Svojim besprijekornim naglaskom i karijerom natopljenom Shakespeareom, Kenneth Branagh djeluje kao Englez do srži. Bio je potreban emotivan film da mnoge podsjeti da je zapravo iz Sjeverne Irske.

Obitelj mu se preselila u Englesku kad mu je bilo devet, bježeći od vjerskog nasilja u pokrajini koju je dirljivo opisao u crno-bijeloj drami "Belfast".

U ponedjeljak je 61-godišnji Branagh osvojio Oscara za najbolji originalni scenarij, svoj prvi u osam nominacija u rekordnih sedam kategorija. 

"Nikad nećemo zaboraviti sve one koje smo izgubili u srceparajućoj, dirljivoj ljudskoj priči u nevjerojatnom gradu Belfastu, na čudesnom Irskom otoku. Ovo mnogo znači", rekao je Branagh primajući nagradu. 

"Nekome tko je u maloj kući, u radničkoj obitelji na sjeveru Belfasta na crno-bijelom televizoru gledao dodjelu Oscara, mnogo znači biti ovdje".

"Belfast" je rođen u pandemiji koja je Branagha podsjetila na odrastanje u protestantskoj obitelji u ulici miješanih vjera. 

Film je smješten u 1969. kad je vjersko nasilje eksplodiralo i kad su katolici protjerani iz tog područja. 

"Pandemija me vratila u 'lockdown' koji smo tada iskusili, kad su obje strane ulice bile zabarikadirane", kazao je. 

Za "Belafast" je bio nominiran i za najboljeg glumca i kao producent za najbolji film.

Time je posao prva osoba koja je nominirana za Oscara u sedam različitih kategorija. 

Prve dvije, za glumu i režiju, bile su još 1989., kad je bio u svojim dvadesetima, za adaptaciju Shakespeareova "Henrika V.".

Hamlet mu je 1996. donio nominaciju za najbolji adaptirani scenarij. Tri godine prije bio je s Labudovom pjesmom nominiran u kategoriji najboljega kratkog filma. Godine 2012. natjecao se za Oscara u kategoriji najboljeg sporednog glumca za film "Moj tjedan s Marylin".