Mladi pulski režiser Filip Heraković uoči pulske projekcije filma "Pelikan" (Snimila Mateja Vrčković)
Debitantski igrani film mladog pulskog režisera Filipa Herakovića »Pelikan« bit će premijerno prikazan na Pulskom filmskom festivalu u četvrtak, 20. srpnja, u 19 sati u Istarskom narodnom kazalištu. Iako mlad, Filip Heraković iza sebe ima zavidno filmsko iskustvo. Rođen je 1989. u Puli. Nakon studija sociologije na Filozofskom Fakultetu u Zagrebu, diplomirao je filmsku i TV- režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Profesionalno je radio i kao pomoćnik i asistent režije. Dobio je potporu HAVC-a za razvoj scenarija kao koscenarist projekta »Let 7491«. Sudjelovao je u programu Sarajevo Talents u sklopu Sarajevo Film Festivala 2017. Njegova filmografija, između ostalog, uključuje kratke igrane filmove »Zubi krokodila« (2021.), »Gost« (2017.), »Krošnje« (2016.) i »Povratak« (2014.).
Film »Pelikan« kojim će se predstaviti i pulskoj festivalskoj publici, drama je s elementima komedije i govori o profesionalnom nogometašu Josipu kojemu je ugrožena karijera nakon ozljede koljena na skijanju, u kojemu glavnu ulogu tumači Edi Ćelić, glumac riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca. Predstavljanje filma bio je i povod za razgovor s mladim pulskim režiserom.
- Prije svake projekcije filma osjećam određenu dozu treme, pa tako i sada. Prikazivanje u Puli je u tom smislu drugačije i pomalo osobnije jer će priliku da prisustvuju imati i moja obitelj i neki prijatelji s kojima se znam najduže, što mi je daleko najbitniji aspekt prikazivanja filma u rodnom gradu.
- Izuzetno sam zadovoljan prijemom filma. Trenutačno se film nalazi u kinodistribuciji po ljetnim kinima po jadranskoj obali i reakcije publike su pozitivne. Koliko sam ja osobno zadovoljan učinjenim, pitanje je na koje je nemoguće jednoznačno odgovoriti. Proces rada na filmu je prilično dug i u njemu se izmjenjuju različite faze, stoga se nužno mijenja i naš odnos prema napravljenom, barem kod mene. Kada bih sada prošao cijeli film, kadar po kadar i tražio što bih promijenio, vjerojatno bih promijenio mnogo toga. Ipak, ne bih mijenjao nimalo što je »Pelikan« u zbroju svih svojih dijelova.
- Nažalost, ne mogu reći da mi je pulski festival bio jako važan tijekom odrastanja. Najranija sjećanja vezana uz festival se tiču vatrometa na otvaranju, ali mislim da kao dijete nisam baš razumio da se tamo prikazuju i neki filmovi, što je vjerojatno i dobar pokazatelj da se povremeno tijekom povijesti festivala mnogo više pažnje posvećivalo formi, a ne sadržaju. Kasnije, iako sam povremeno odlazio na filmove, u moju sferu pažnje je ušao tek kada sam postao student režije i onda mi je bilo zanimljivo pratiti sve radove budućih kolega. Također, ne mogu reći da je Pula, u periodu kad sam bio srednjoškolac, bila dobro mjesto za odrastanje ako vas je zanimao film. Tužna je činjenica da tijekom otprilike polovice mog srednjoškolskog obrazovanja nije postojala nijedna kino-dvorana u gradu. Jedna lijepa kino-dvorana u centru grada za koju me zbilja vežu lijepe filmske uspomene, odavno je pretvorena u javnu garažu. U toj garaži i dalje stoji filmsko platno koje nitko nikad nije skinuo, što je vrhunac cinizma.
- Trenutno pratim »Pelikana« po ljetnim kinima, s obzirom na to da nakon nekih projekcija imamo organizirane razgovore o filmu. To je lijepa stvar, u živom smo kontaktu s publikom, a gledatelji imaju priliku postaviti pitanja nakon odgledanog filma. Dobro je da postoji ta mogućnost dijaloga. Također, u pripremi su novi radovi. U završnoj smo fazi montaže s kratkim filmom »Zubi krokodila« po scenariju Nikoline Bogdanović. S producentima Tamarom Babun i Matijom Drnikovićem se nadam da ćemo uskoro doći u priliku da realiziramo projekt »Noćni valovi« koji bi se cijeli trebao događati i snimati u Puli. S Igorom Zenzerovićem radim na jednom drugom scenariju koji je u relativno ranoj fazi nastajanja, ali je dosta uzbudljiv i prilično nas veseli.
- Očekivanja nemam, ali se nadam nastavku pozitivnog prijema kod publike.