Nema veze, nadoknadit će kasnije, a najvažnije da ne zaboravljaju na popis staviti »Dobar vjetar u leđa«, sjajnu stvar s albuma »Korak do sna« i meni osobno njihovu najdražu pjesmu.
»Ma kog me Boga za tebe pitaju« prva je od pjesama koja privlači kompletnu publiku da se pridruži, dok »Korak po korak« malo vraća bend u veću brzinu. Jasenko Houra Jajo, kormilar i kapetan ovog broda, šali se na račun dvojca koji je zatečen u izvanbračnoj aferi na koncertu Coldplaya, pa i oni uključuju svoje kamere i usmjeravaju ih k tribinama i snimaju publiku, doduše ne iz tolike blizine kao na onom koncertu Coldplaya. Za sada nije poznato je li i tu netko zatečen u nekoj izvanbračnoj avanturici, ali i da je, koga briga.
Jajo i Damir Lipošek Kex preuzimaju vodstvo, dok se Bodalec povlači sa scene. Red je da Jajo podsjeti da može pjevati, ali uostalom, kakav je to koncert Prljavog kazališta na kojem nema »Heroja ulice« ili »Ako tražiš nekoga«?
- Ne znam tko će to moći izdržati do kraja, mi sigurno nećemo, šali se Jajo dok održava publiku na laganoj vatrici u akustičnom setu od nekih pet pjesama. Bodalec se vraća u budućnost sa »Starim navikama«, jednom od friškijih pjesama po kojoj je nazvana i ova turneja i publika ju izvrsno prihvaća. Izgleda da nije sve samo u starim hitovima, no očekivano prava euforija nastaje kada na red dolazi »Mojoj majci«, poznatija kao »Ruža hrvatska«. Pali se nekoliko baklji koje su nekako prošvercane u parter i širi se par hrvatskih zastava. Publika je u ekstazi i iz sveg glasa pjeva refren i pjevala bi ga cijelu noć, no to ujedno najavljuje i početak završnog čina očito temeljito pripremljenog i osmišljenog nastupa. »Sve je lako kad si mlad« vraća koncertnu sinusoidu na početak, nakon sredine ispunjene laganicama opet je vrijeme da publika i izvođači malo skaču, sve dok ih ne izdaju koljena. »Previše suza u mom pivu« tu je da bi opet publici dala još malo oduška i »spalila« višak njenog adrenalina u zborskom pjevanju, slično kao i »Zaustavite Zemlju« kojom se podiže rampa na službenom dijelu repertoara, iako, kao što već rekoh na početku, jasno je da bend neće otići iz Vespazijanovog amfiteatra prije no što iskoristi sve svoje adute.
Završni dio kreće s emotivnom »Oprostio mi Bog«, no onda opet punom snagom kreće se u »Kiše jesenje«. Jajo još jednom najavljuje, moglo bi se reći čak i da upozorava, publiku da slijedi još jedna brza, da žene skinu štikle i zaplešu, no prije toga motivira publiku da svoj jasan i glasan zahtjev upute bubnjaru Marku Lazariću. Ajde, svi znaju zašto su došli ovdje... Konačno na red dolazi i »rock potresujka« »Mi plešemo« i svatko tko može (čak iako ne zna) plesati, sada poskakuje, trese se i đuska, kako god zna. Ipak, ostala je još ta jedna, možda stvarna, možda nestvarna djevojka »Marina« zbog koje je publika u Areni najglasnija te večeri, između ostalog jer zna da je kraj jako blizu pa valja iskoristiti priliku. Bodalec im zahvaljuje i poziva da im se još jednom pridruže. Svaka koncertna priča traži svoj vrhunac.
Nakon što članovi benda skinu svoje instrumente, bend dolazi na posljednji naklon dok iz zvučnika trešti »Zbogom dame, zbogom prijatelji«. Ako nekom još nije jasno. Jajo s Polaroidom fotografira publiku i dijeli fotke, nakon što je cijele večeri dijelio boce vode. Valjda neki deal sa sponzorima. Bilo kako bilo, prvih pedesetak godina karijere je iza njih...