NA DANAŠNJI DAN

Fiat 500 ‘Topolino’, remek-djelo Dantea Giacose, predstavljen 1936.

| Autor: Dino MILIĆ JAKOVLIĆ i Željko MARUŠIĆ / Autoportal

Genijalni automobili u pravilu nisu bili ljepotani, jer u njima nema prostora za suvišne stvari – Fiat 500 Topolino, koji danas slavi 84. rođendan, jedan je od takvih, do 1955. proizvedeno ih je više od pola milijuna…

Dobro je poznata uloga Hitlera, zloglasnog nacističkog vođe, u stvaranju Volkswagena KdF (poslije II. svjetskog rata nazvanog Buba), automobila koji će biti dostupan svakom Nijemcu. U Italiji, Mussolini nije izdavao takve naredbe, no torinski je Fiat neovisno o političkoj volji Ducea ipak izgradio upravo takav automobil, model 500.

Veze torinske tvornice s fašizmom nisu bile sporadične, najprodavaniji je Fiatov model početkom tridesetih bila Balilla, koja je ime dobila po pokretu fašističke mladeži. Usprkos imenu, taj je model danas kultan (ima ih i kod nas) i kolekcionare nimalo ne smetaju neugodne povijesne aluzije.

Balilla je bila prilično konvencionalna, kako izgledom, tako i ugrađenim tehničkim rješenjima, duboko ukorijenjena u dvadesete godine prošlog stoljeća. Istovremeno, u Njemačkoj, Češkoj, Francuskoj i SAD automobilski su vizionari stvarali vozila budućnosti, aerodinamična, lagana, ponekad čak i s prednjim pogonom.

 

Senator Agnelli naredio je svojim konstruktorima da i oni naprave suvremeno vozilo, koje usto ne smije koštati više od pet tisuća lira. Jedini konstruktor koji je mogao udovoljiti takvom zahtjevu bio je 28-godišnji Dante Giacosa. Prednji pogon bio je odmah odbačen – nekoliko godina ranije Fiat je konstruirao prototip malog automobila s prednjom vučom, no taj se zapalio za probne vožnje.

Kako je za upravljačem u tom trenutku bio sam Agnelli, bilo je jasno da će rukovodstvo torinske tvornice još nekoliko desetljeća inzistirati na provjerenoj koncepciji. Simpatičan automobilčić gabarita 3215 x 1275 x 1377 mm i međuosnog razmaka 2000 mm imao je klasičnu pogonsku koncepciju, koja je tada bila uobičajena za automobile, a danas se koristi u kamionima.

Motor je bio ugrađen uzdužno sprijeda, te spojkom, mjenjačem i kardanskim vratilom u uzdužnoj osi automobila, koji su snagu dovodili do diferencijalnog prijenosnika (diferencijala) u prutom stražnjem mostu, za stražnji pogon. Giacosina je zamisao bio automobil čim manji izvana i čim veći iznutra.

Zbog toga je razvio neovisan prednji ovjes, a motor smjestio ispred njega, u sam nos automobila, što je znatno povećalo prostor za noge. Minijaturni 4-cilindarski motor obujma 569 ccm isprva je razvijao 13,2 KS pri 4000/min, iza njega se nalazio hladnjak, a visok smještaj spremnika za gorivo, nad nogama putnika, omogućio je napajanje motora zakonom gravitacije, što je pumpu za gorivo učinilo izlišnom.

Glave cilindara i kućište izvrsnog 4-stupanjskog mjenjača (prvi i drugi stupanj nisu bili sinkronizirani) bile su od aluminija. Giacosa je bio visok, pa nije čudo što su i neki naši košarkaški reprezentativci još 1960-ih bez problema vozili ‘Topolino’ po Zagrebu.

Iza sjedala ostavljen prostor za malu djecu ili začuđujuće veliku količinu prtljage. Nije bilo otvora prtljažnika, no postojala je verzija s platnenim krovom koji se spuštao dovoljno nisko da olakša rukovanje prtljagom.

Zanimljivost rednog 4-cilindarskog motora je radilica sa samo dva temeljna ležaja, što je smanjilo dužinu i masu motora. Usprkos perforirane šasije (pod utjecajem aero-industrije) Topolino je na vagu donosio nemalih 740 kg, što je potvrđivalo robusnu, čvrstu i izdržljivu izvedbu.

Mogao je potegnuti 85 km/h, što je tada bilo sasvim OK. Fiat 500 je predstavljen petnaestog lipnja 1936, po cijeni od 7.900 lira, ipak osjetno višoj od predviđene. No, to nije umanjilo njegov tržišni uspjeh – model je gotovo odmah postao poznat kao ‘Topolino’ (mišić, talijansko ime Mickey Mousea), iako neki danas tako pogrešno nazivaju kasniji Nuova 500.

Poslijeratna verzija B (1948. – 1949.) unaprijedila je konstrukciju motora, umjesto bočnih stojećih dobio je viseće u glavi, što je snagu povećalo na 17 KS, što je najveću brzinu podiglo do 95 km/h. Ali, zbog povećanog opterećenja na samo dva ležaja radilice, motor je teško izdržao više od 50.000 km.

No, to nije bio problem, jer je reparatura bila jednostavna i jeftina. ‘Topolino’ je bio toliko chic da su ga pored manje imućnih počeli kupovati i tadašnji trendsetteri – bio je to auto u kojem ste morali biti viđeni, čak i u Engleskoj ili SAD. Najmanji automobil u masovnoj produkciji na svijetu, bio je toliko dobro i originalno dizajniran da su ga zavoljeli svi.

Dokaz je tome i činjenica da ih je do 1955. proizvedeno ukupno 509.646 – većina otpada na ne toliko lijep poslijeratni model 500 C, a postojao je i niz izvedenica, od karavana do kabrioleta. Neke su verzije rađene na produženoj šasiji, što je omogućilo ugradnju nešto funkcionalnijih stražnjih sjedala.

Motori su znali biti nabrijani i na 21 KS, uostalom Gordini, Giaur i Cooper su svoje prve trkaće automobile bazirali na ‘Mišićevim’ komponentama. Osim u Italiji, ovaj je auto s priličnim uspjehom proizvodila i francuska Simca, a nekoliko ih je sastavljeno i u Poljskoj.

Topolina još ima i kod nas, nekoliko ih se pojavljuje na relijima oldtimera, jedan, premda u žalosnom stanju, ima značajnu ulogu u filmu ‘Mondo Bobo’, a poneki se zalomi i u oglasnicima. Upravo zaslugom Topolina Fiat je dugo držao reputaciju ‘kralja malih automobila’.

Više vijesti iz automoto svijeta čitajte na Autoportalu.


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum