SKRB O ŽIVOTINJAMA

MNOGI GRAĐANI NE ZNAJU KOME SE OBRATITI U SLUČAJU PRONALASKA RANJENE ŽIVOTINJE ILI LUTALICE Istražili smo tko je nadležan, ali i dužan intervenirati u takvim situacijama

| Autor: Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ
Mačke na ugostiteljskoj terasi u Kandlerovoj ulici (Danilo MEMEDOVIĆ/Arhiva)

Problem je što je Grad propisao kvotu od 150 mačaka godišnje i mi smo taj broj životinja, s obzirom da surađujemo s udrugama Snoopy i Ruka šapi, sterilizirali još u siječnju i veljači. Od početka godine sterilizirali smo ih 190, kaže veterinarka Andrea Faggian

Mnogi građani ne znaju kome se obratiti u slučaju pronalaska ranjene životinje ili lutalice na ulici i tko je uopće za to nadležan. Čitateljica Glasa Istre, koja je željela ostati anonimna, nedavno je pronašla teško ozlijeđenu mačku na križanju Nazorove ulice i Marsovog polja, kod Doma braće Ribar.

- Zaustavila sam vozilo iza automobila riječke registracije koji je iznenada stao na kolniku preko kojeg se u mukama vukla žuta mačka. Očito ju je netom pregazilo nepoznato vozilo. Vozač riječkog automobila i ja izišli smo pomoći teško ozlijeđenoj životinji koja je teško disala i vukla zadnje noge, zaključivši da joj hitno treba pomoć veterinara. Odvezla sam je u Veterinarsku stanicu na Punti i zahvaljujući empatiji veterinara, maca je prihvaćena i zbrinuta. No, tamo sam doznala da Veterinarska stanica od Grada Pule ne dobiva sredstva za zbrinjavanje teško ranjenih životinja, a u gradskom proračunu trebalo bi predvidjeti novac i za takve usluge. Tko bi imao srca ostaviti životinju da u mukama satima ugiba uz rub kolnika?!, kaže ova Puljanka, posebno zahvalna veterinaru koji je priskočio u pomoć.

Pisali smo o tome, ali je dobro ponoviti informaciju za sve buduće ovakve slučajeve - Veterinarska ambulanta Pula, što nam je potvrdio i njezin direktor Renato Peteh, ovlaštena je preuzeti samo lešine životinja s pulskih ulica, dok o ranjenim životinjama i lutalicama skrbi Veterinarska ambulanta Andar.

- Mi imamo ugovor s Gradom za odvoz lešina, pregaženih i uginulih životinja, bile to zmije, vrapci, galebovi, štakori ili mačke. Kad je riječ o zdravim ili ranjenim životinjama lutalicama, Grad ima ugovor s ambulantom Andar. Međutim, ako netko donese ranjenu životinju kod nas, ipak je uzmemo, nećemo je vraćati, objašnjava Peteh, potvrđujući priču s početka teksta.

Veterinarska ambulanta Andar, vlasnice Andree Faggian, za ovu je godinu prvi put s Gradom sklopila ugovor težak 199 tisuća kuna o zbrinjavanju životinja.

- Ukoliko ljudi nađu ranjenog psa ili mačku na području grada Pule, ali isključivo na području Pule, onda se javljaju nama, a ako je izvan pulskih granica, onda se javljaju Veterinarskoj na Punti koja ima ugovor sa svim općinama na Puljštini, izuzev Grada Pule. Dakle, ako se životinja pronađe na području općina Medulin, Ližnjan ili Fažana, ili grada Vodnjana, onda se javljaju njima. Mi ih besplatno preuzimamo i liječimo, a ako su teško bolesne ili udarene automobilom, eutanaziramo ih. To su životinje kojima je u principu Grad vlasnik i on odlučuje do koje mjere će se liječiti. Naravno, ako vidimo da se mogu izliječiti, a da Grad to ne financira, to sami financiramo. Evo sad smo mačke operirali na naš trošak. No, o tome odlučuju veterinari, kaže Faggian.

Jedini je problem, veli ona, što nemaju higijeničarsku službu i o tome su obavijestili Grad.

- Troje nas je veterinara i, naravno, ako smo slobodni, sjest ćemo u auto i uzeti životinju, ali se događa da ljudi zovu dok smo zauzeti kirurgijom, dok operiramo. U tom slučaju kažemo ljudima da transportiraju životinju do nas, a ako to nije moguće, upućujemo ih da je stave u neku kutiju do našeg dolaska. Neki put ne možemo doći u roku od pet minuta, kaže Faggian.

Na pitanje koliko su životinja već zbrinuli u ovoj godini, odgovara: "Koliko god hoćete. Što mačaka, pasa, galebova, grlica, lastavica, ježeva, što zamoraca ostavljenih pored kontejnera. Ne znam što nam sve nisu donijeli".

Što, međutim, učiniti s mačkama koje ljudima dolutaju u dvorište i ondje ostanu?

- Mačka je u nečije dvorište došla isključivo zato što ljudi tamo puštaju hranu. To je životinja koja neće ostati negdje ako nema hrane. Ljudi danas svuda puštaju hranu i simpatično im je ako dođe jedna mačka pa je oni hrane, ali za tom jednom dođe šest drugih. Mi tu uskačemo, iako je za mačke striktno propisano da je slobodno živuća životinja: ne možete je otjerati, uzeti i prenijeti u neko drugo stanište, dužni ste je uhvatiti, sterilizirati i vratiti na mjesto gdje ste je našli. To bi trebalo i s mačićima. Mi, naravno, mačiće ne vraćamo, nego ih udomljavamo. Sad imamo dva koja su tu već mjesec dana i danas idu kod udomitelja. Odrasle mačke steriliziramo, označimo uho, odrežemo vrh lijevog uha da se zna da je sterilizirana i da ju ponovno ne love. Takve mačke se vraćaju nazad u prirodu. Jedini je problem što je Grad propisao kvotu od 150 mačaka godišnje i mi smo taj broj životinja, s obzirom da surađujemo s udrugama Snoopy i Ruka šapi, sterilizirali još u siječnju i veljači. Već smo tad ispunili kvotu i imamo točan popis po spolu, boji, adresi. Znamo točno gdje je mačka uhvaćena i vraćena, kaže vlasnica Andara.

Što onda s "viškom" mačaka? Veli da će se, s obzirom na rastuću potrebu za sterilizacijom, držati u okviru budžeta. No, s Gradom su dogovorili da će, u slučaju da određeni mjesec imaju manji broj pasa, iznos namijenjen njima preusmjeriti sterilizaciji mačaka.

- Meni je nepojmljivo, ali Gradu je problem ako se, recimo, pojavi nekoliko životinja iznad kvote. Ako su napisali 150 mačaka, to je njima sveto pismo i problem im je u ovom mjesecu još deset životinja. Bez obzira što ne izlazite iz budžeta, njima je papirnato problem jer je više mačaka nego što su oni zamislili, kaže Faggian. Na pitanje kako će rješavati slučajeve izvan kvote, kaže da će se dogovarati s ljudima, "provući" ih kroz dva-tri mjeseca, no problem je ako se pojavi velik broj mačaka. Od početka godine sterilizirali su ih oko 190, što je 40 više od kvote.

S druge strane, pasa lutalica u gradu je vrlo malo. Međutim, puno je onih koji bježe vlasnicima.

- To je najveći problem, ti su psi većinom čipirani, mi ih prihvatimo, očitamo čip, nazovemo vlasnika i on snosi trošak izlaska na teren i hvatanja, što može biti do 350 kuna. Ako je pas čipiran i vlasnik je poznat, a po upisniku nadležnog ministarstva vidimo da nije cijepljen protiv bjesnoće za tekuću godinu, onda smo ga dužni cijepiti, što vlasnika košta 150 kuna. S druge strane, danas su nam donijeli nečipirano tromjesečno štene koje je ušetalo ljudima u dvorište na Velom vrhu. Mi smo kujicu dužni na trošak Grada čipirati, cijepiti, očistiti protiv glista i buha i eventualno, ako je u adekvatnoj dobi, sterilizirati, navodi naša sugovornica.

Prema njenim riječima, najveći su problem mačke i nesavjesni vlasnici koji puštaju pse po cesti. Najproblematičniji su recidivisti: bježe većinom isti psi. Međutim, danas više nema eutanazije kao nekad kad su se ulovljene životinje koje nitko ne bi preuzeo u roku od tri dana tamanile. Iznimno, eutanazija se provodi ako je životinja u toliko lošem stanju da se, prema procjeni veterinara, više ne može izliječiti, pa joj se eutanazijom skrate muke. To je, međutim, izuzetno rijetko, zaključuje Andrea Faggian.


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum