VOLPIJA NEDALEKO OD BUJA

U zelenom kutku sjeverozapadne Istre u stoljetnom zdanju postoji MJESTO ČISTOG HEDONIZMA

| Autor: Gordana ČALIĆ ŠVERKO
(Snimili Gordana Čalić Šverko i Neven Jurak)

(Snimili Gordana Čalić Šverko i Neven Jurak)


Zadovoljni gosti njihova su svakodnevna misija, pa ne čude komentari koje im zauzvrat ostavljaju na društvenim mrežama. "Predivno! Čisti hedonizam. Hvala vam što postojite!" I doista, teško je ostati ravnodušan pred strašću kojom supružnici Ana Gergorić i Marko Prodan pristupaju svojoj novoj gastronomskoj akviziciji u zelenoj oazi sjeverozapadne Istre.

foto

Konoba La Parenzana u mjestu Volpija (Snimila Gordana Čalić Šverko)

Konobu La Parenzana, u mjestu Volpija nedaleko od Buja, u sklopu malog istoimenog obiteljskog B&B hotela kojeg vode Markov brat, Goran Prodan i njegov poslovni partner Alen Auguštin, Ana i Marko preuzeli su u ožujku prošle godine. Na samom početku zakočila ih je pandemija koronavirusa no kada su nakon dvomjesečne pauze nastavili s radom ipak su uspjeli uhvatiti korak, a proljetni mjeseci ove godine, posebice ovi lipanjski dani kada se polako osjećaju rezultati popuštanja epidemioloških mjera, daju im nadu da ih čeka dugo, toplo i radno ljeto.

Sezonalnost i autohtone domaće i svježe namirnice glavni su aduti Anine kuhinje. Divlje šparoge intenzivnog okusa, inače vjesnik proljeća u gastronomiji, još se uvijek mogu naći na meniju. Krenula je sezona lisički, uskoro će i vrganja. Upravo je službeno započela sezona crnog ljetnog tartufa, afrodizijačke gljive koja je u svakoj kombinaciji pravi gastronomski užitak. Ususret ljetu pravo je vrijeme za carpaccio od tikvica na rukoli, oplemenjen ricottom, parmezanom i pinjolima kao lagani ručak ili osvježavajuće predjelo. Sve što se lokalno proizvodi u okruženju to se plasira na tanjuru, pojašnjavaju svoju gastro filozofiju u La Parenzani gdje će goste obavezno počastiti pićem dobrodošlice, pjenušcem ili domaćim žesticama, pomalo neobično, ali čak i kavom.

foto

Goveđi jezik sporo kuhan i zapečen na grilu - Robert Marenjak (Snimila Gordana Čalić Šverko)

Njihova kuhinja je mediteranska, bazira se na domaćim i svježim namirnicama iz okolnih OPG-ova, suhomesnatim proizvodima, mesu, povrću, sirevima… Svakodnevno idu po svježu ribu, domaća jaja nabavljaju na selu. Hrana je pripremljena na tradicionalan, ali rafiniran način. Okusi su zaokruženi istarskim maslinovim uljima i vinima. U ponudi je preko dvadeset vrsta maslinovog ulja i osamdesetak vrsta vina. Sami rade svu tjesteninu na tradicionalan istarski način: pljukance, raviole, rezance, fuže, pasutice, šurlice, fideline, domaći kruh i slastice. Sami pripremaju umake i temeljce. Imaju i vrt sa začinskim biljem. Ana kaže kako je protiv njenog uvjerenja da kupuju gotov umak ili slasticu. Važno je da je namirnica svježa i što kvalitetnija.

- Šparoge pripremamo s domaćim tagliatellama i kvarnerskim škampom. Goveđi jezik kuhamo šest sati, potom ga obradimo, zapečemo na grilu i poslužimo s tartarom od svježih kvarnerskih škampa i ukiseljenim rotkvicama. Tartufe pripremamo s tjesteninom, s biftekom, s fileom brancina. Sami mijesimo domaće raviole s tartufima. Lisičke samo kratko okrenemo na grilu i serviramo s malo rukole, parmezana i maslinovog ulja. Pravi su nam hit domaći pljukanci s gamberima i pestom od pistacije. Skutu nabavljam u jednom OPG-u kod Brtonigle, doslovno dva brda dalje od nas i poslužujem kao desert s pinjolima, timijanom i medljikovcem, šumskim medom koji se dobiva iz medne rose, a ne iz cvjetnog nektara i koju izlučuju biljni insekti, nabrojat će Ana.

foto

(Snimio Neven Jurak)

Ana je u Ljubljani studirala stomatologiju, završila je dizajn. Po povratku sa studija na svojoj je facebook stranici objavljivala recepte i fotografije svojih jela što je bilo odlično prihvaćeno pa ju je, priča Marko, obiteljski prijatelj pozvao da radi kod njega.

- Razgovarali smo o tome, znam da je to njena strast i rekao sam da ću je podržati koliko god mogu. No zatrudnjela je, dobili smo kćerkicu Iskru pa nije mogla raditi dalje tim intenzitetom. U međuvremenu je 2017. godine moj brat preuzeo hotel i restoran La Parenzana, ovo mu je peta sezona i Ana je povremeno pomagala prvo na recepciji pa u kuhinji i budući je moj brat teško dolazio do osoblja u kuhinji, Ana je prije tri sezone preuzela sama kuhinju da bi se potom odlučili uzeti cijeli restoran u najam. Plan je bio otvoriti ga sredinom ožujka prošle godine. Recimo da nismo uspjeli jer nas je zaustavila korona, no otvorili smo 15. svibnja i svoje smo ideje realizirali čak i u tih šest prošlogodišnjih mjeseci i vratili domaće goste. Pod time mislim na sve one koji su unutar dva sata vožnje od nas. Dolaze nam iz Zagreba, Rijeke, Opatije, Rovinja, Kopra, Trsta... Prepoznali su kvalitetu naše kuhinje i želju da se kod nas osjećaju opušteno. Svi naši zaposlenici funkcioniraju kao jedna velika obitelj i takav ugođaj prenose na goste. Važno je da bude opuštena obiteljska atmosfera da se gost osjeća ugodno. Hrana mora biti "top", vino mora biti "top", ali atmosfera mora biti opuštena i prisna. Drugo, što nam je zaista bitno je podržati lokalne OPG-ove, ribare, farme, vinare, maslinare i ostale obrtnike i poduzetnike jer vjerujemo da lokalne namirnice i proizvodi čine razliku, naši gosti to primjećuju, a mi pomažemo jedni drugima. Plan nam je u budućnosti imati više sadržaja s lokalnim umjetnicima koji će imati prilike pokazati se našim gostima, a gosti uživati u nečemu drugačijem, prenosi nam viziju La Parenzane Marko Prodan.

foto

Ana i Marko životni su i poslovni partneri (Snimila Gordana Čalić Šverko)

Ana će se nadovezati i reći da je po dolasku na faks doslovno znala ispeći samo jaje na oko. - Mama i nona su kuhale cijeli život i nisam imala potrebu previše se miješati u kuhinju. No dojadilo mi je u Ljubljani hraniti se po menzama i tako sam krenula zivkati mamu i sama kuhati. Shvatila sam da me to opušta i da sam u kuhinji u svom elementu. Otvorila sam svoju gastro stranicu na facebooku, a ostalo je povijest, reći će Ana kroz smijeh. Danas je glavna chefica kuhinje u svom restoranu.

Mali obiteljski hotel i restoran La Parenzana svoje su mjesto našli u stoljetnom zdanju. Izgradila ga je 1903. godine dobrostojeća obitelj koja se u Volpiju doselila iz Nugle kod Roča. Imali su čak i šternu u kući, obiteljsku kapelicu, kovačiju, štale na kat. Ovo veliko seosko imanje preuređeno je prije dvadesetak godina kada je promijenilo vlasnika.

foto

Svježe i domaće namirnice (Snimio Neven Jurak)

La Parenzana je uz samu uskotračnu željezničku prugu Parenzanu, nekadašnju prometnu poveznicu Trsta i Poreča koja je bila u funkciji od 1902. do 1935. godine. Dio trase stare pruge preuređen je u biciklističku i pješačku stazu.

Volpija je desetak kilometara udaljena od mora, u okruženju su joj slikoviti istarski gradići Grožnjan, Motovun, Momjan, poznati maslinari i vinari, ali ono što ovom malom naselju pa tako i La Parenzani daje posebnu draž zasigurno je upravo trasa nekadašnje Parenzane koja doslovce graniči s parcelom hotela i restorana pa su im biciklisti česti gosti. Koridor pruge je danas sačuvan, kao i velik broj pratećih željezničkih objekata, mostova, vijadukata i tunela, prenose nam Ana i Mladen zanimljivosti svog gastro projekta dok opušteno razgovaramo na terasi u hladu maslina.

foto

Promocija lokalnih umjetnika (Snimio Neven Jurak)

Teško je reći što je u La Parenzani ljepše, maslinik koji je u funkciji terase ili interijer oplemenjen umjetničkim slikama, i starinama kojima su Ana i Marko udahnuli novi život. Biciklu marke Bianchi s brendiranim šarafima kojeg je još Anin otac dobio u Izoli, osamdesetak je godina i još uvijek je u voznom stanju, ali je dio izložbenog postava konobe. Drveno postolje stare Singerice koristi se za pripremu tartara. Marko je dao restaurirati i veliki drveni prodajni punkt s ladicom iz nekadašnje ročke butige kojemu je više od 120 godina, a poklonio mu ga je Mario Mikolavčić iz Roča.

Restaurirane krovne grede iz stare umaške vojarne odlično su poslužile za radnu površinu. U funkciji je i drvena škrinja Markove pra, pra tete za koju se pričalo da se vratila iz Amerike puna dolara. Dolare, kaže Marko, nisu našli, ali je zato naslijedio praznu škrinju. U konobi je izložbeni postav koji se mijenja i time mladi par promovira lokalne umjetnike. Trenutno su na zidovima kolorističke slike koje potpisuje Drago Grbavac. Svojevremeno jedan od najvećih uvoznika lukovica nizozemskog cvijeća za Hrvatsku, koji je uz to uređivao hortikulturu u cijeloj Istri, danas je samouki slikar. Lokaciju kao i ime svog objekta u La Parenzani naglašavaju na različite načine, među ostalim ilustratorica im je izradila bojanku s motivima vlaka i restorana koju djeca vrlo rado oslikavaju.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter


Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum