Grupa Elemental vraća se u Pulu i to večeras u njima i publici dobro poznato okruženje dvorišta Povijesnog i pomorskog muzeja Istre na Kaštelu. Ovaj put nastupaju u sklopu 4. Open Season Festa nakon riječke grupe Jonathan, a prije Disca Incognita. Vrata se večeras otvaraju u 20.30, Jonathan nastupa u 21 sat, a Elemental je na redu u 22.30.

Elemental je na sceni već 25 godina i odavno se etablirao kao jedan od najbolji hrvatskih grupa, a pulski koncert bit će im još jedna prilika da ovu značajnu godišnjicu obilježe i svoju kvalitetu dokažu. Istovremeno prilika da se kroz razgovor malo osvrnemo na ovo dugo, ali u slučaju benda i prilično uspješno razdoblje što najbolje dvojac koji bend predvodi, a to su Luka Tralić Shot i Mirela Priselac Remi.

- Jeste li očekivali da ćete izdržati ovoliko dugo?

Remi: Kad radiš nešto što voliš, onda ne brojiš dane i godine kao zrnca pijeska, nego nastojiš nastaviti raditi to i na tome što te ispunjava. Dvadeset i pet godina i nije tako dugo, ako je ljubav u pitanju, zar ne? Počeli smo kao tinejdžeri, u tinejdžersko adolescentskim godinama smo formirali bend i odrasli zajedno. Očekivanja nije bilo, samo rad, sreća i puno, puno dobrih zajedničkih trenutaka.

- Koji bi bio motiv bendu poput vas da se održi 25 godina na sceni?

Remi: Mislim da je motiv svakog umjetnika isti – a to je da se izrazi i da stvara. U mojoj glavi, to bi trebao biti apsolutno primarni motiv i poriv koji stoji iza bilo kojeg umjetničkog djelovanja. To je ona neuhvatljiva sila koja te tjera da pišeš, da komponiraš, odlaziš na probe i muziciraš, odlaziš u studio i sviraš na pozornicama, prezentirajući svoj rad publici. Još kad se sve to odvija uz druge muzičare s kojima radiš, a koji te razumiju i dijele tvoj sustav vrijednosti, uživaš.

- Koliko su između vas dvoje česte razmjene argumenata, da ne kažem svađe, kada se radi o stvaralačkom procesu?

Shot: Pa treba znati razdvojiti što je svađa a što prepirka. Prepirki ima uvijek među svima nama. Sedmero nas je i naravno da se dogodi da su nečije ideje u suprotnosti s nečijim drugim. Ali razumni smo i znamo da to ne vodi nikamo ako se pretjerano zakrvimo. Zato uglavnom sve brzo riješimo. A pravih svađa stvarno nije bilo. Možda koja u svih ovih 25 godina, ali eto tu smo – nismo se razišli!

- Iako ste vas dvoje zaštitni znakovi Elementala, s vama su u bendu vrsni glazbenici od kojih neki imaju i svoje glazbene projekte, no kakav je odnos snaga kada se radi o stvaranju pjesama, koliki je utjecaj pojedinih članova?

Shot: Ako je netko prepoznatljivije lice u javnosti, ne znači da ima privilegirani status u bendu. Tako je to s nama. Kada smo na probi, kada radimo nešto, onda je svačiji argument dovoljan i nema onih koji mogu preglasati druge. Svi smo ravnopravni potpuno. Princip nam je da dok god se većini u bendu sviđa to što radimo tada nastavljamo, a kada dovršimo pjesmu u potpunosti onda se ona iza nje moraju apsolutno svi stati kako bi ta pjesma ikada doživjela da bude objavljena. Svi podjednako radimo i zato svi moramo stajati iza toga što napravimo.

- Osjećate li se danas ispunjeno, ne samo kao glazbenici?

Remi: Ono što vidite od nas na pozornici ili "iščitate" kroz naše pjesme, to je ono što smo mi, to je tkivo od kojeg smo izgrađeni. Naravno da ima perioda tijekom kojih ti život postavi prepreke, ali mi smo borci, u profesionalnom i privatnom životu. I podržavamo jedni druge, jer nismo samo kolege već i prijatelji. Tako da, odgovor na pitanje o osjećaju ispunjenosti bio bi "apsolutno da". Imamo priliku baviti se najboljim poslom na svijetu, a da nas pritom publika prepoznaje i validira. Ako to nije razlog za sreću i ispunjenost, ne znam što jest.

- Meni je vaša najdraža pjesma bila i ostala "Iz dana u dan", no jesu li neka predviđanja iz nje, poput onog "koliko nisko idemo, može li uopće niže", u vašem slučaju bila malo pretjerana? Uostalom, ne biste bili tu gdje jeste da je sve bilo tako crno, zar ne? Iako ne kažem da u toj pjesmi nema konstatacija koje su i dalje vrlo aktualne, naprotiv.

Shot: Ta je pjesma napisana još davne 2002. a objavljena je na albumu "Male stvari" 2004. godine. Želio bih da se dogodilo da nakon toliko vremena postane irelevantna, ali nažalost još je uvijek taj tekst previše blizak današnjim vremenima. A je li nešto pretjerano ili ne – to je uvijek u ušima onoga tko sluša taj tekst. Oni koji su zadovoljni s ovim kako je danas sigurno smatraju da je taj tekst pretjeran. Ali ima i drugih…

- Koliko se svih ovih godina promijenio svijet oko vas, a koliko ste se promijenili vi?

Remi: Već sam spomenula da smo formirali bend u adolescentskim godinama, tako da bi bilo smiješno očekivati da se nismo uopće promijenili! Odrasli smo jedni uz druge, utjecali jedni na druge i držali si leđa. Svaki naš album novo je iskustvo i zapravo, uvijek smo nastojali albume i singlove stvarati bez da liče na one prethodne. Tako da je nama promjena zapravo konstantna. Što se tiče svijeta oko nas, mislim da ima područja gdje se nismo pomaknuli s mrtve točke (na primjer, već desetljećima biramo iste stranke i političare na vlast), a s druge strane, digitalna evolucija odvela nas je u neke nove visine koje je jako interesantno promatrati kao laik.

- Jeste li se nakon svega pomirili sa sudbinom? Opet, ne mislim samo kao autori pjesama i izvođači, nego općenito?

Shot: Ne vjerujem u ezoteriju tako da mi je nepoznat koncept pomirenja sa sudbinom. Zato ti stvarno ne znam odgovoriti na ovo pitanje.

- Čini mi se (možda i griješim) kao da zadnjih godina malo više pjevate o ljubavi?

Remi: Uvijek smo nastojali stvarati albume koji su tematski uravnoteženi, kako bismo svojim slušateljima ponudili nešto u čemu će se pronaći. Elemental vrlo rijetko o ljubavi progovara na "klasičan" način, ali je fakt da o njoj govorimo kroz svih osam studijskih albuma. Ono što obično u javnosti odjekne glasnije su angažirane pjesme jer se malo bendova i izvođača usuđuje progovoriti o društvenim temama, dok o ljubavi pjevaju gotovo svi. No, mi o intrinzičnom svijetu, a u to spada i promišljanje o ljubavi, pišemo od 2000.

- Ipak, vaše pjesme ne bi bile to što jesu, tako karakteristične, da nema te fine ironije. Tko je veći cinik, Shot ili Remi, a tko je veći emotivac, ili čak romantik? Što je kome u životu važnije?

Shot: Mislim da se te uloge među nama stalno mijenjaju! Od situacije do situacije je to. Poznajemo se predobro međusobno pa nema skrivanja. Ako je neka emotivna situacija to i pokažemo. I onda jedni druge dižemo ili spuštamo. To je takva dinamika među nama već godinama. Bend ti je kao obitelj i sve se zna. Svatko ima svoje neke prioritete, ali međusobno si ih ne namećemo. Ali zato si možemo dopustiti da u jednom trenutku budemo najbrutalniji cinici i sve okrenemo na ruglo a u drugom da smo fragilni i nesigurni. Stalno se to mijenja.

Povezane vijesti

• Event industrija od hrvatske Vlade i Stožera traži hitan plan otvaranja: Na izdisaju smo - zabranjen nam je rad već godinu dana, A VLADA NAM NIJE DALA NI KUNU
• Elemental i Jonathan 10. lipnja na pulskom Kaštelu
• Večeras nastupaju Kries, Veja i Ether, a sutra Elemental i Jonathan