ZAGREB

Hrvatska Kuća ljudskih prava bivša je sigurna kuća Josipa Broza Tita

| Autor: Hina
(Hina/EPA)

(Hina/EPA)


Kuća ljudskih prava na zagrebačkoj Selskoj cesti 112c bila je sigurna kuća Josipa Broza Tita u kojoj se od policije skrivao 1928., otkriva to ''zaboravljena'' spomen-ploča za čije postojanje do ovog tjedna nisu znali ni čelnici vodećih hrvatskih antifašističkih udruga.

Konkretno, Kuća ljudskih prava na zagrebačkoj ''crvenoj Trešnjevci'' od 2008. objedinjuje i udomljuje vodeće hrvatske organizacije civilnog društva među kojima su i B.a.B.e, Centar za mirovne studije, Građanski odbor za ljudska prava, Udrugu za promicanje istih mogućnosti, Udrugu Svitanje i Documentu – centar za suočavanje s prošlošću. 

Upravo je Documenta početkom ovog tjedna predstavila svoj izvještaj o praćenju suđenja za ratne zločine u posljednjem ratu i to, kako se ispostavilo, 4. srpnja - na samu obljetnicu postavljanja spomen-ploče kojom su za bivši Dan borca 1983. ''društveno – političke organizacije'' i Skupština općine Trešnjevka odale počast jugoslavenskom maršalu Titu.

Zagrada od povijesnog značaja

I to, kako se sada na toj ploči može iščitati, ''u znak trajnog sjećanja i poštovanja na revolucionarni rad druga Tita'', tadašnjeg sekretara Mjesnog komiteta KP (Komunističke partije) – Zagreb koji je tada, boraveći u ilegalnom stanu, ''našao sigurno sklonište pred policijom''.

''Tu je bio jak radnički pokret, govorilo se o 'crvenoj Trešnjevci''', kazala je za Hinu Vesna Teršelič iz Documente, koja u proklamiranom ''suočavanju s prošlošću'', iznimno dobro poznaje i povijest navedene spomen-ploče, ali i okolnog revolucionarnog, radničkog i ''crvenog'' zagrebačkog kvarta.

''Mi znamo da radimo u zgradi koja ima povijesni značaj, gdje su se sklanjale izbjeglice kada je Italija preuzela kontrolu nad Istrom nakon Prvog svjetskog rata. To je bilo pribježište za izbjeglice pa u ovom dijelu grada veliki broj ulica ima nazive istarskih gradova ili poznatih Istrijana'', kaže Teršelič.

S druge strane, u tom je zagrebačkom kvartu bio i iznimno jak radnički, a kasnije i revolucionarni pokret što dokazuje i sama povijest zgrade u Selskoj ulici.

''Istovremeno, bila je sigurna kuća za izbjeglice, a bila je i sigurna kuća za Josipa Broza Tita. Razumljivo je da su se u dijelu grada s jakim radničkim pokretom skrivali i oni koji su vodili Komunističku partiju i Savez komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ)'', kaže Teršelič. Dodaje i kako, na svu sreću, od njihova useljenja nitko nije imao potrebu obračunavati se s prošlošću i Titom preko spomen-ploče na pročelju njihove zgrade.

''Vandali su šarali ploču Documente, ali ploču Josipa Broza Tita nisu. Nadamo se da će tako i ostati''.

Respekt prema ostavštini bivših revolucionara, u neočekivanim okolnostima, pokazivali su i rijetki koji su uopće obratili pozornost na tu spomen-ploču, ističe Tina Đaković iz Kuće ljudskih prava. Pritom navodi i kako je jedan od radnika tijekom obnove zgrade ''uletio'' u njihov ured pitajući, s izvjesnim strahopoštovanjem, ''Kaj je stvarno istina da se Tito tu skrival''?

"Drugarska samokritika"

No, zanimljivo, s druge strane, vodeći hrvatski antifašisti i čuvari lika i djela maršala Tita do upita novinara Hine nisu znali za tu, njima zaboravljenu spomen-ploču. Pritom su i, kako je nekada bio dobar običaj, odradili ''drugarsku samokritiku''.

''Nažalost, nisam upoznat da je tamo spomen ploča iako sam bio u Kući ljudskih prava. Kriv sam što za to dosad nisam znao i nisam pitao. Tu svoju pogrešku ću ispraviti i korigirati, posvetiti odgovarajuću pažnju tome jer to zaista zaslužuje naše postupanje za buduća pokoljenja'', kazao je Jovan Vejnović, predsjednik hrvatskog Saveza društava Josip Broz Tito. Upitan, pak, kako komentira svojevrsni povijesni obrat da je ''sigurna kuća'' i sklonište revolucionara od prije devedeset godina sada kuća ljudskih prava, poručuje da ga to nimalo ne čudi.

''Rekao bih da je, imajući u vidu životni put Josipa Broza Tita, logičan završetak da ta zgrada sada bude kuća ljudskih prava'', kazao je Vejnović.

I predsjednik glavne hrvatske antifašističke udruge - Saveza antifašističkih boraca i antifašista (SABA RH) Franjo Habulin izvršio je ''drugarsku samokritiku'' upitan za značaj zgrade i spomen ploče u Selskoj ulici.

''Da je to jedna od sigurnih kuća Josipa Broza Tita znamo, ali i da je tamo spomen-ploča nisam znao. Da je Titova sigurna kuća sada kuća ljudskih prava to je podudarnost. Mislim da nije problem da tome posvetimo neko prigodno obilježavanje'', kazao je Habulin upitan sprema li se za specijalno obilježavanje zaboravljene, ali ipak preživjele ''spomen'' ploče. I to, recimo, 4. srpnja iduće godine za 40. obljetnicu njezina postavljanja.

S druge strane, ako vodeći hrvatski seniori antifašisti i ''čuvari revolucije'' ne znaju za tu spomen-ploču, bivši voditelj Dokumentacijskog centra antifašizma Mario Šimunković i sadašnji voditelj Arhiva SABA-e Marin Korman iz mlađe generacije zagrebačkih antifašista dobro su upoznati s ''reliktima'' revolucionarne i antifašističke ''crvene'' Trešnjevke, a šire i Zagreba.

''Crvena Trešnjevka najbolji je dio zagrebačkog 'Nepokorenog grada'. Ova 'zaboravljena' ploča je preživjela olovne' 90-te, ali mnoge, nažalost nisu'', zaključuje Mario Šimunković, koautor knjige ''Sjećanje je borba'', zbornika svih spomen obilježja narodnooslobodilačke borbe i revolucionarnog pokreta na području Grada Zagreba.

Piše: Miroslav Edvin Habek

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum