RADI OD 1972. GODINE

U tipičnoj istarskoj konobi u Balama zaboravlja se na probleme. Kod Kancelira se jednostavno samo UŽIVA U TRADICIONALNIM JELIMA

Konoba najbolje radi zimi jer ljeti ljudi vole provoditi vrijeme na moru i jesti uz more. Mi praktički nudimo sezonska jela, ali recimo da smo specijalizirani za zimsku kužinu, jer smo tada najbolje posjećeni, kazala je vlasnica Tanja Mitton Zonta

| Autor: Sanja BOSNIĆ
(Snimila Sanja Bosnić)

(Snimila Sanja Bosnić)


Da ništa nije slučajno i da se ne događa bez razloga već je predestinirano, pojednostavljeno rečeno, tvrdio je grčki filozof Platon, a mnogi su se već uvjerili u istinitost ove spoznaje. O tome i svojevrsnoj istarskoj katarzi bit će riječ u interpretaciji ovog gastro susreta skuhanog u tipičnoj istarskoj konobi, u pomalo zaboravljenoj familijarnoj atmosferi u kojoj se jela u kužini još pripremaju s ljubavlju na tradicionalan način, kako su to radili naši stari. Mjesto događaja izgleda u potpunosti onako kako bi trebala izgledati tipična istarska konoba tj. trattoria iz drevnih vremena u karakterističnom istarskom podneblju. A može li biti autentičnije od Bala, u konobi Kod Kancelira, 1972.?!

Negdje na sudaru zime i proljeća, u ožujku, promašila sam cestu Pula - Umag i zatekla se u Balama. "Bože mili, kud sam zašo", rekao bi Petar Preradović. Već dulji niz godina nisam posjetila Bale, iako je prometni krvotok cesta na Poluotoku dobro premrežen, ali iz više razloga biram Istarski ipsilon. Usputna kava nikad nije suvišna, pomislila sam kad sam već tu pa sam slučajno odabrala konobu Kod Kancelira smještenu uz cestu. Hrana se zbog strogih epidemioloških mjera još nije posluživala. Sjedam na terasu i pogled mi se prilijepi na vizure povijesne jezgre Bala. Bio je tako nestvarno lijep da je izazivao glasno divljenje. Arhitektonski skladno mjestašce, obnovljeno, sa srednjovjekovnim kulama djelovalo je kao filmska kulisa iz nekog nadrealističkog Fellinijevog filma. Tako umirujuće i atraktivno, prošlost i sadašnjost zaustavila se na toj uzvisini. Ispunio me osjećaj tihe radosti što postoji još istinski kutak one romantične Istre koji se nažalost neumorno gubi po cijeloj obali. Pogled na stare Bale vratio me u vrijeme djetinjstva i sanjarenja…Prenula me iz budnog sna ljubazna i nasmiješena vlasnica oštarije Tanja Mitton Zonta serviranjem kave pa smo zapodjenule razgovor o njezinoj tipičnoj istarskoj kužini. Ali zbog poznatih mjera sve je ostalo na riječima i mojim pretpostavkama, kruljenju želuca te obećanju da se uskoro vidimo. Osjetila sam da oni koji traže toplu istarsku kuhinju, stara jela s kamina i teće (pinjate) mogu sve pronaći Kod Kancelira.

Ova (ne)slučajna staza do Bala slijedila je moj unutarnji impuls i dovela me prije neki dan natrag Kod Kancelira. Okupilo se živahno društvo iz Rovinja, Labina, Pule i Umaga u dobro raspoređenom, jednostavnom prostoru konobe. Sjeli smo pod krov lokala opasanog debelim zidinama, jer je to bilo bolje rješenje od terase, pod suncobranima. Staklena stijena bila je širom otvorena i interijer je bio prirodno rashlađen. Naravno, prvo je servirano hladno predjelo, istarski narezak: sir, kobasice, pršut - sve proizvodi lokalnih proizvođača. Iz okolice Bala. Starim gurmanima, rafiniranih osjetilnih pupoljaka bilo je jasno da se radi o izvrsnim domaćim proizvodima koji su im rascvjetali osjećaj užitka u utrobi. Dobro predjelo i kumpanija rasplamsali su žamor u sali kao vedar uvodnik u glavni dio priče koja slijedi. Opuštajućoj atmosferi doprinio je i merlot Baljanina Brčića, inače vodeći na vinskoj listi Kod Kancelira.

Onda je salom kao povjetarac zalepršao miris mesa i na stol je Tanja spustila glavno jelo, iznenađenje. Miris je bio toliko intenzivan da se mogao liznuti u zraku. Tri velika poslužavnika bila su bogato popunjena jarićem u teći i komadićima krumpira, mekanim i sočnim, aromatiziranim. Nakon svakog slasnog zalogaja u tili čas sokovi s mladog mesa skliznuli su niz jednjak, ispunivši želudac slatkom sitošću.

"To je jedan od sezonskih specijaliteta kuće", objasnila je Tanja, dodavši da imaju na meniju i janjce u ovo doba godine. Naši jarići stigli su iz zaseoka Juraca, gdje se kozarstvom bavi mladi bračni par Laura i Marco Čabran. Uspješno se bave i proizvodnjom izvrsnih i zdravih kozjih sireva, upoznaje nas Tanja pa na mješavini dijalekta i standardnog hrvatskog jezika opisuje ponudu iz svoje kužine. Jelima pripremanim po starinski, najčešće u teći (pinjati), na kaminu ili roštilju, ali potpaljenim na drva.

- Konoba najbolje radi zimi jer ljeti ljudi vole provoditi vrijeme na moru i jesti uz more. Mi praktički nudimo sezonska jela, ali recimo da smo specijalizirani za zimsku kužinu, jer smo tada najbolje posjećeni. Zimi na kaminu okrenemo domaće kobasice i ombolo, pa kuhamo domaći kapuz, fiorentine i bifteke pečemo na roštilju. Kuhamo maneštru i jotu s trukinjom, žgvacet od kokoše, pa u proljeće nudimo špaletu sa šparogama. Znači, prilagođavamo jela na meniju ovisno o godišnjem dobu. No uvijek je zastupljen riblji i mesni meni, a domaća pašta, ali baš ona fatta in casa, može se naručiti u svako doba. Recimo, u ovo doba nudimo sve vrste ribe koje se sada love, ali gosti obožavaju baraje (fratra) koji nam dolaze friški, kao i riboni. To je prvoklasna riba! I srdele na žaru kao i one frigane, pa i trilje imamo u ponudi uz razne priloge. Palenta od sipa nam gre tutta forza sada… Ma sve baziramo na domaćoj kužini, ističe Tanja i otkriva posebnosti konobe.

- Konoba radi još od 1972. godine i drugega lita će slaviti 50. rođendan. Otvorila ju je stara Marija Baba (kako su je u mistu zvali), pa je preuzeo njezin sin Mladen Sosić, zatim njezin unuk, a prije četiri godine ja sam se prihvatila tog dela. Nismo u rodu, ali tu sam počela delati prije 25 godina, kad sam imala samo 14 godina i pristala sam se vratiti. Pomaže mi sestra Franca, a glavni je chef, najzaslužniji za sve majstorije u kužini, Anđelo Marmilla, kratko će o povijesti konobe, pa nastavlja o jelima u ponudi.

- Specijaliteti konobe po kojoj je postala slavna bili su gulaši, tj. šuga od divljači. Mi nastavljamo s tom tradicijom, no namjeravam uvesti još novih recepata na bazi divljači. Svi smo u familiji lovci, i ja također, pa ćemo pojačati jelovnik s novostima na bazi divljači koja nisu nigdje u ponudi, otkriva vedra i srdačna Tanja, koja izgledom više podsjeća na božicu lova Dijanu, nego kakva lovca tj. lovkinju.

Glede lova kazuje da je na području Bala razvijen lovni turizam, a od studenoga do veljače na snazi je lov na ptice bene (šljuke), pa su joj zato u ponudi prioritetna jela od divljači jer Talijani su dobri gosti koji produžuju rad konobe zimi. Ali nisu oni jedini lovci koji posjećuju ovaj lokal. Puno se tu nađe lovaca na zabavne trenutke. Najčešće penzionera koji, osim ugodnog druženja u konobi uz domaću hranu, vole zapjevati i zaplesati uz živu glazbu koja se događa vikendom. Zatvoreni dio lokala može ugostiti oko 120 osoba.

- Ma mi smo odlično locirani. U mirnom i idiličnom mjestu, bez gradske gužve i vreve, a opet u blizini velikih istarskih gradova Pule, Rovinja i Poreča, kazuje Tanja pa ovaj kraći izvještaj iz dragocjene istarske konobe zaključuje:

- Navraćaju k nama strani gosti iz Austrije, Njemačke, Slovenije, Češke, Italije…, ali se ne kapiju baš u našu domaću kužinu. Gledaju puno na cijene i da je pjat obilno popunjen, ali naši Istrijani su najvjerniji gosti. Ljudi pojdu nešto do Pule iz Umaga ili Novigrada pa pasaju i tu se rado fermaju. Oni cijene našu domaću kužinu, iskreno će Tanja kao da se opravdava što nije zima pa da se uvjerimo da se ovdje može doživjeti jedan od najistarskijih ručkova ili večera, bez užurbanosti, ometanja i stresa iz urbanih sredina.

- Pasajte zimi, to je svojevrsna senzacija, veli Tanja, a sa stola gdje je zabrijalo moje društvo zaorila se pjesma. "Santa Lucia", "Quel mazzolin di fiori", "Io parto per l' America", spontano i nadahnuto. Počistili su slasnog jarića, a potom palačinke sa sladoledom od kokosa i orasima, te podmazali grlo Brčićevom malvazijom i kombinacija s merlotom pretočila se u kajdanku raznolikih veselih nota. Pridružile smo se tom glazbenom meniju i zapjevale "Addio bei giorni passati… gli studi son gia' terminati… abbiamo finito cosi' di sognar…" Ove starinske pjesme ili canzoni di una volta sljubile su se sasvim prirodno u ovaj jedinstveni ambijent konobe Kod Kancelira, probudivši dašak onih idiličnih vremena i otkrivši da je u ljudskoj prolaznosti za pravu sreću potrebno tako malo. Dobra kumpanija, domaća hrana i čaša domaćeg vina uz ljubazne i jednostavne domaćine poput Tanje. Nismo ni u jednom trenutku u ovoj konobi pomislili na koronavirus, niti je bio prisutan onaj iracionalni strah. Opet smo znali živjeti.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini