Dubravko Kolec: Medalja na Svjetskom prvenstvu bila bi pravi poklon za moj definitivni oproštaj od reprezentacije

BRONCA ZLATNOG SJAJA - Hrvatska muška reprezentacija

Uz naš Poreč, španjolska Guadalajara svakako je grad koji će imati posebno mjesto u povijesti hrvatskog karate sporta. Oba grada bila su poprište kontinentalnog natjecanja u kojima su hrvatski karatisti dokazali da spadaju u sam vrh europskog i svjetskog karatea čemu svjedoči i riznica osvojenih medalja. Europsko prvenstvo u Guadalajari 2019. godine bilo je jedna od prvih postaja zlatnog razdoblja hrvatskog karatea koje traje već nekoliko godine, a da ta sjajna generacija još uvijek nije rekla sve što je imala pokazalo se i na ovogodišnjem Europskom prvenstvu kojem je nedavno domaćin bio isti španjolski grad.

Potvrdili klasu

Od četiri osvojene hrvatske medalje, čak tri su osvojili članovi muške reprezentacije koja je zadnji put na ovom natjecanju nastupala pod "dirigentskom palicom" Puljanina Dubravka Koleca, koji je najavio da se nakon Svjetskog prvenstva, koje će se u drugoj polovici ove godine održati u Budimpešti, definitivno povlači u trenersku mirovinu. No, oproštaj definitivno namjerava zasladiti s još nekoliko odličja, a prva od tri velike prilike za to odlično je iskorištena.

- Guadalajara je za sve nas bila "povratak na mjesto zločina" te sam izuzetno zadovoljan što smo uspjeli ostvariti veliki uspjeh i potvrditi visoku klasu hrvatskog karatea. Razlog više za to je činjenica da nepunih mjesec dana prije prvenstva još nismo znali uopće s kojom ćemo ekipom putovati u Španjolsku s obzirom na to da su se neki od ključnih reprezentativaca borili s vrlo neugodnim ozljedama. Uz pomoć liječnika i fizioterapeuta, koji su napravili vrhunski posao, dečki su na koncu stisnuli zube, sjajno se pripremili i rezultat nije izostao, rezimirajući najvažnije utiske iz Guadalajare kaže popularni Dubi.

Zahvaljujući tome na europsku je smotru otputovala praktički kompletna "zlatna momčad" iz Poreča, s izuzetkom Karla Raguža, kojeg je u reprezentaciji zamijenio Jakov Bunjevac. Uz njega, u momčadskom su dijelu nastupili Ante Mrvičić, Ivan i Anđelo Kvesić, Ivan Martinac, Enes Garibović i Zvonimir Živković te nakon nekoliko sjajnih nastupa uspjeli u Hrvatsku donijeti brončanu medalju.

Dubravko Kolec (Snimio Milivoj Mijošek)

- Mogu reći da je momčadska bronca na ovom natjecanju doista zlatnog sjaja jer su dečki odradili turnir na najbolji mogući način. Za ulazak u finale borili smo se s neugodnom Ukrajinom i jedino u tom meču možda nismo bili "pravi" i koncentrirani što je rezultiralo s puno tehničkih grešaka koje su nas na kraju koštale finala. Ali Ukrajina je na kraju dobila Francuze tako da je okrenula meč s 2:0 na 3:2 i postali su prvaci Europe. To je dobra i respektabilna momčad, koja je već godinama u vrhu europskog i svjetskog karatea. Naši mečevi su uvijek bili "gusti" - tri puta za redom smo ih pobijedili, ali ovaj put smo izgubili. To je sport. Uz tu momčadsku, uzeli smo dvije pojedinačne muške i jednu žensku medalju, a zanimljivo je da smo se od zemalja bivše Jugoslavije na ovom natjecanju jedino mi našli među osvajačima medalja premda i ostale zemlje regije imaju dobre i respektabilne reprezentacije, o čemu uostalom svjedoči i činjenica da smo se za broncu borili sa selekcijom Crne Gore, kaže Kolec.

U trenersku mirovinu

Podsjetimo srebro su u Guadalajari osvojili Enes Garibović i ženska reprezentacija koju je predvodio Danilo Domdjoni, brončani je teškaš Anđelo Kvesić, a svi su se izuzetno razveselili i zlatnoj medalji Danijele Tomić te bronci Stipe Barića u parakarateu.

- Osvojiti šest medalja na kvalitetnom natjecanju, na kojem je nastupilo 49 zemalja s više od 500 sudionika, izniman je uspjeh koji nam daje snažan vjetar u leđa. S ovim prvenstvom dobili smo četiri natjecatelja koji su se plasirali na Europske igre koje će se u lipnju održati u Poljskoj, a kruna sezone je kraj listopada i Svjetsko prvenstvo u Budimpešti. Imamo sjajnu generaciju koja je sazrela te vjerujem da ćemo biti spremni i da ćemo napasti svjetsku medalju jer to bi definitivno bio pravi poklon za moj definitivni oproštaj od reprezentacije koji će uslijediti nakon toga. Ovog puta odlučio sam i nema natrag. Držim da sam od 2000. godine dao ovom sportu svoj maksimum, a imamo i niz kvalitetnih mladih trenera kojima treba dati priliku da i na najvećoj sceni pokažu što znaju i umiju. Ja sam definitivno spreman za trenersku mirovinu, a dečkima sam već rekao da ću i iduće godine u svibnju biti s njima na Europskom prvenstvu u Zadru. Ali ovaj put na tribinama, kao najvjerniji i najglasniji navijač, zaključuje uz osmjeh Kolec.