Projekt o utjecaju digitalne tehnologije na oblikovanje ljudskog doživljaja prirode

(Hina/EPA)

Činjenica da se svake dvije minute snimi prirodnih prizora više nego u cijelom 19. stoljeću, potaknula je međunarodni znanstveni projekt o utjecaju digitalne tehnologije na oblikovanje ljudskog doživljaja ranjive prirode, koji je predstavljen u utorak u Zagrebu.

Na projektu DigiFREN koji je odobrila europska Inicijativa CHANSE vrijednom 1,1 milijun eura udruženi su znanstvenici i stručnjaci iz pet europskih zemalja.

Oni su pažljivo odabrali pet mjesta u Sloveniji, Hrvatskoj, Finskoj, Norveškoj i Poljskoj koja su pod snažnim utjecajem ili se smatra da su ugrožena ljudskom aktivnošću.

Iz Hrvatske će se istraživači sa Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, Sveučilišta u Zadru te Nacionalnog parka Paklenica usmjeriti na sudbinu Parka prirode Telašćica.

Voditeljica hrvatskog dijela projekta Sanja Đurin s Instituta za etnologiju i folkloristiku naglasila je vezu između krhkosti prirode koja se predstavlja kao prodajne točke „nezaboravnog iskustva“ i sve većeg zanimanja posjetitelja usmjerenih na te točke.

Ti se odnosi stalno mijenjaju, a do sada nije bilo etnografskih radova u Hrvatskoj koji su se time bavili, kazala je i zaključila da će projekt olakšati napore lokalnih zajednica u stvaranju kulturno i ekološki održivih odnosa kojih su sami dio, kazala je.

Tomislav Oroz sa Sveučilišta u Zadru kazao je da je dosadašnja analiza pokazala da se Park prirode Telešćica predstavlja fragmentirano, kroz pojedine dijelove prirode, najviše preko arheoloških pristupa i prirodnih fenomena za turističke namjene, osobita strmaca, te da su rijetki prikazi koji uključuju stanovništvo.

Želimo istražiti ulogu digitalnih tehnika u transformaciji toga prostora i kako se ona odnosi prema drugim otocima i prema ranjivosti prostora, kazao je.

Voditelj projekta Blaž Bajič s Filozofskog fakulteta u Ljubljani kazao je da je DigiFREN prvi etnografski projekt koji je poduzeo opsežnu, komparativnu studiju ove teme u Europi koja se digitalizira.

Projekt proširuje utvrđene metodološke strategije i uvodi eksperimentalnu metodu senzo-digitalnog hodanja. Očekujemo da će dati rezultate relevantne ne samo za antropologiju, povijest umjetnosti i kulturne i senzorne studije, već i za humanu geografiju, estetiku okoliša i studije medija, kazao je.