(Unsplash)
U nekoj fazi života gotovo svi dođemo do iste točke: tijelo više ne prašta ono što je nekad prolazilo bez posljedica. Leđa se javljaju već nakon kraće šetnje, koljena škripe pri penjanju uz stepenice, a umor dolazi brže nego što bismo željeli priznati. I tada se često događa klasična zamka – počnemo se manje kretati, "štedjeti se", a upravo to pokreće začarani krug slabosti, boli i gubitka kondicije.
Paradoksalno, baš u starijoj dobi kretanje postaje važnije nego ikad.
Redovita, umjerena fizička aktivnost dokazano smanjuje rizik od srčanih bolesti, dijabetesa tipa 2, visokog krvnog tlaka i osteoporoze. No, možda još važnije, pomaže očuvati ono što najviše znači svakodnevici – samostalnost.
Snaga nogu, ravnoteža, pokretljivost zglobova i stabilnost trupa ključni su za obavljanje najjednostavnijih radnji: ustajanje iz kreveta, nošenje vrećica iz trgovine, penjanje uz stepenice ili šetnju gradom bez straha od pada. Redovitim vježbanjem ti se kapaciteti ne samo čuvaju, nego se često i poboljšavaju.
Kretanje ne jača samo mišiće. Ono snažno djeluje i na psihu. Tijekom fizičke aktivnosti tijelo luči endorfine – hormone dobrog raspoloženja – koji smanjuju stres, tjeskobu i simptome depresije. Mnogi stariji ljudi koji redovito vježbaju ističu da se osjećaju bistrije, smirenije i optimističnije.
Šetnja, lagano istezanje, plivanje ili vožnja bicikla često postaju i mali osobni ritual, vrijeme za sebe, razmišljanje i unutarnju ravnotežu. U tom smislu, vježbanje je i svojevrsna meditacija u pokretu.
Dobra vijest je da nitko ne mora trčati maraton niti dizati utege da bi osjetio korist. Dovoljno je 20 do 30 minuta umjerene aktivnosti dnevno: brža šetnja, lagane vježbe snage s vlastitom težinom, istezanje, joga, pilates ili vježbe ravnoteže.
Ključ nije u naporu, nego u kontinuitetu. Male, ali redovite navike dugoročno donose daleko veće rezultate od povremenih "velikih planova" koji se brzo napuste.
Grupne rekreacije, vođene vježbe, plesne radionice ili organizirane šetnje nude još jednu važnu dimenziju – društvenu. Za mnoge starije osobe upravo je to presudan poticaj. Kretanje u društvu smanjuje osjećaj usamljenosti, potiče socijalne kontakte i vraća osjećaj pripadnosti zajednici.
Nerijetko se dogodi da vježbanje postane ne samo zdravstvena navika, nego i društveni događaj kojem se veseli cijeli tjedan.
Možda najvažnija poruka glasi: nikada nije kasno početi. Bez obzira na godine, prethodnu kondiciju ili zdravstvene poteškoće, uz malo prilagodbe gotovo svatko može pronaći oblik kretanja koji mu odgovara.
Prvi korak često je i najteži, ali već nakon nekoliko tjedana tijelo i um šalju jasnu poruku – osjećaj lakšeg pokreta, stabilnosti i bolje energije postaje najbolja motivacija za nastavak.
Jer kretanje nije luksuz, nije mladenački hir niti sportska ambicija. Ono je temelj dostojanstvenog, aktivnog i kvalitetnog starenja.