Slovenska grupa Borghesia koju su 1981. osnovali Puljani Aldo Ivančić i Dario Seraval objavila je remasterirano LP izdanje albuma prvijenca »Ljubav je hladnija od smrti«. Sastav djeluje, uz višegodišnju pauzu, do danas, te je ostavio trag kako na jugoslavenskoj, tako i na svjetskoj glazbenoj sceni. »Ljubav je hladnija od smrti« prvi je album benda (nakon dvije audio kasete u izdanju Galerije Škuc) objavljen i za izdavačku kuću FV u koprodukciji s talijanskom izdavačkom kućom Toto alle prese coi dischi. Album je 2010. objavila i američka izdavačka kuća Dark Entries, a ove godine, i kao raritetno izdanje u obliku audio kasete, slovačka izdavačka kuća 4MG.

Kao reakcija na događaje u Gazi, nedavno je objavljen singl »Gaza Youth Manifesto« koji se ne može čuti ni na jednoj od vodećih digitalnih streaming platformi. »Gaza Youth’s Manifesto For Change« napisala je grupa studenata pod nazivom »Gaza Youth Breaks Out« 2011. godine, a objavljen je u britanskom The Guardianu. Dvije godine kasnije Borghesia je uglazbila manifest i objavila ga u obliku pjesme »194«, a godinu dana kasnije objavljena je i na studijskom albumu »And Men Created God«. Nova verzija pjesme, ovaj put nazvana »Gaza Youth Manifesto« ponovni je pokušaj skretanja pažnje na ono što se danas događa u Gazi. Vokalni dio pjesme izveli su Irena Tomažin i Dario Seraval, a Ivančič potpisuje glazbu, aranžman, miks i produkciju. Nikola Sekulović svirao je bas liniju na gitari, a Vitja Balžalorsky električnu gitaru.

(Foto: Andraz Muljavec)

Zanimljivo je da, dok se svi svrstavaju u jedan ili drugi tabor, i to još prije početka recentnih sukoba, mladi u ovoj pjesmi su neutralni, odnosno iznose jedno svoje gledište koje je (vjerojatno) u manjini. Kako je bilo opet objaviti debi album, zašto je »Gaza Youth Manifesto« cenzuriran i kako to da je opet aktualan, ispričao nam je Ivančić.

Album bi bio drukčiji

Četrdeset godina poslije, vaš album prvijenac opet je objavljen, remasteriran. Biste li još nešto promijenili na albumu da ga danas snimate?

- Da danas snimamo album, bio bi potpuno drukčiji. Promijenila se tehnologija, proces snimanja glazbe. Promijenili smo državu, valutu, turiste koji nas posjećuju. Svaka glazba odražava duh vremena i mislim da je stara ploča zorno portretirala duh vremena 80-ih godina. Tekstualno bi ostao isti, jer mislim da su teme kojima se bavi ploča vječne. Danas je glazba izgubila tu inovativnu notu koju je imala u 20. stoljeću i treba s tom spoznajom pristupiti radu.

Koje je to svjetlo koje je netko ugasio o kojem pjevate na jednoj pjesmi? Što je ono predstavljalo tada, a što bi moglo predstavljati danas?

- Naslov se referira na pjesmu o režimima lijevih, desnih, crvenih, crnih, demokratskih i autoritarnih, koji manipuliranju istinom i medijskim konstruktima. Danas mi se taj tekst čini još aktualniji nakon rata u Jugoslaviji, trenutnog rata u Ukrajini i očito vječnog rata na Bliskom istoku, pored ostalih sukoba po cijelom svijetu i porasta nedemokratskih režima. Civilno društvo mora stalno imati na oku birokratske političke strukture koje se vrlo brzo mogu izmaknuti kontroli i stvoriti nedemokratske paralelne svjetove prožete nepotizmom i korupcijom. Jedan od načina kako izbjeći tu klopku je uvođenje neposredne demokracije i ograničenog mandata člana parlamenta jednokratno na 4 godine, bez ponovnog izbora. Time se praktično ukida posao političara. Biti član Sabora ne smije biti posao, već čast. Neposredna demokracija uključuje internet i referendum kao instrumente, da ljudi direktno odlučuju o važnim stvarima u državi.

(Foto: Andraz Muljavec)

Život je kratak

Kakvi su to vriskovi u pozadini pjesme »On«? Tako bi vjerojatno zvučao netko tko bi bio podvrgnut torturi?

- Hahaha. To je snimak krika Darija na walkmanu i onda reproduciran s walkmana uz fast forward, rewind postupkom. U tom smislu je walkman upotrijebljen kao analogni sampler. Dobar primjer upotrebe te cut up tehnike su The Beatles iz 1966 i njihov komad »Tomorrow Never Knows« ili super ploča »My life in the Bush of Ghost« koju potpisuju Brian Eno i David Byrne. Toplo preporučujem.

Postoji li još neki album koji biste voljeli vidjeti u novoj, poboljšanoj verziji, još neki na koji ste posebno ponosni?

- Osobno su mi sve ploče koje smo napravili ostale u dobrom sjećanju. Lani je Matrix Records ponovno izdao ploču ‘’Ogolelo Mesto’’ iz 1987. i sve prodao. Možda jednog dana izađe box set sa svim pločama.

Kakvo je stanje na slovenskoj sceni danas? Što se najviše promijenilo od vremena kada ste počeli?

- Sviđa mi se to što rade Širom, Andrej Fon (Olfamož, Olfa moštvo...), pa Mrfy. Nisam prisutan na društvenim mrežama i radije provodim vrijeme radeći u studiju. Život je kratak i htio bih još puno toga napraviti.

Na rubu cenzure

Planirate li u skorije vrijeme opet nešto novo ili mislite da ste rekli sve što ste imali? Pitam i zbog toga jer iza vas je dvadesetak albuma, ako dobro brojim?

- Već neko vrijeme imamo spreman novi album cover verzija ‘’Infidels’’ i čekamo dozvole za koristiti materijal. Ove godine mislim početi s radom na albumu na čakavskom. Nešto potpuno drukčije. O tom potom. Jedva čekam! Zatim krećem s novom, petom pločom - eksperimentalnijim projektom Bast. Četvrta ploča izlazi ove godine. Uskoro će biti predstavljen i novi projekt Vrata, cover projekt s vrlo eklektičnim zvukom i osebujnim pjevačem. Nekakav hommage zlatnim prošlim vremenima s naglaskom na Yu pop-rock scenu. Da ne zaboravim i novu obradu »Nema Nade, Nema Straha« posvećenu Ukrajini.

(Foto: Andraz Muljavec)

Jeste li zbilja iznenađeni cenzuriranjem »Gaza Youth Manifesta«? Ipak se u pjesmi upućuje jedno jasno i vrlo gnjevno i glasno »fuck you« Ujedinjenim narodima, Hamasu, Izraelu, SAD-u i kome sve ne, a to teško da može olako proći, bez obzira na sve druge poruke?

- Cijeli naš rad u ta četiri desetljeća rada je na rubu cenzure. Vjerujemo u slobodu izražavanja i u civilno društvo. Još u vrijeme socijalizma smo našu ploču »Njihovi zakoni, naši životi« posvetili nevladinim gibanjima. Pjesma »Gaza« je izašla na američkom albumu »And men created God« za Metropolis rec. 2014. godine pod naslovom ‘’194’’ jer pod tim brojem je Palestina postala članica UN-a. Ovaj tekst studenata iz Gaze mi se čini jedna od najboljih analiza stanja na Bliskom istoku baš zbog toga što je nastala insajderski iz pozicije malog čovjeka, koji je žrtva svih »velikih« ideologija.

To je manifest iz 2011. Je li se već tada moglo predvidjeti da će doći do ovog što se događa u Gazi?

- S obzirom na situaciju koja se već osam desetljeća ponavlja, bojim se da će i u sljedećem stoljeću ljudi sudjelovati u tom konfliktu.

Čudne granice

Biste li to mogli usporediti s onim što se događalo na području bivše države, gdje nakon ratova obično slijede razdoblja pomirenja u čemu upravo dio mladih igra značajnu ulogu?

- Današnja omladina ne zna ništa o bivšoj državi. Meni su uvijek bile čudne te granice između država. Nadam se, da ćemo svi biti čim prije u EU, koja nije idealna ali je trenutno najbolje što svijet može ponuditi. Nacionalizmi nisu nikad ponudili rješenje, već samo produbljuju konflikte.

(Foto: Sašo Radej)

Što je s ekipom koja je napisala manifest, čujete li se s njima, jesu li živi, zdravi? Ima li u njima nade?

- Nažalost nismo se čuli i nadam se da su živi kao i mladić iz St. Petersburga koji je u Rusiji prije 5 godina izdao našu drugu kazetu ‘’Clones’’ i ne javlja se nakon što je počeo rat u Ukrajini. Nadam se da je živ i da nije u zatvoru.

Kako bi »Gaza Youth Manifesto« zvučao danas, da ga ista ekipa ponovo napiše? Što mislite kako bi zvučao da ga napišu mladi u Izraelu, Ukrajini ili Rusiji?

- Mislim, da bi se mladi trebali još više angažirati u projektima civilnog društva i otrgnuti vlast koruptivnoj politici, prije svega u lokalnoj zajednici. Jako cijenim rad ljudi u zajednicama kao što je Društveni centar Rojc u Puli. Svatko treba početi s promjenama od sebe samog, kao što je rekao Gandhi: »Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu«.

Povezane vijesti

• BORGHESIA NAKON 29 GODINA OPET U PULI Aldo Ivančič: Zgrožen sam kapitulacijom ljevice
• Borghesia se vratila kući!
• U petak otvorenje izložbe Borghesije i Andraža Muljavca