u Glasu Istre na današnji dan 1978. godine
VREMEPLOV: OD KUGE OBOLJELO ČAK 1.500 LJUDI! U Pazinu 30.000 ljudi na proslavi sjedinjenja Istre s maticom Hrvatskom
Udarni prostor Glas Istre je izdvojio središnjoj pazinskoj proslavi sjedinjenja Istre, Rijeke, Zadra, Cresa, Lošinja, Lastova i drugih otoka matici zemlji, uz isticanje općenarodnog ustanka 1943. u jeku socijalističke revolucije i predvodničke uloge Komunističke partije
Ne čudi što je naslovnica Glasa Istre prije točno 42 godine, na današnji dan 1978. godine, udarni prostor izdvojila najavi tada središnje pazinske proslavi sjedinjenja Istre, Rijeke, Zadra, Cresa, Lošinja, Lastova i drugih otoka matici zemlji, uz isticanje općenarodnog ustanka 1943. u jeku socijalističke revolucije i predvodničke uloge Komunističke partije. Građani su se masovno odazvali toj proslavi u nedjelju, 24. rujna, nakon čega su iscrpni izvještaji i fotografije u našem listu svjedočili da se na tok velikom narodnom zboru okupilo čak 30.000 ljudi, boraca, omladine… četverostruko više nego što je Pazin tada brojao stanovnika.
Kapitulacija Italije i priključenje Istre
Treba ponoviti u najkraćim crtama- nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943. o kojoj se u Istri doznalo kasno poslijepodne istoga dana, narod Istre počeo je skidati fašistička obilježja s javnih zgrada. Sljedećeg dana, 9. rujna započeo je opći ustanak naroda Istre i u tijeku nekoliko narednih dana razoružano je oko 8.600 talijanskih vojnika, kojima valja dodati jedinice karabinjera i fašista. Pod oružjem se našlo oko 10.000 Istrana, te je do 11. rujna oslobođen gotovo cijeli poluotok osim Pule, Fažane, Brijuna i Vodnjana. Ustanici s područja hrvatske Istre oslobađaju čak i Izolu i Kopar u slovenskom dijelu Istre, te izbijaju pred sam Trst.
U takvim je okolnostima 13. rujna 1943. počeo skup koji je vodio Joakim Rakovac. Odmah nakon njegova pozdravnog govora Ljubo Drndić pročitao je Proglas Okružnog NOO-a za Istru, nositelja nove vlasti o priključenju matici zemlji i proglašenju ujedinjenja s ostalom hrvatskom braćom. U proglasu pod nazivom "Istarski narode" stoji da je Istra oslobođena snagom vlastita oružja i masovnog dragovoljnog pristupanja partizanskim postrojbama te voljom naroda. Proglas poručuje da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati te označava kraj fašističke i talijanske vlasti na prostoru Istre, smjenu sustava i početak legalnog djelovanja nove izvršne narodne vlasti.
U odluci od 13. rujna 1943. godine niti jednom riječju ne spominje se Jugoslavija, makar je predsjedavajući Joakim Rakovac bio član Komunističke partije Jugoslavije, a član te partije bio je i Ljubo Drndić koji je odluku napisao i pročitao pred odbornicima.
Nakon općeg ustanka u Istri, koji zbog svoje masovnosti nije mogao biti pod potpunim nadzorom NOP-a i prihvaćanja odluka od 13. rujna 1943. godine, Glavni štab NOV i PO Hrvatske donosi 19. rujna 1943. odluku o osnivanju Operativnog štaba NOV Hrvatske za Istru. Za zapovjednika je imenovan Savo Vukelić, a za komesara Joža Skočilić. Operativni štab stigao je u Pazin 23. rujna 1943. godine. Nakon što se o odlukama Okružnog NOO za Istru od 13. rujna saznalo u Otočcu u kojemu se nalazio ZAVNOH i Glavni štab Hrvatske, 20. rujna 1943. (na današnji dan prije 77 godina) sazvano je zasjedanje Predsjedništva i Izvršnog odbora ZAVNOH-a koji je, potvrđujući Odluku Okružnog NOO za Istru, donio Odluku o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj.
Potresi utjecali i na iransku kulturu
Potresi u Iranu učestala su pojava s obzirom da se većina teritorija nalazi u seizmički aktivnim zonama. Kroz historiju je potvrđeno na stotine potresa koji su odnijeli najmanje 500.000 žrtava. Ove prirodne katastrofe odrazile su se na iransku kulturu i imale su veliki utjecaj na mitologiju, književnost, arhitekturu, umjetnost i političku situaciju. Zbog čega je Iran toliko učestalo žrtva potresa?
Iran je geografski ispresijecan nizom rasjeda koji imaju izravan seizmički utjecaj na 90 njegova teritorija. Glavni i najveći među njima je veliki rasjed podno Zagrosa gdje se sudaraju arapska i iranska litosferna ploča, a potonja se smatra južnim ogrankom goleme euroazijske ploče.
Razlog je to brojnih potresa koji su u prošlosti odnijeli puno žrtava, a uz onaj u Mandžilu i Rudbaru 1990. godine s čak 40.000 žrtava, najsmrtonosniji u 20. stoljeću bio je potres u Tabasu s 20.000 mrtvih koji se dogodio točno prije 42 godine, o čemu je tad detaljno pisao i Glas Istre.
To je najsmrtonosniji potres po demografskom udjelu. Naime potres u tom gradu odnio je 11.000 od ukupno 13.000 svog gradskog stanovništva. Usput, najsmrtonosniji u ovom stoljeću, 2003. u Bamu, progutao je 30.000 života.
Zvuči nevjerojatno, ali tog rujna 1978. pisalo se u našem listu i o kugi, "bolesti koja sije užas", od koje je godinu ranije, 1977., u svijetu umrlo 67 osoba, a ukupno je bilo 1.447 oboljenja; najviše u Vijetnamu 667, a zatim u Burmi, Mozambiku, Boliviji, Libiji Madagaskaru, Zairu, Tanzaniji i SAD-u.
Svjetska zdravstvena organizacija u tih nepunih devet godina 70-ih registrirala je 28.042 slučajeva oboljenja od kuge, a u tom istom razdoblju umrlo je 1.467 ljudi.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
