DOKTOR KEMIJE IZ MEDULINA

NIKOLA BILIŠKOV PREVEO "PRIRUČNIK O TEORIJAMA ZAVJERE": Iza znanstveno utemeljenih činjenica ne stoje moćne korporacije, dok je znanstvenim istraživanjima utvrđena neposredna veza korporativnih interesa sa širenjem teorija zavjere i mitova

Iako teorije zavjere postoje vjerojatno otkada su se naši preci osovili na noge, danas su prisutnije nego ikad, jer im suvremeni supersonični tok informacija omogućuje vrlo brzo širenje. One, zajedno s mitovima i drugim "žanrovima" pseudoznanosti, mogu biti bezazlene, barem relativno. Na primjer, autori i konzumenti horoskopa ne čine znatnu štetu. No, sasvim je druga stvar kad se radi o iskrivljavanju i poricanju znanstvenih činjenica u poljima koja direktno utječu na naše života

| Autor: Bojan ŽIŽOVIĆ
Nikola Biliškov u laboratoriju za kemiju čvrstog stanja i kompleksnih spojeva na Institutu Ruđer Bošković gdje radi (Snimio Boris Kovačev / Cropix)

Nikola Biliškov u laboratoriju za kemiju čvrstog stanja i kompleksnih spojeva na Institutu Ruđer Bošković gdje radi (Snimio Boris Kovačev / Cropix)


Kakve dodirne točke imaju teorije zavjere i doktor kemije? Odgovor na to pitanje ima Nikola Biliškov, viši znanstveni suradnik na Zavodu za kemiju materijala Intituta Ruđer Bošković (IRB),. Biliškov je, naime, preveo zanimljivu brošuru "Priručnik o teorijama zavjere", čiji su autori australski psiholog Stephan Lewandowsky i kognitivni znanstvenik John Cook iz SAD-a. Inače, Biliškov je stipendist u programu Marie Sklodowska Curie i uskoro ide put Kanade, na Sveučilište McGill u Montrealu. Ovaj znanstvenik, rodom iz Medulina, glavni je inicijator Apela za sustavnu klimatsku akciju, iz čega je nastala inicijativa Znanstvenici za klimu, a izabran je i za ambasadora Klimatskog pakta EU. Dobitnik je priznanja IRB-a za popularizaciju znanosti, kao i priznanja "Krunoslav Sukić" Centra za mir u Osijeku, u kategoriji knjiga godine.

Mesijanske supermoći

- Teoretičari zavjera sebe doživljavaju kao kritičke mislioce koji su se oduprli obmanama službenih tumačenja, piše u priručniku koji ste ove godine preveli na hrvatski. Teoretičari zavjera su, rekao bih, najpametniji na svijetu, znaju ono što nitko ne zna. Međutim, ako već znaju toliko, zašto ne nude rješenja, odgovore, već samo destrukciju, omalovažavanje?

- Da, teoretičari zavjera su, u okvirima svog imaginarija, doista izuzetno pametni ljudi. U okvirima tog imaginarija, oni sebi dodjeljuju mesijanske supermoći, koje im omogućuju dubinsku penetraciju u samu srž velikih svjetskih konspiratorskih organizacija. A te organizacije su uvijek tajne, uvijek su skrivene od pogleda te su njihovog postojanja svjesni samo prosvijetljeni pojedinci. Doista je neobičan taj svijet velikih, nevidljivih gospodara naših života. Iako teorije zavjera same po sebi postoje vjerojatno otkada su se naši preci osovili na noge, danas su prisutnije nego ikad, jer im suvremeni supersonični tok informacija omogućuje vrlo brzo širenje. One, zajedno s mitovima i drugim "žanrovima" pseudoznanosti, mogu biti bezazlene, barem relativno. Na primjer, autori i konzumenti horoskopa ne čine znatnu štetu. No, sasvim je druga stvar kad se radi o iskrivljavanju i poricanju znanstvenih činjenica u poljima koja direktno utječu na naše života. U tim slučajevima teorije zavjera i druge metode poricanja znanosti mogu dovoditi do velikih financijskih i zdravstvenih šteta, pa čak i do smrtnih posljedica, kao što mogu uzrokovati odgađanje ili krivo usmjeravanje političkih odgovora.

- No, neke su se zavjere pokazale istinitima.

- Tako je. "Priručnik o teorijama zavjere" počinje riječima: prave zavjere doista postoje. Primjeri su Volkswagenovo urotničko lažiranje emisijskih testiranja, različita tajna nadziranja korisnika interneta, lažna umanjenja štetnosti pušenja od strane duhanske industrije, Exxonovo skrivanje rezultata znanstvenog istraživanja povezanosti fosilnih goriva s globalnim zatopljenjem i tako dalje. Jasno je da sve te zavjere imaju jedan zajednički nazivnik, a to je novac.

Naravno, proučavanje mehanizama poricanja znanstvenih činjenica je tema kojom se bave mnogi znanstvenici, a tu su dakako najpozvaniji psiholozi i komunikolozi. I autori prevedenog priručnika su psiholozi, koji se osobito bave poricanjem klimatske znanosti, što je meni osobno vrlo zanimljiva i važna tema pa sam tako došao do njih. Jedno od osnovnih pitanja je zašto teorije zavjera i različiti mitovi imaju toliku prodornost, iako uglavnom nemaju nikakvo uporište u utemeljenim činjenicama. Prodornost znanstveno utemeljenih informacija se najčešće ne može mjeriti s time.

Tajanstveni urotnici

- Postoji li odgovor na pitanje koje spominjete?

- Ljudi koji se osjećaju nemoćnima ili ranjivima skloniji su prihvaćanju i širenju teorija zavjere, što je, naravno, vrlo važan faktor u kriznim situacijama. Ljudi su tad skloniji nevjerojatnim objašnjenjima, koja usmjeravaju krivnju na skup tajanstvenih urotnika. To je jedan od načina suočavanja sa stresom, koji ljudima pomaže u prevladavanju nesigurnosti. Vrlo često teorije zavjere osporavaju prevladavajuće politike, tako da osobito cvatu u atmosferi nepovjerenja u vlast. Kad se jednom pojave i rašire, teorije zavjere je vrlo teško suzbiti. Zato i u tom slučaju vrijedi staro pravilo: bolje spriječiti nego liječiti, i to prvenstveno kroz obrazovanje i znanstveno opismenjavanje javnosti. Ne moram posebno isticati kakvo je trenutno stanje u našem društvu po tom pitanju. Prisutne mitove i teorije zavjera treba aktivno raskrinkavati i onda efikasno zamjenjivati znanstveno utemeljenim informacijama. Pristup tome ovisi o javnosti kojoj se obraćamo.

- Ali zašto su teoretičari zavjera uvjereni da znaju sve?

- Jer zapravo ne razumiju znanstvenu metodu. Znanstvenici su svjesni toga da znaju vrlo malo. No, snaga znanosti je upravo u tome da znamo koje su granice primjenjivosti određenog znanja, kao što možemo dobro procijeniti razmjere i izvore nepouzdanosti.

- Kako vi kao znanstvenik gledate na to da ono na čemu ste dugo radili, mukotrpno istraživali netko može na društvenim mrežama jednom objavom relativizirati u neznanstvenoj zajednici, bez da pritom iznese i jednu relevantnu protutezu?

- Tu se vraćamo na pitanje prodornosti znanstvenih u odnosu na protuznanstvene informacije. Znanstvene informacije su rijetko senzacionalne ili spektakularne. Budimo iskreni, rijetko su i prezentirane na zanimljiv, širokoj javnosti razumljiv način. S druge strane, teorije zavjera i mitovi vrlo često bombastično "razotkrivaju" pozadinu političkih odluka, prenaglašavaju značaj ili umanjuju značaj nekih drugih otkrića. Te informacije se "hvataju", jer je najlakše zamisliti da "veliki" događaji imaju i "velike" uzroke.

- Tko tu radi najveću štetu?

- Stručnjaci za sve, pa čak i znanstvenici i liječnici koji zastupaju takve stavove, a njihove poruke su pojačane dojmom intelektualnog autoriteta. Kod nas su u tom pogledu najprominentniji Lauc, Bakić, Sladoljev, Domazet-Lošo i još neki. Onda se na to nakaleme raznorodni likovi, naročito s političke margine, kao što su razni hasanbegovići, batarela, frančiškovići, ali i oni koji su u svojim garažama razvili tzv. svoje lijekove za koronu pa nam ih sad pokušavaju prodati. Velik dio ljudi nasjeda na to, jer svi ti pojedinci imaju auru boraca protiv glavne struje. No, dio krivnje za to je i u znanstvenoj zajednici. Rijetki su oni koji su spremni javno istupati, još su rjeđi oni koji znaju komunicirati znanost na zanimljiv i svima razumljiv način, a najveća su rijetkost oni koji su spremni na direktnu konfrontaciju s teoretičarima znanosti.

Na tamnoj strani

- No, populariziranje znanosti, odnosno njeno približavanje jeziku običnog čovjeka nije doprinijelo većem vjerovanju znanstvenicima. Zapravo ste na tragu onoga što već dugo uništava novinarstvo. Koliko god neki članak bio poduprijet činjenicama, na društvenim mrežama on u trenutku postaje izvrgnut neargumentiranim kritikama onih koji namjerno ili iz neznanja ne vjeruju u predočene dokaze. Nije li to frustrirajuće?

- Naravno da je frustrirajuće, ali u tom dijelu, kao što sam već rekao, i mi znanstvenici snosimo dio krivnje. No, nije potpuno točno ni da popularizacija znanosti nije doprinijela većem vjerovanju znanstvenicima. Treba se samo prisjetiti pozitivnih primjera, koji ipak postoje. Opus Carla Sagana je na jedan način dobrim dijelom oblikovao cijelu jednu generaciju. Danas je možda teže popularizirati znanost kroz knjige ili TV serije, ali postoje načini. Iako se društvene mreže razvijaju tempom koji je teško pratiti, moramo iskoristiti njihove pozitivne aspekte i ne bi nam trebalo biti ispod časti snimati npr. serije videa za TikTok. Postoje i dobre komunikacijske strategije prezentiranja informacija, koje su u stanju zamijeniti teorije zavjera i mitove.

- Klimatske su promjene realne, koronavirus postoji i iza svega toga ne stoje korporacije koje žele zgrtati milijarde i nadgledati ljude. Zašto je nekima neprihvatljivo takvo viđenje naše stvarnosti? Igra li strah veliku ulogu kod onih koji vjeruju u teorije zavjera, je li im tako lakše broditi u ovim nemirnim vodama 21. stoljeća?

- Kao što nas je Yoda iz Ratova zvijezda naučio, strah vodi u ljutnju, ljutnja u mržnju, a mržnja u patnju. Strah nas vodi na tamnu stranu, gdje smo nesigurni, ranjivi i podložni različitim negativnim utjecajima. Iza znanstveno utemeljenih činjenica ne stoje moćne korporacije. Potpuno suprotno od toga, brojnim je znanstvenim istraživanjima utvrđena neposredna veza korporativnih interesa za zgrtanjem profita s formuliranjem i širenjem teorija zavjere i mitova. Našim društvom vlada velika nesigurnost i u toj atmosferi ljudi su skloni prihvaćati informacije prepune vrlo očitih logičkih grešaka. Oni te greške ignoriraju, jer njihovim bi se propitivanjem urušio taj oslonac koji im daje kakvu-takvu sigurnost.

- Kad sam već spomenuo u istoj rečenici klimatske promjene i koronavirus, ne bi bilo zgorega reći da jedno s drugim može biti itekako povezano. Laurie Garrett, epidemiologinja, znanstvena novinarka, dobitnica Pulitzerove nagrade, još dok se Covid-19 tek spremao da iz Kine krene na put po svijetu, proročki je za taj virus rekla: "Ovo je nešto ogromno", upozorivši da se ljudski rod u širenju svojeg životnog prostora nekontrolirano približava staništima divljih životinja zbog čega nam se možda i dogodio Covid- 19, a i u budućnosti bi nam se sve češće mogli dešavati proboji koronavirusa. Slažete li se s tom teorijom?

- Nisam epidemiolog niti medicinar pa zato nisam ni kompetentan iznositi sud o valjanosti te hipoteze. No, znanstvenik sam i mogu provjeriti je li dr. Garrett u svom zaključivanju slijedila znanstvenu metodologiju. Kao što vidim, radi se o ozbiljnoj znanstvenici, dakle skeptičkoj osobi, koja u spoznajnom lancu strpljivo propituje svaku usputnu tezu i nalaz. Zato s velikom pouzdanošću mogu reći da je njen zaključak utemeljen na znanosti.

Čitanje naslova

- Prosvjedi protiv epidemioloških mjera i Covid potvrda, poput onog nedavnog u Zagrebu, događaju se i u Nizozemskoj, Austriji. Uglavnom se, politički gledano, vezuju uz ekstremnu desnicu, ali ne bih rekao da su strani i ekstremnoj ljevici, naprotiv. Može li populističko potenciranje strahova kod određenih društvenih skupina cijelo društvo stajati glave?

- I ekstremna desnica i ekstremna ljevica su prije svega ekstremne, što znači da nekritički zastupaju ono što im, uglavnom kratkoročno, ide u prilog. Meni se osobno od svega najviše zgadilo ono postrojavanje tzv. dobrovoljačke bojne na Trgu bana Jelačića. Moje je mišljenje da je kod ove situacije odlučujuću ulogu odigrala atomizacija društva kroz širenje neoliberalne doktrine kapitalističkog fundamentalizma. Naime, ono što je prije svega uočljivo jest vrlo reducirano poimanje slobode. U tom poimanju sloboda je mogućnost da činimo sve što ne ograničava ispunjenje naših želja i potreba. To je suštinski različito od Hegelovog shvaćanja slobode kroz odgovornost, tj. kroz načelo "slobodno djeluj dok ne ugrožavaš slobodu drugoga". Nažalost, u uvjetima pandemije, kao i u svakoj kriznoj situaciji, granice naše slobode su dodatno sužene potrebom da čuvamo jedni druge. No, odbijanje ponašanja u skladu s tako postavljenim pravilima zapravo vodi produljenju sužene, ograničene slobode. Ako netko kaže da se neće cijepiti ili nositi masku, jer će ionako umrijeti neki starci koji bi ionako umrli, to pokazuje ozbiljan manjak solidarnosti. Ako kaže da mu mjere ometaju želju za odlaskom na pivo, to je pokazatelj dubinskog nerazumijevanja situacije u kojoj se nalazimo. Epidemiju moramo shvatiti kao bolest cijelog društva i jedini pravi odgovor na nju je ako se ponašamo kao društvo, a ne kao skup neovisnih, "slobodnih" pojedinaca. To su načela, a sve detalje ostavljam stručnijima od mene.

- Što nas čeka sutra u ovakvom društvu koje ne prihvaća znanstvene činjenice, gdje je riječ društveno-mrežnih mesija jača od svih znanstvenih istraživanja? Ne bih htio biti fatalist, ali ja ne vidim ništa dobro na horizontu.

- Protok informacija je vrlo brz, sadržajno su te informacije instantne, a čitanje se pretežno svodi na naslove, za koje je poželjno da su klikabilni. Viktor Ivančić je još u davna vremena upozoravao da pravi sadržaj novina više nisu tekstovi, nego reklame. Tekstovi su popratni sadržaj, uglavnom nepoželjan. Od tih dana sve se jako zaoštrilo, ono što se 2006. naziralo, sad buja i cvate na sve strane, s perspektivom daljnjeg metastaziranja. Nisam optimističan po tom pitanju, ali otpor tome je preživljavati usprkos tim trendovima. Uglavnom, moramo se kao društvo prisjetiti kako biti dobri jedni prema drugima, ali na globalnoj razini. A to smo učili negdje u vrtiću, zar ne?

- Preveli ste i "Komunikacijski priručnik o cijepljenju protiv COVID-19 - Praktični vodič za poboljšanje komunikacije o cijepljenju i suočavanje s dezinformacijama". Riječ je o vrlo korisnom priručniku koji je priredila skupina znanstvenika iz raznih krajeva svijeta. U njemu, između ostalog, piše da je cjepivo naša karta za slobodu. Protivnici cijepljenja, pak, smatraju da je to jednosmjerna karta za porobljavanje i kontrolu. Kako ih razuvjeriti?

- Poriv za prevođenje tog priručnika je činjenica da naše institucije vrlo loše komuniciraju cijepljenje, kao i sve ostale mjere suzbijanja pandemije. Ponavljam, nisam epidemiolog ili imunolog, ali sam znanstvenik i kao takav znam koliko je važno pravilno komunicirati znanstvene informacije. U samom prevođenju sam surađivao s dr. Beatom Halassy, virologinjom. Poslali smo prijevod svim relevantnim organizacijama i institucijama, ali odjeknula je samo gromoglasna tišina. Više puta sam se uvjerio koliko je teško premostiti zidove samodopadnosti naših institucija i političkih elita. Što se razuvjeravanja tiče, pristup ovisi o razini zahvaćenosti pojedinca teorijama zavjere. Istinskim antivaxxerima, čini se, ništa ne može pomoći.

Obavezno cijepljenje

- Teoretičari zavjera svašta mi napričaše o posljedicama cjepiva. Jedna zgodna priča je da netko nepoznat već sada otkupljuje spermu necijepljenih muškaraca koja će u budućnosti biti na cijeni. Doduše, nisu mi rekli što točno ne valja sa sjemenom cijepljenih jedinki poput mene. Znate li vi?

- Stvarno ne znam. Od svih spermi poznajem samo svoju vlastitu i čini mi se da je kvalitetna. U svakom slučaju, prilično sam siguran da neću biti među kupcima sperme necijepljenih, kao uostalom ni cijepljenih. Međutim, jedan kolega mi je danas rekao da je negdje vidio da je neka žena putem Facebooka zatražila ponude sperme necijepljenih. Tržište se, dakle, stvara, što je još jedan pokazatelj da su KUD Idijoti imali pravo: glupost je neuništiva.

- U Austriji planiraju uvesti obavezno cijepljenje. Čeka li i nas u konačnici takav scenarij?

- Jedan od mojih prijatelja je na Facebooku objavio komentar: "Ovi koji misle da cjepivo mijenja DNK, trebaju na to gledati kao priliku." Zapravo sve više zemalja razmatra uvođenje te obaveze. Moje osobno mišljenje je da je pandemija kriza, koja, u konačnici, ugrožava i nacionalnu sigurnost. Pandemija je i bolest koja zahvaća cijelo društvo pa na nju moramo odgovoriti kao društvo u cjelini. Čini mi se da će u jednom trenutku većina država EU-a, pa i šire, uvesti cjepnu obavezu. Možda se na razini EU-a donese i neka direktiva u tom smislu pa ćemo i mi uvesti obavezno cijepljenje.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini