Otkada je objavljena 2015. godine "Cities: Skylines" ne samo da je dobila hrpu službenih dodataka i nadogradnji, nego su se u njeno unapređivanje aktivno uključili i fanovi koji su krenuli stvarati vlastiti sadržaj

Ako postoji skupina ljudi kojima ova izolacija i karantena nisu teško pale, onda su to, pored ostalog, ljubitelji igre "Cities: Skylines" koja je taman kada je počela karantena dobila svoj, ako dobro brojimo, već 12. expansion pack, odnosno kako to kažemo na našem lijepom jeziku – dodatak ili nadogradnju, naziva "Sunset Harbor".

No, prije nego što se fokusiramo na novine koje ovaj dodatak nudi, podsjetimo se malo na povijest same igre.

Puno obožavatelja

Otkada je objavljena 2015. "Cities: Skylines" ne samo da je dobila hrpu službenih dodataka i nadogradnji, nego su se u njeno unapređivanje aktivno uključili i fanovi koji su krenuli stvarati vlastiti sadržaj.

Što je to u "Cities: Skylines" da još uvijek ima tako veliki krug obožavatelja, zbog čega toliko ljudi voli igrati ovu igru? Prije no što uopće pokušamo odgovoriti na pitanje, moramo, čisto za one koji nikada nisu odigrali nijednu videoigru, reći da mnoge igre imaju svoje fanove koji znaju provoditi sate u igranju, ali i diskutiranju o tome kako pojedini naslov poboljšati, ali isto tako ukazuju na to što im se ne sviđa. Kada pokrenete "Cities: Skylines", nakon što odaberete jednu od predloženih mapa, stavljeni ste pred praznu površinu. Na njoj nema apsolutno ničega, osim pokojeg brda, rijeke ili obale mora te priključka na autoput. Upravo se otuda počinje – povuče se prva cesta, pa druga i treća i tako dalje, pa se označi jedna od tri zone, bila to stambena, komercijalna ili industrijska, a sve se poveže vodovodnim cijevima i električnim kablovima. I onda kreće ono, lagano uzbudljivo čekanje da s autoputa dođu prvi naseljenici, nastane se te se zaposle. Na prostoru na kojem nije bilo ničega, odjednom je nešto niknulo, tek jedno malo naselje od niti stotinjak ljudi, no onaj tko bude uporan može virtualno sagraditi grad od 200 ili 300 tisuća ljudi (koji se u igri zovu Cims i svaki ima svoje ime i prezime, uključujući i njihove pse koje vode u šetnju), a negdje piše da se može doći i do populacije od milijun ljudi. Tim Cimsima uskoro neće biti dovoljni samo krov nad glavom, trgovina, posao i infrastruktura, već će im trebati i ambulanta, kasnije bolnica, policija koja će držati kriminalce podalje, vatrogasci koji će gasiti požare, a trebat će negdje i odložiti smeće, no ako se stambena zona postavi odmah do smetlišta, Cimsi će pobolijevati i umrijeti.

Trebat će postaviti i osnovne škole za djecu koja se rađaju i odrastaju, pa onda i srednje škole kako bi izučili zanat ili se pripremili za fakultet. Svako postavljanje neke od ovih zgrada djelovat će na okolinu, najčešće povoljno tako što će podizati vrijednost zemljišta te će se zgrade same renovirati i nadograđivati, no ako se pored njih nađe poneki kafić ili disko klub, građani će se početi žaliti na buku.

Isto će se dogoditi ako se usele pored aerodroma ili najprometnijih cesta kojima voze autobusi ili tramvaji jer treba cijeli grad povezati, a na kraju dana Cimsi se vole opustiti i u nekom od parkova. Puno toga je ovdje logično, no ima i stvari koje se moraju prihvatiti takve kakve jesu, kolikogod apsurdne bile.

Uglavnom, grad koji se konstruira u "Cities: Skylines" funkcionira skoro kao pravi grad i na onom tko igra ovu igru je da ga održava, određuje poreze i prilagođava proračun, pokušava dovesti turiste i obraniti ga od poplava, potresa ili udarca meteora. Skoro sve što se napravi ima neku posljedicu, i to je ono što mnoge drži da planiraju i konstruiraju grad jer je igrač nagrađen za sve što radi budući da uvijek postoji neka mogućnost, neka opcija koja će učiniti da se život u gradu nastavi, čak i kada se gradska blagajna isprazni, ljudi napuste svoje kuće, a grad poharaju požari ili neke druge katastrofe.

Na početku igre morate pripremiti naselje obiteljskih kuća od jednog do dva kata koje ćete vjerojatno jednom morati razrušiti jer će na njihovo mjesto doći neboderi i ceste sa šest traka.

Jednostavno, sve se stalno mijenja i uvijek postoji neki novi izazov, makar taj izazov bio u tome da, ako želite, sve zadržite što je moguće isto, bez previše radikalnih promjena, ali uvijek postoji nešto što se može učiniti. Makar posaditi cvijeće i postaviti dvije, tri klupice uz šetnicu, čisto onako, za gušt. Problem je jedino što doslovce sve što radite u igri, uključujući sadnju i najobičnijeg grma, košta.

Sim City

Nakon što se "Cities: Skylines" prvi put pojavila 2015. bila je prilično rudimentarna i namjerno je podsjećala na legendarnu "Sim City", franšizu kojoj je htjela konkurirati.

Onda se netko sjetio da treba staviti izmjenu dana i noći, da bude što realnije, i eto stigne dodatak "After dark", pa se netko sjeti da treba staviti malo snijega i uvesti mogućnost grijanja, pa se dodalo i to, pa je pojačana industrija, s njom i ekologija, te uvedena mogućnost izgradnje sveučilišnih kampusa, novih mjesta zabave i novih prometala poput žičara, trajekata i dirižabla a izgled je oplemenjen novim modernim zgradama, uz uvođenje sve više pravila koje se prema potrebi mogu aktivirati (npr. zabrana teškog prometa, poticanje privrede...) i kolosalnih objekata koji će izazivati divljenje lokalaca i privlačiti turiste, poput Kipa slobode ili mega shopping centra... Nakon svega, ima li još nešto?

Izgleda da ima i sada konačno dolazimo na novosti u "Sunset Harboru". Netko se sjetio da bi pored četiri specijalizirane industrijske grane (poljoprivreda, šumarstvo, crpljenje nafte i rudarenje) trebalo uvesti i ribarsku industriju, a od prometala nedostajali su još i helikopteri te trolejbusi.

Sada su konačno tu, upakirani u dodatak "Sunset Harbor", a ako je nekome nedostajalo da metro, osim ispod zemlje ne može prugom voziti po zemlji ili iznad nje, sada njegovoj sreći neće biti kraja. Na usluzi su novi načini odlaganja smeća, kao i dovođenje vode u udaljena područja.

Tu su još i međugradski busevi, a izgleda da se netko konačno sjetio i napravio jedinstvene stanice za sve oblike javnog kopnenog prijevoza. Konačno, posebna novost su i vrtići te domovi za starije, a ovi zadnji trebali bi ublažiti efekt "smrtonosnog vala" kojeg svi igrači tako zdušno mrze.

Naime, kako u igri stanovnici grada imaju određeni životni vijek tako se prije ili poslije dogodi eksplozija velike stope mortaliteta, tako da grad u kratko vrijeme može izgubiti i do 50 tisuća ljudi, što isprazni ne samo zgrade koje se potom sruše nego i gradski budžet koji ovisi od poreza i najamnina koje sada nema tko plaćati. Možda bi ovu igru trebalo dati kandidatima za gradonačelnike ili načelnike općina, pa da vidimo što bi oni učinili?

Taman kada pomislimo da smo vidjeli sve, "Cities: Skylines" dobije neku nadogradnju koja podsjeti da se može još nešto reći. Voljeli bismo kada bi se netko sjetio i uveo mogućnost većeg broja, primjerice, kina ili kazališta, ili da se poput parkova ili igrališta mogu postavljati galerije, foto-punktovi ili mjesta za umjetničke kolonije iz kojih bi se kasnije uzimale statue ili slike koje bi se postavljale po gradu.

Knjižnice i knjižare već postoje. Možda se spomenute kombinacije mogu naći među mnogobrojnim modovima koje su napravili igrači i koje se mogu skinuti s neta, no i ovo što je tu za sada nudi sate zabave za one koje vole biti stratezi i sve planirati unaprijed, kao i za one koji igraju na slijepo, po sistemu "što bude, bude".