lifestyle
recepti
automoto
film
gastro
glazba
dom
moda i stil
showbizz
svijet zivotinja
tehnologija
zanimljivosti
zdravlje i fitness
znanost
putovanja
more i nautika
Odlazak velikana
Umro Patrick Stewart, legendarni kapetan Picard i Profesor X: Otišao je glumac koji je obilježio generacije
Patric Stewart (Photo by Michael Tran / AFP)
Britanski glumac Sir Patrick Stewart, jedan od najprepoznatljivijih glasova i lica svjetskog kazališta, filma i televizije, preminuo je u 86. godini. Glumac koji je milijunima gledatelja ostao u sjećanju kao kapetan Jean-Luc Picard iz "Zvjezdanih staza" i profesor Charles Xavier iz filmskog serijala "X-Men" umro je u srijedu, 28. listopada, u svojem domu u Los Angelesu, okružen najbližima.
Vijest o njegovoj smrti objavljena je u četvrtak. Kako prenosi Reuters, Stewart je posljednje razdoblje života proveo suočavajući se s Alzheimerovom bolešću i demencijom s Lewyjevim tjelešcima. Uz njega je bila njegova supruga, američka glazbenica Sunny Ozell.
U priopćenju koje je prenio The Guardian obitelj je opisala njegove posljednje trenutke kao vrijeme ispunjeno bliskošću, glazbom, molitvom, suzama i smijehom. Njegova dugogodišnja predstavnica Kelly Bush Novak poručila je kako će obitelj zauvijek pamtiti mir i spokoj na njegovu licu.
Za publiku diljem svijeta Stewart je bio mnogo više od televizijskog ili filmskog junaka. Bio je glumac koji je Shakespeareovu ozbiljnost donio u znanstvenu fantastiku, čovjek čiji su glas, držanje i pogled mogli prenijeti autoritet bez povišenog tona. Njegovi su likovi često bili vođe, učitelji i zaštitnici, ali njihova snaga nije proizlazila samo iz položaja koji su zauzimali, nego iz spremnosti da sumnjaju, preispituju vlastite odluke i prihvate odgovornost za druge.
Iza te prepoznatljive pojave stajala je životna priča koja je započela daleko od Hollywooda, u siromašnoj radničkoj obitelji na sjeveru Engleske.
Dječak iz Yorkshirea kojem je kazalište postalo utočište
Patrick Stewart rođen je 13. srpnja 1940. u Mirfieldu, industrijskom gradiću u engleskom Yorkshireu. Odrastao je u skromnim okolnostima, u kući bez kupaonice i s malo mogućnosti koje su se u to vrijeme otvarale djeci iz radničkih obitelji.
Njegov otac Alfred služio je u britanskoj vojsci, a nakon Drugog svjetskog rata vratio se kući obilježen traumama i problemima s alkoholom. Stewart je poslije otvoreno govorio o nasilju koje je njegov otac provodio nad majkom Gladys, kao i o strahu koji je obilježio njegovo djetinjstvo.
U razgovoru za PBS NewsHour 2023. godine prisjetio se koliko je snažno to iskustvo utjecalo na njegov život. Pozornica je za njega postala mjesto na kojem se osjećao sigurnim, možda prvi put u životu. Ondje nije morao biti dječak koji strahuje od onoga što će se dogoditi kada se otac vrati kući. Mogao je postati netko drugi.
Presudnu ulogu u njegovu odrastanju imao je nastavnik engleskog jezika Cecil Dormand, koji ga je upoznao sa Shakespeareom i prepoznao njegov glumački talent. Stewart je već kao dvanaestogodišnjak sudjelovao u amaterskim predstavama, a uskoro je postalo jasno da ga kazalište privlači mnogo snažnije od bilo kojeg drugog zanimanja.
Premda je u mladosti radio i kao novinski reporter, gluma ga je potpuno osvojila. Zahvaljujući stipendiji upisao je uglednu kazališnu školu Bristol Old Vic, gdje je stekao temelje klasičnog glumačkog obrazovanja.
Mnogo desetljeća kasnije, kada je već bio svjetski poznat, Stewart će govoriti da upravo Shakespeare i ljudi koji su mu približili kazalište predstavljaju najvažnije prekretnice njegova života.
Shakespeare prije svemirskog broda
Prije nego što je postao kapetan Enterprisea, Stewart je desetljećima gradio ugled jednog od najpouzdanijih britanskih kazališnih glumaca.
Godine 1966. pridružio se prestižnoj Royal Shakespeare Company, u kojoj je tijekom četrnaest godina ostvario niz značajnih uloga. Tumačio je likove iz "Hamleta", "Macbetha", "Mletačkog trgovca", "Sna Ivanjske noći" i drugih velikih Shakespeareovih drama, razvijajući glumački stil prepoznatljiv po iznimnoj dikciji, disciplini i sposobnosti da na pozornici istodobno bude snažan i ranjiv.
Shakespeare za Stewarta nije bio tek profesionalna specijalizacija. Bio je način razumijevanja ljudskog ponašanja, vlasti, ljubavi, ljubomore, ambicije i moralnih dilema.
U razgovoru za Folger Shakespeare Library, povodom objavljivanja autobiografije "Making It So", govorio je o tome koliko je Shakespeare oblikovao njegov život i glumački izraz.
Upravo će se ta kazališna pozadina pokazati presudnom za njegovu najpoznatiju televizijsku ulogu. Stewart je likove naviknute na velike moralne odluke već desetljećima pronalazio u Shakespeareovim dramama. Kada mu je ponuđeno zapovjedništvo nad svemirskim brodom, pristupio mu je s istom ozbiljnošću.
No put do svjetske slave nije bio brz. Pojavljivao se na britanskoj televiziji i u filmovima, među kojima su "Excalibur" iz 1981. i "Dina" Davida Lyncha iz 1984. godine. Ipak, šira međunarodna publika još uvijek nije znala njegovo ime.
Sve se promijenilo 1987.
Kapetan koji nije morao vikati da bi ga slušali
Kada je Stewart dobio ulogu kapetana Jean-Luca Picarda u seriji "Star Trek: The Next Generation", imao je 47 godina. Bio je respektabilan kazališni glumac, ali daleko od zvijezde kakvu je Hollywood uobičajeno tražio za nositelja velikog televizijskog projekta.
Ni sam nije bio osobito uvjeren da je prihvaćanje uloge dobra odluka. Njegov prijatelj Ian McKellen savjetovao mu je da ostane vjeran kazalištu, a ni Stewart nije očekivao da će nova serija doživjeti velik uspjeh.
Pokazalo se da je riječ o jednoj od najvažnijih odluka u povijesti televizijske znanstvene fantastike.
"Star Trek: The Next Generation" počeo se prikazivati 1987. godine, a tijekom sedam sezona, zaključno s 1994., postao je jedan od najutjecajnijih televizijskih serijala svojega vremena.
Stewartov Picard razlikovao se od kapetana Jamesa T. Kirka, kojega je u originalnim "Zvjezdanim stazama" proslavio William Shatner. Dok je Kirk često bio impulzivan, pustolovan i sklon osobnom riziku, Picard je bio odmjereniji, intelektualno znatiželjan i duboko svjestan odgovornosti koju nosi zapovjedništvo.
Njegovo najvažnije oružje nije bilo fazorsko oružje, nego sposobnost prosuđivanja.
Picard je vjerovao u dijalog, diplomaciju, razum i mogućnost da civilizacije svoje sukobe riješe bez nasilja. Nije bio nepogrešiv, ali je bio spreman priznati pogrešku. Upravo je ta kombinacija čvrstine i moralne samokritičnosti učinila lik toliko privlačnim gledateljima.
Stewartov glas i njegove kratke zapovijedi, poput "Make it so" i "Engage", postali su dio popularne kulture.
Kako podsjeća Reuters u svojem nekrologu, glumac je poslije priznao da su tijekom sedam sezona granice između njega i njegova lika postajale sve manje jasne. U Picarda je unio toliko vlastitih uvjerenja i osjećaja da mu je s vremenom postalo teško razdvojiti glumca od kapetana.
Nije se radilo samo o popularnoj ulozi. Stewart je, zahvaljujući Picardu, postao simbol jedne ideje budućnosti u kojoj se tehnološki napredak nije mogao odvojiti od etičke odgovornosti.
Nakon završetka serije vratio se istoj ulozi u četiri dugometražna filma, a gotovo tri desetljeća nakon prve televizijske pojave ponovno je odjenuo kapetanovu uniformu u seriji "Star Trek: Picard", prikazivanoj od 2020. do 2023. godine.
Time je jednom od najpoznatijih likova televizijske povijesti pružio i završno poglavlje, ovoga puta obilježeno starenjem, gubicima, prijateljstvom i suočavanjem s vlastitom prošlošću.
Profesor X i nova generacija obožavatelja
Početkom novog tisućljeća Stewart je pronašao još jednu ulogu koja će ga trajno povezati s popularnom kulturom.
Godine 2000. pojavio se kao profesor Charles Xavier u prvom filmu "X-Men", filmskoj adaptaciji Marvelovih stripova o mutantima. Xavier je bio telepat iznimnih sposobnosti, osnivač škole za mlade mutante i zagovornik suživota između ljudi i onih koji su zbog svojih sposobnosti bili odbačeni i proganjani.
U mnogočemu je bio duhovni srodnik Jean-Luca Picarda.
Obojica su bili vođe koji su prednost davali razumijevanju pred nasiljem. Obojica su vjerovali da se strah i predrasude mogu nadvladati obrazovanjem, međusobnim poštovanjem i moralnom hrabrošću.
Ipak, Stewart nikada nije dopustio da Xavier postane tek inačica Picarda. Profesor X nosio je drukčije terete: odgovornost prema svojim učenicima, složeno prijateljstvo i suparništvo s Magnetom te stalnu napetost između vlastitih ideala i svijeta koji ih je odbijao prihvatiti.
Osobito snažan trag ostavio je film "Logan" iz 2017. godine, u kojem je Stewart prikazao ostarjelog, teško bolesnog Xaviera. Nekadašnji moćni telepat ondje je postao čovjek koji gubi kontrolu nad vlastitim sposobnostima i sve više ovisi o pomoći drugih.
Bio je to jedan od njegovih najpotresnijih filmskih nastupa, a istodobno i primjer kako glumac može vratiti ljudsku ranjivost liku koji je desetljećima pripadao svijetu superheroja.
Stewart se liku Charlesa Xaviera vratio i 2022. godine u filmu "Doctor Strange in the Multiverse of Madness".
Zahvaljujući tim ulogama postao je prepoznatljiv publici koja nikada nije gledala njegova kazališna ostvarenja ili ranije televizijske nastupe.
Prijateljstvo s Ianom McKellenom i ljubav prema kazalištu
Unatoč planetarnoj popularnosti, Stewart nikada nije napustio pozornicu.
Jedna od njegovih najupečatljivijih kazališnih interpretacija bila je naslovna uloga u Shakespeareovu "Macbethu", koju je ostvario u produkciji redatelja Ruperta Goolda. Predstava je nakon uspjeha u Velikoj Britaniji stigla i na Broadway, gdje mu je 2008. donijela nominaciju za prestižnu kazališnu nagradu Tony.
Kako navodi Associated Press, Stewart je Shakespeareove Macbethove monologe naučio još kao četrnaestogodišnjak, a na priliku da odigra naslovnu ulogu čekao je gotovo pola stoljeća.
Posebno mjesto u njegovu privatnom i profesionalnom životu zauzimao je Ian McKellen, također jedan od najistaknutijih britanskih glumaca svoje generacije.
Njihovo dugogodišnje prijateljstvo postalo je poznato i široj publici, osobito nakon što su zajedno nastupali u predstavama "U očekivanju Godota" Samuela Becketta i "Ničija zemlja" Harolda Pintera.
Njihova javna druženja, zajedničke fotografije i humoristični nastupi na društvenim mrežama pokazivali su drugu stranu dvojice kazališnih velikana: razigranu, duhovitu i posve lišenu ukočenosti koju bi publika mogla očekivati od njihovih najpoznatijih filmskih likova.
McKellen je imao i važnu ulogu u Stewartovu privatnom životu. Kada se 2013. oženio pjevačicom Sunny Ozell, njegov je dugogodišnji prijatelj sudjelovao u vjenčanoj ceremoniji.
Stewart je tijekom karijere pokazivao i velik smisao za komediju, posuđujući glas animiranim likovima i pojavljujući se u projektima koji su se po tonu znatno razlikovali od njegovih ozbiljnih dramskih uloga.
Glumio je i u komedijama, sudjelovao u satiričnim televizijskim serijama te se rado šalio na račun vlastite javne slike. Bio je svjestan da publika u njemu često vidi ozbiljnog i gotovo nepogrešivog autoriteta, ali se privatno nije ustručavao pokazati spontanost i samoironiju.
Čovjek koji je javno govorio o nasilju i vlastitim slabostima
Stewartov javni angažman bio je snažno povezan s njegovim osobnim iskustvima.
Tijekom života otvoreno je govorio o obiteljskom nasilju kojem je svjedočio kao dijete, a kasnije je postao pokrovitelj organizacije Refuge, koja pruža pomoć žrtvama obiteljskog nasilja.
Njegova poruka bila je jasna: odgovornost za nasilje uvijek pripada osobi koja ga čini.
Istodobno je pokazivao razumijevanje za psihološke posljedice rata. Govorio je o mogućnosti da je njegov otac patio od posttraumatskog stresnog poremećaja, pokušavajući razumjeti okolnosti koje su pridonijele njegovu ponašanju, ali ne i opravdati nasilje.
Podupirao je humanitarne organizacije, među kojima i International Rescue Committee, posvećenu pomoći izbjeglicama i ljudima pogođenima sukobima.
U svojoj autobiografiji "Making It So", objavljenoj 2023. godine, Stewart se osvrnuo ne samo na profesionalne uspjehe nego i na vlastite pogreške, propale brakove, odnos s djecom i razdoblja nesigurnosti.
U razgovoru za The New Yorker prisjećao se svojih ranih dana na snimanju "Zvjezdanih staza", kada je od kolega zahtijevao gotovo kazališnu disciplinu i ozbiljnost. S vremenom je shvatio da može biti profesionalno predan poslu, a pritom se i zabavljati.
Ta promjena možda najbolje pokazuje jednu od najzanimljivijih strana Stewartove osobnosti. Čovjek koji je svjetsku slavu stekao glumeći autoritete s godinama je sve otvorenije pokazivao koliko mu znače bliskost, humor i spremnost da uči od drugih.
Godine 2010. kraljica Elizabeta II. proglasila ga je vitezom za doprinos dramskoj umjetnosti. Tako je dječak iz skromne yorkshireske obitelji, koji je nekoć maštao o posve drukčijem životnom putu, postao Sir Patrick Stewart.
Ipak, u razgovorima o svojoj karijeri redovito se vraćao ljudima koji su mu pomogli na samom početku: nastavnicima, glumačkim mentorima i kolegama koji su u njemu prepoznali talent prije nego što je i sam bio siguran u njega.
Nasljeđe koje nadilazi dvije kultne uloge
Patrick Stewart za sobom ostavlja suprugu Sunny Ozell te dvoje djece, Sophiju i Daniela, iz prvog braka.
Ostavlja i kazališnu karijeru koja je trajala više od šest desetljeća, brojne filmske i televizijske uloge te jedan od najprepoznatljivijih glasova engleskog glumišta.
No njegov utjecaj nije moguće izmjeriti samo nagradama, brojem odigranih predstava ili popularnošću dvaju velikih filmskih i televizijskih serijala.
Za jednu je generaciju bio kapetan svemirskog broda koji je pokazivao da vodstvo ne znači nepogrešivost. Za drugu je bio profesor koji je mlade ljude učio da se ne trebaju sramiti svoje različitosti. Za kazališnu publiku bio je glumac koji je Shakespeareove riječi izgovarao s rijetkom jasnoćom i razumijevanjem njihove ljudske težine.
Sve te uloge povezivala je osobina koju je Stewart donosio gotovo svakom liku: dostojanstvo koje nije isključivalo ranjivost.
U svijetu popularne kulture koji često slavi fizičku snagu, nepobjedivost i jednostavna rješenja, Stewartovi najpoznatiji junaci nudili su drukčiju sliku čovjeka. Njihova najveća vrijednost nije bila u sposobnosti da pobijede protivnika, nego da razumiju zašto sukob postoji i pokušaju pronaći bolji izlaz.
Možda je upravo zato Jean-Luc Picard ostao toliko važan gledateljima koji su odrasli uz "Zvjezdane staze". On nije bio samo kapetan iz zamišljene budućnosti. Bio je predodžba onoga kakvi bismo u toj budućnosti mogli postati.
Patrick Stewart nikada nije skrivao da je mnoge osobine svojih likova prepoznavao i u sebi, kao ni da je kroz njih pokušavao razumjeti vlastiti život.
Dječak koji je u kazalištu pronašao sigurnost odrastao je u glumca koji je milijunima ljudi pružio nešto slično: mogućnost da na trenutak zamisle svijet u kojem razum, suosjećanje i ljudsko dostojanstvo ipak mogu prevladati.
Iza njega ostaju Shakespeareovi stihovi, filmovi, televizijske epizode i jedan glas koji će mnogi zauvijek povezivati s mirnim zapovijedanjem s kapetanskog mosta Enterprisea.
Putovanje Patricka Stewarta završilo je. Njegove priče nastavljaju živjeti.
