Poznati talijanski pjevač Al Bano Carrisi nastupit će 9. kolovoza u Malom rimskom kazalištu s čuvenom violončelisticom Anom Rucner. Bio je to povod za razgovor sa slavnim pjevačem koji ima mnoštvo obožavatelja u Istri.

Hrvatska kao drugi dom

S Hrvatskom ste povezani na poseban način, budući da ste "hrvatski tast". Zasigurno s posebnom radošću pristupate koncertu u Puli?

- Hrvatska za mene nije strana zemlja, ona je gotovo moj drugi dom. Kao čovjek koji je s Hrvatskom povezan i obiteljski, kako ste rekli "hrvatski sam tast", ovdje se uvijek osjećam prihvaćeno s iskrenom, pravom ljubavlju koju nosim u srcu. U Puli ćemo, zajedno s izvanrednom Anom Rucner, izvesti koncert pun emocija, uz velike uspješnice koje publika voli već desetljećima, ali i nešto intimnije, glazbeno profinjenije trenutke. Malo rimsko kazalište mjesto je puno povijesti i posebne čarolije, a pjevati ondje bit će spoj Jadrana i Mediterana.

Puno je puta rečeno da snaga Vašega glasa bi bila izvrsna i za operna ostvarenja. Jeste li razmišljali tijekom godina da se tome posvetite?

- Opera me oduvijek fascinirala. Talijanski glas, talijanski način pjevanja, dijelom je rođen upravo iz te tradicije. Mnogo su mi puta rekli, "Al Bano, trebao bi pjevati operu." Na neki sam joj se način i približio, kroz učenje, interpretacije važnih skladbi te albume "Concerto Classico" i "Carrisi Canta Caruso". Međutim moja je sudbina bila popularna, zabavna glazba, ona koja izravno dolazi do srca ljudi. Ipak, ljubav prema Verdiju, Pucciniju i velikanima iz svijeta glazbe zauvijek će ostati u mojoj duši.

Zahvalnost i odlučnost

Početci bavljenja glazbom nisu bili laki, no uspjeli ste stvoriti sjajnu karijeru.

- Počeci su bili iznimno teški. Iz Cellina San Marca otišao sam s kovčegom punim snova i s vrlo malo novca u džepu. Radio sam razne poslove, kao soboslikar, konobar, mehaničar, sve to uz mnoga odricanja. No, imao sam apsolutnu vjeru u glazbu i u svoj glas. Kada u nešto istinski vjerujete, život vam prije ili kasnije otvori vrata. Kroz ta sam vrata prošao sa zahvalnošću i odlučnošću, i tako ću nastaviti dok god živim.

Na početku karijere snimili ste nekoliko glazbenih filmova koji su obilježili također jedno razdoblje Vašeg stvaralaštva.

- Da, film je bio predivno iskustvo. Snimio sam ih tijekom godina gdje je suživot glazbe i filma bio snažan, a što se upravo reflektiralo u to doba. Iz tog razdoblja čuvam prekrasne uspomene: bilo je tu uloženo puno energije, svojevrsna lakoća u kreiranju tih projekata, ali i rad, naučio sam nove stvari, a sve to uz izravan kontakt s mladom publikom. Ipak, glazba je uvijek bila moja prva i najveća ljubav.

Pjevali ste pred papama, državnicima, kraljevima. Pamtite li neku posebnu epizodu?

- Imao sam čast pjevati pred papama, predsjednicima, kraljevima i državnicima, ali svaki koncert ima svoju dušu. Među najemotivnijima svakako su bili nastupi pred papom Ivanom Pavlom II., što je za mene bio izniman dar, ispunjen duhovnošću i ljudskošću. U tim sam trenucima osjećao da glazba pripada Bogu, da doista postaje most između naroda i duša.

Al Bano (Snimio Nikola Knežević)

Posebno je emotivna bila i Vaša turneja realizirana recentno, kada ste ponovno, nakon godina, zapjevali s Rominom Power, a Vaši dueti iz osamdesetih godina bili su poznati u cijelom svijetu.

- S Rominom sam proživio nešto jedinstveno. Naše su pjesme prelazile, i još uvijek prelaze, generacije i kontinente. Povratak na pozornicu nakon toliko godina bio je emotivan ne samo za nas, nego prije svega za publiku koja nikada nije prestala sanjati. Kada pjevamo naše hitove "Felicità" ili "Sharazan", u očima posjetitelja vidim sjećanja, nostalgiju, ali i veliku radost. To je nešto posebno, jedna rijetka čarolija.

Također, vrlo emotivan bio je Vaš nastup u pozatoj nedjeljnoj tv-emisiji "Domenica in" koju je vodio Pippo Baudo tijekom Zaljevskog rata, kada je objavljena vijest da je oslobođen talijanski pilot, a Vi ste zapjevali s Rominom upravo "Felicità".

- Bio je to nezaboravan trenutak. Glazba se tada ispreplela s poviješću i emocijom cijele zemlje. Kada je stigla vijest o oslobađanju talijanskog pilota tijekom Zaljevskog rata, a mi smo zapjevali "Felicità", stvorila se atmosfera koja se ne zaboravlja. U tom trenutku ta je pjesma postala simbol nade i zajedničke radosti. Takve stvari zauvijek ostaju u pamćenju.

Energiju daje publika

Mjesto Vašeg nadahnuća je rodni Cellino San Marco.

- Apsolutno. Cellino San Marco moj je korijen, kao i moje utočište, ujedno i moja energija, snaga, te moje gnijezdo. Među vinogradima, maslinicima i tišinom sela ponovno pronalazim sebe. Zemlja nas mnogočemu uči: strpljenju, poštovanju, poniznosti i žrtvi. Ondje se rađaju ideje, melodije i nadahnuće. Kada se vratim kući, ponovno dodirnem jednu od velikih životnih istina.

Iako je "Felicità" Vaša najpoznatija pjesma, pobjeda sa Sanrema u osamdesetim bila je s "Ci sarà".

- "Felicità" je postala univerzalna himna, nešto što danas pripada velikom dijelu čovječanstva. Ali pobjeda na Sanremu 1984. s pjesmom "Ci sarà" označila je veliko zadovoljstvo jer ima posebnu evokativnu, lirsku snagu. Sanremo je svakako važna etapa u karijeri svakog talijanskog umjetnika, a ta pobjeda ostaje jedan od najljepših trenutaka mog umjetničkog života.

Kako i dalje crpite energiju za Vaše brojne nastupe?

- Energiju mi daje publika. Kada izađem na pozornicu i osjetim ljubav ljudi, zaboravim umor i vrijeme koje prolazi. Nastojim živjeti zdravo, u dodiru s prirodom, dobro se hraniti i mnogo raditi. Glas je dar, ali taj dar treba poštovati i svakodnevno vježbati.

Projekti, planovi?

- Dok god mi Bog bude davao glas i snagu, nastavit ću pjevati. Imam još mnogo projekata, novih koncerata, novih pjesama i, prije svega, veliku želju susretati publiku. Glazba nije samo posao: ona je misija, način da se emocije daju i primaju. I dalje se osjećam kao mladić s mnogo snova pred sobom i s velikom željom da ih pretvorim u stvarnost.

Povezane vijesti

• Razgovor s iznimnom umjetnicom koja sutra navečer nastupa u Malom rimskom kazalištu
• Talijanska zvijezda ponovno u Hrvatskoj!
• FOTOGALERIJA / Božo Vrećo raspjevao Pulu: Publika u kazalištu na nogama od prve note