Attenboroughova dugokljuna ehidna

U Indoneziji pronađen sisavac koji nije viđen više od 60 godina

| Autor: Hina
(Foto Expedition Cyclops/Reuters)

(Foto Expedition Cyclops/Reuters)


Znanstvenici su u indonezijskim Kiklopovim planinama pronašli vrstu sisavca koja ima bodlje nalik ježu, njušku mravojeda i stopala krtice, a posljednji je put viđena prije više od 60 godina.  

Attenboroughova dugokljuna ehidna, nazvana po britanskom prirodoslovcu Davidu Attenboroughu, prvi je put snimljena kamerom za praćenje posljednjeg dana četverotjedne ekspedicije koju su vodili znanstvenici sa Sveučilišta Oxford.

Nakon što se spustio s planine na kraju putovanja, biolog James Kempton pronašao je snimku malog stvorenja koje hoda kroz šumsko šipražje na posljednjoj memorijskoj kartici s više od 80 kamera u zabačenim mjestima.

"Imao sam veliki osjećaj euforije, ali i olakšanja jer sam proveo toliko dugo na terenu bez nagrade sve do posljednjeg dana", rekao je, opisujući trenutak kada je prvi put vidio snimku sa suradnicima iz indonezijske konzervatorske grupe YAPPENDA.

Ehidne dijele svoje ime s mitskim bićem iz grčke mitologije koje je polu-žena i polu-zmija.

Tim znanstvenika ih je opisao kao plahe, noćne stanovnike jazbina koje je jako teško pronaći.

"Razlog zbog kojeg se čini tako drugačijim od drugih sisavaca je taj što je monotrema, a one polažu jaja i odvojile su se od ostatka sisavaca prije otprilike 200 milijuna godina", rekao je Kemtpon.

Vrstu je do sada samo jednom znanstveno zabilježio nizozemski botaničar 1961.

Drugačija vrsta ehidne živi diljem Australije i nizinske Nove Gvineje.

Kemptonov tim preživio je potres, malariju, pa čak i pijavicu zakačenu za očnu jabučicu tijekom svog putovanja.

Surađivali su s lokalnim selom Yongsu Sapari u navigaciji i istraživanju zabačenog terena sjeveroistočne Papue.

Ehidna je ugrađena u lokalnu kulturu, uključujući tradiciju prema kojoj se sukobi rješavaju slanjem jedne strane u nesporazumu u šumu da traži sisavca, a druge u ocean da pronađe marlina, prema starješinama spomenutog sela.

Smatralo se da je oba stvorenja toliko teško pronaći da su često bila potrebna desetljeća ili čitava generacija da ih se locira.

Kada bi ih se pronašlo, one su simbolizirale kraj sukoba i povratak skladnim odnosima.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter