MEGHAN DOBILA PARNICU RADI POVREDE PRIVATNOSTI - imaju li javne osobe pravo na privatnost i zaštitu osobnih podataka kao i ostali građani?

Meghan i Harry (EPA)

Članica britanske kraljevske obitelji Meghan, vojvotkinja od Sussexa, bivša američka glumica i supruga princa Harryja dobila je parnicu protiv novinskog izdavača Mail on Sunday and Mail Online zbog članka koji su objavili a koji je sadržavao dijelove privatnog, rukom pisanog pisma njezinom ocu, javlja BBC.

Poznato nam je da javne osobe ne uživaju jednaku razinu zaštite privatnosti kao ostali građani, međutim postavlja se pitanje granica i kako je to regulirano Općom uredbom.

Zaštita podataka i, općenito, pravo na privatnost – prvenstveno se bavi osiguravanjem poštovanja temeljnih prava pojedinca na privatnost i na zaštitu podataka. Iako su svi podaci koji se odnose na osobu osobni podaci, nisu svi podaci o osobi privatni. Postoji osnovna razlika između privatnog i javnog ili profesionalnog života osobe.

Opća uredba (GDPR) propisuje određene izuzetke kada je u pitanju novinarstvo i prepušta državama da u svojim zakonodavstvima usklađuju pravo na zaštitu osobnih podataka u skladu s GDPR-om s pravom na slobodu izražavanja i informiranja.

Zbog toga GDPR predviđa da države članice u svojim zakonima mogu napraviti određena izuzeća ili odstupanja od poglavlja koja uređuju načela obrade osobnih podataka, prava ispitanika, dozvoljava odstupanja od odredbi koje se odnose na voditelja i izvršitelja obrade i prijenos osobnih podataka trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama. Također su dozvoljena određena odstupanja i u nekim drugim poglavljima (VI, VII i IX) no, takva odstupanja imaju nešto manje izražen utjecaj na ispitanike.

Ono što GDPR svakako ne dozvoljava je bilo koje odstupanje kada je u pitanju da li se podaci obrađuju zakonito, pošteno i transparentno u odnosu na osobu čiji se podaci obrađuju te se nedvojbeno naglašava nužnost utvrđivanja ravnoteže između temeljnog prava na zaštitu podataka i prava na privatnost u odnosu na spomenutu slobodu izražavanja i informiranja, odnosno ravnoteže između suprotstavljenih interesa. Stoga kada govorimo o medijima i zaštiti osobnih podataka, uz Opću uredbu moramo se voditi i nacionalnim propisima kojima se uređuje djelovanje medija.

U Hrvatskoj osobe koje obavljaju javnu službu ili dužnost imaju manji stupanj privatnosti nego što ga imaju ostale osobe. Takve osobe imaju pravo na privatnost kada se govori o njihovom privatnom životu jednako kao i ostali građani osim u slučajevima koji su u vezi s njihovom javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja.

Slijedeći izuzetak odnosi se na osobe koja svojim izjavama, ponašanjem i drugim djelima u vezi s njezinim osobnim ili obiteljskim životom sama privlači pozornost javnosti. Takva osoba također, ne može zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani i nema povrede privatnosti ako u pogledu informacije koja se objavljuje prevladava opravdani javni interes. Općenito, kada govorimo o javnim osobama možemo reći da su to oni pojedinci koji obnašaju javnu dužnost i/ili koriste javna sredstva i, općenitije govoreći, sve one osobe koji imaju ulogu u javnom životu, bilo u politici, gospodarstvu, umjetnosti, društvenoj sferi, sportu ili u bilo kojem drugom području.

Međutim, neovisno što su to javne osobe i što imaju manji stupanj privatnosti, mogu postojati informacije koje su potpuno privatne i koje se ne bi trebale objavljivati, primjerice informacije o njihovom zdravlju ili članovima obitelji.

Kao opće pravilo, informacije koje se odnose na privatni život osobe čiji se podaci obrađuju, a koja ne pripada javnom životu, trebalo bi smatrati nevažnima. Međutim, kada ocjenjujemo da li je neka informacija koja se tiče javne osobe od interesa za javnost trebat ćemo uzeti u obzir više od jednog kriterija za donošenje odluke. Drugim riječima, nijedan kriterij sam po sebi nije odlučujući jer javne osobe također imaju pravo na privatnost, iako u ograničenom ili drukčijem obliku.

Ines i Marko Krečak, DPO Feralis