Parni valjak (snimio Dejan ŠTIFANIĆ)
Nekim bendovima treba vremena da se oporave, izađu iz krize, pogotovo kada ih prerano
napusti njihov pjevač, odnosno frontman i zaštitni znak, kao što je to Aki Rahimovski bio u Parnom valjku. U spomenutom bendu međutim nisu se prepustili samosaželjenju već su ukratko vrijeme okrenuli novu „stranicu dnevnika“, s novim pjevačem Igorom Drvenkarom,možda iz razloga da vide kako će publika prihvatiti novi početak makar i uz stare, svima drage priče. Tako je bilo sinoć na pulskom Kaštelu koji je godinu dana nakon velikog koncerta „Dovoljno je reći... Aki“ u pulskoj Areni, slavni bend dočekao ispunjen doposljednjeg mjesta s publikom spremnom da nastavi tamo gdje su svi zajedno stali.
Možda je bilo nekih dvojbi zašto je od svih mogućih kombinacija za mjesto pred glavnim
mikrofonom odabran baš Drvenkar, a ne netko od pjevača koji su nastupili na oproštajnom koncertu, no Hus, Bero, Dado, Preksi i Brk nakon svih ovih godina znaju što rade i znaju što im treba. Uostalom, kao što se vidi, stara ekipa s instrumentima je još uvijek tu, uključujući Kristinu i Anu za pratećim vokalima, to je i dalje zvuk Parnog valjka, onaj najautentičniji.
Drvenkar, koji izgleda još jedini nema svoj službeni nadimak, ima nešto od Akija u pjevanju, ali donosi i nešto svoje, čini mi se kao da mu je glas nešto malo dublji nego Akijev te uči i kako se ponašati na pozornici.
Publika je novu postavu Valjka odmah prigrlila i sve je bilo preksinoć baš kako treba s
pjesmama koje bi očekivali da će izvesti, bez puno kalkuliranja, išlo se na najbolje i
najpoznatije hitove premda ima ovdje previše toga da bi se moglo servirati u jednu večer.
Mladi pjevač koji zna zasvirati usnu harmoniku i gitaru dobro se uklopio iako ćemo tek za
koji mjesec, možda za godinu dana vidjeti koliko se još izvještio kroz nastupe i snimanja u
studiju. Do tada će vjerojatno biti spreman i novi album te će se set lista upotpuniti još
kojom novom pjesmom, a možda će pasti dogovor i za povratak u pulski amfiteatar. Kao što kaže pjesma „šteta bi bilo da propadne stvar“ jer Valjak se i dalje samouvjereno kotrlja, kreće u novi život, s publikom koja ih je spremna slušati, dići ruke u zrak, zapjevati naglas i uživati.