Za blagdane i praznike narod se veseli i zabavlja plesanjem. Nekada su plesnjaci bili popularniji negoli su to danas, ali se navodno opet bude. U Hrvatskoj, pa tako i u Istri, neki su plesnjaci stekli kultni status. Za ćudoredne ples je uvijek bio nećudoredan, ali ih je opet iznenadio papa Franjo: otkrio je da je u mladosti obožavao plesati tango

Ples je jedna od najprirodnijih igara kod svih prosvijetljenih i neprosvijetljenih naroda na zemlji. Plesalo se od Adama do danas, a plesat će se dok bude svijeta i vijeka. U stara poganska vremena ples nije imao samo današnje zabavno značenje, već je imao više vjerski i ćudoredni značaj, naročito kod naših praotaca, starih Slavena. Kod drugih starih naroda bilo je također zabavnih, ratobornih i nećudorednih plesova, kao što ima i danas kod naroda na nižem stupnju čovječanske naobrazbe ili kulture.

Naši praoci, stari Slaveni, plesali su u hramu Božje prirode, pod visokim granatim lipama i po livadama kraj svojih druženih kuća. Uz ples se pjevalo nabožne, ljubavne i junačke pjesme. Ples je bio pod nadzorstvom združenih starješina ili svećenika. Vjersko-obredni plesovi igrali su se oko krvavih žrtava, koje su se palile u počast njihovih bogova ili božica.

Kako vidimo, kod naših pradjedova ples je imao vjerski, ćudoredni ili moralni, zabavni, zdravstveni i prosvjetni značaj. Mi smo danas sa svojim zabavnim plesovima na nižem stupnju ćudoredne kulture nego su bili naši stari. Zašto? Pogledajmo malko!

Gdje, kako, kada i zašto se pleše?

Kod današnjih plesova već se ne gleda ni na vjeru, ni na Boga, ni na ćudoređe, ni na zdravstvo ili higijenu, ni na uljudnost, ni na sram čovječji. Sve ide danas samo na moderniziranom, a ne pitaju se što je to moderno. Dakako da pritom nitko ne pita da li je sve dobro, što držimo da je moderno.

Kod svake moderne misli, stvari, djela, odijela i plesa moramo gledati da ono što je moderno ne škodi duši i tijelu. Sve što je moderno moramo promatrati sa vjerskog ćudorednog, zdravstvenog i gospodarskog gledišta. Čovječji um treba da ima uvijek pred sobom ove četiri točke. Nije pametno da se oponaša sve što je moderno. Teško onom čovjeku, koji se svakoj novotariji ili modernoj stvari ropski pokorava, a da prije toga nije dobro promislio da li će mu to koristiti ili škoditi. Ali današnji svijet malo pazi na to. To najljepše vidimo kod današnjih plesova, moda i cifranja. Pogledajmo si najprije današnje plesove. Pleše se u kojekakvim krčmetinama ili u takvim lokalima, koji ni najmanje ne odgovaraju zdravstvenim propisima. Tu se pleše u prašini, u roju bezbrojnih mikroba ili bolovnih klica, i u pokvarenom zraku. Pleše se do kasno doba noći, a gdjegod i do jutra. Mladež i djeca dolaze na takve plesove bez roditelja ili skrbnika, pa se skiću po noći bez ikakvog nadzorstva. Plesa nema, a da u njemu ne vlada i alkohol ili opojno piće, jer zato se i drži ples da u njemu gostioničar trži. Tu se pleše i u pripitom stanju i takvi plesovi, koji bi se i sami divljaci sramili.

Okanimo se ludih i modernih novotarija

Tu čuješ svega i svašta, ali dobra ništa. Tu se grdi i psuje sve u šesnaest. Nema skoro plesa, a da nema i tučnjave. Današnji se dan obično dolazi na ples u finom odijelu i cipelama, pa se već kod prvog plesa pokvari i jedno i drugo. Osim toga nekoje djevojke, da budu tobože ljepše i simpatičnije, rabe budi kakva ljepšala ili kozmetična sredstva, bez obzira da li to škodi zdravlju ili ne. Sa sadašnjim modernim plesovima, modom, alkoholom širi se takodjer jedno od najgnjusnijih zala, a to je nemoralnost i prostitucija.

Kamo nas vodi taj „moderni“ put? U posvemašnju propast. Hoćemo li i nadalje ići tim "modernim" putem? Ne, podnipošto ne! Krenimo na pravi put i okanimo se ludih i modernih novotarija! Držimo za moderno samo ono što je istinito, dobro i lijepo, a to je sve ono što ne škodi ni duši ni tijelu. Ako se i pleše nek se pleše u čistim i zdravim lokalima ili pa pod vedrim nebom, ali daleko od krčme i to samo po danu.

Noćni plesovi i noćna klatarenja nisu za poštenu i valjanu djevojku, a ni za poštenog i valjanog mladića. Noć je za kojekakve potepuše, namiguše i besramnice. Noć je za noćne ptice grabilice, za zmije, zvijeri, lopove i skitnice, a ne za valjane ljude.

Kad plešemo, nemojmo zaboraviti na jugoslovensko kolo, kojeg su nam ostavili naši stariji. Nema mu prigovora ni sa zdravstvenog ni sa ćudorenog gledišta. Svaki narod se ponosi svojim plesovima, ponosimo se i mi našim.

Danas može napredovati samo onaj narod, koji je prosvijetljen ili naobražen, a kod nas se premalo pazi na to. U nedjelje, blagdane i uveče premalo se čita. Zato uzmimo u ruke dobre knjige, čitajmo propovijetku, pjesmice, poučna štiva, to će nam više koristiti nego svi plesovi današnjeg kova.

Iz Trviža

"Na izmaku smo staroj godini, a približavamo se novoj. Kakva će biti ta nova godina, Bog zna, a kakva je bila stara, to nam je dobro poznato. Mnogo nam je zla donijela a malo dobra. Ljetina je bila slaba, ali zato smo iz dana u dan bogatiji novim nametima i porezima. Otkuda će se platiti sve što gospoda zahtijevaju, to je teško ni pomisliti, a kamo li kazati. Ali ni to nije sve.

Ne biju nas samo slabe ljetine i pretjerani porezi i bolesti, već nas je pohodila i druga kuga: kradje i paleži. Čovjek više nije gospodar ni od svoje ovce ili krave, vola ili krmka, a ni od svoje staje ni kuće, a da mu je ne zapali lopovske i paklena ruka.

I kod nas ima onih poganskih ljudi, koji se drže one stare poganske poslovice: Tko se ne osveti, taj se ne posveti Zato ima i takovih, koji će ti iz osvete zapaliti staju, kuću i sijeno; osjeći loze ili voćke, a da ih za to ni najmanje ne peče savjest. Takvi zlodusi bili su i oni koji su prošlog mjeseca, u našem selu Frankovići, zapalili šest staja, a kad su siromašni seljaci išli da gase i da sebi oslobode marvu, pucali su ti demonski robovi na njih iz pušaka kao na frontu. Žalosno je da se što takva dogadja u našem slavenskom selu i to u dvadesetom vijeku. Ali što ćemo, kad nema žita bez kukolja."

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• TRKE MAGARACA U ISTRI TIJEKOM TURISTIČKE SEZONE I BLAGDANA Tovar, dugouški tvrdoglavi revac, upregnut u turizam